„Geografija i hronologija to su oba oka istorije." Zaslužni naš književnik gosp. Stojan Boškovic veli: „Što god se dogadja na svijetu, sve biva na nekom mjestu i u neko vrijeme, drukcije se ni pomisliti ne može. Niti bi to bila istorija, kad bi se pricalo nešto ne kazujuci gdje i kad je bilo’’. Ali, na žalost, ima ih mnogo, koji vrlo cesto griješe u pogledu ovog pravila, koje zacinjava bitnost istorije. Mnogi naši književnici (vecinom iz nepažnje) prenesu po koji istorijski dogadaj iz jednoga mjesta u drugo, te upravo otuda dolaze one silne topografske pogrješko u istoriji Bosne i Hercegovine. Otuda neki prozvaše Bobovac Travnikom, Vranduk Vratnikom, Doboj Doborom, Kakanj Kukanjem, Janjice Janjem — et alia pene infinita! — Tome su uzrok ne samo mnogobrojna sinonima topografskih naziva u našoj Herceg-Bosni, nego i krivo tumacena etimologija pojedinih rijeci, što sve skupa mnoge naše književnike navede na tanak led. Ja se ovdje usudujem, da, po svojim slabim silama, u pogledu sinonima i etimologije nekih mjesta u Bosni i Hercegovini — rasvijetlim neka tamna mjesta u istoriji ovih pokrajina. — U to ime pocinjem sa znamenitim Sandalevim gradom Kukanjem, koga istorici prosto iz neznanja prenesoše iz Podrinja, te ga smjestiše u gornju Bosnu — u malo i neznatno selo Kakanj! Ima tome više godina, kako mi slucajno dodje u ruke knjiga: „Srbsko-Dalmatinski Magazinj" od godine 1843. U tome „Magazinu" osobito me zanimaše clanak pokojnog fra Ivana Jukica (Slavoljuba Bosnjaka): „Putovanje po Bosni". — Opisujuci tude Jukic nahiju (kotar) Zenicki, spominje i selo Kakanj. Tadanji urednik „Magazina", gosp. paroh Ðordje Nikolajevic, sada mitropolit Dabro-Bosanski, stavio je uz rijec Kakanj ovu notu: „Vidi povelju vojvode Sandalja u Kuknju pisanu 1423. godine". Time dakle gosp. Djordje Nikolajevic potvrduje, da je zenicko selo Kakanj onaj znameniti istorijski grad, u kome se cuveni veliki vojvoda bosanski Sandalj Hranic cesto nalažaše i iz njega povelje izdavaše. Pošto je Kakanj blizu Zenice — moga zavicaja, to sam odmah živo poceo raspitivati i istraživati: da li u Kaknju ima kakovih ruševina i drugijeh starina. Ali ništa doznati ne mogoh, što bi prilicilo Sandaljevom gradu Kukanju. To mi bijase dovoljan razlog, da posumnjam u onu primjedbu gosp. Nikolajevica. Ali da cujemo šta veli o Kaknju pokojni Toma Kovacevic: „Znamenitija mesta ove nahije (zenicke) jesu: Kokanj (u povelji vojvode Sandalja 1423. godine zove se Kukanj), sad selo muhamedansko, a pre varoš . . . .’’. Ove Kovaceviceve rijeci još jasnije nam svjedoce, šta je mislio gosp. Ðordje Nikolajevic, jer je Kovacevic onu njegovu kratku notu samo raširio i time upravo i razjasnio. Sada znamo, šta obadva misle: da je veliki vojvoda Sandalj 1423. god. izdao povelju u Kaknju, današnjem selu zenickom, koje je vremenom i svoje ime izmjenilo, te mjesto Kukanj, danas se zove Kakanj. Ali obojica ni pomisljali nijesu, da ima koje drugo sinonimno mjesto. — Osim toga Kovacevic je ucinio još jednu pogrješku, oznacivsi selo Kakanj novim imenom Kokanj! Gosp. V. Klajic veli o Kaknju ovo: „Kakanj, maleno selo sa jednom dzamijom na utoku Ribnice u Bosnu, na drumu sarjsko-brodskom, negda znamenito mjesto radi velikih sajmova. Vojvoda Sandalj izdao je 27. prosinca 1423. u Kukanju (Kakanju?) Dubrovcanom pismo, da je od nih primio neki novac (jaspre)’’. Gosp. Klajic je dakle naveo pogrješku Nikolajevic-Kovacevicevu, no ipak je uz ime Kakanj dometnuo znak pitanja, jer je njemu vec bilo poznato, da ono mjesto Kukanj, u kojem je Sandalj izdao Dubrovcanima pismo, nije istovjetno s Kaknjem. Ovako razmišljajuci prihvatim se Ðura Danicica: „Danicicu, tebe sad bratimim! da sa srca malo tugu snimim." I zaista nadjoh u njegovom „Rjecniku iz književnih starina srpskih" ovo zabilježeno: Koukanj, vojvoda je Sandalj bio u Koukanj i pod Koukanjem: M. 329. II. b. 6.85, to ce biti sadašnje selo Kukanj na Bosni blizu Vranduka. Zem. bos. 38. na kartama Kakanj. Dakle i Danicic pade u istu pogrješku! Ali Danicicu, kao filologu nemam što da prigovorim, jer njegov je rjecnik u glavnom filološko djelo. Njime je cvrst temelj položen istorijskome ispitivanju nasega jezika. Ali ipak nam ovdje Danicic pomože, jer njegovo bistro filološko oko opazi razliku navodeci, da je Sandalj bio u Kukanju i pod Kukanjem. To ce nam biti dosta, da mognemo naci Sandaljev Kukanj. Zenicko, sada visocko selo Kakanj deklinira se ovako: Kakanj, Kaknja, Kaknju i t. d. Dakle ispada ono „a". A grad Kukanj, u kome je cesto Sandalj bivao, deklinira se, kao što nam i Danicic navodi, ovako: Kukanj, Kukanja, Kukanju i t. d. Daklo ovdje ono „a" ne ispada. — To je i gramaticka razlika izmedju bosanskog sela Kaknja i Sandaljeva grada Kukanja. I zaista ne cete naci nikoga u zenickom i visockom kotaru, da bi kazao Kukanj ili Kokanj, nego samo Kakanj i nikako drukcije. Tako se spominje i u nar. pjesmi, koju cemo docnije navesti. Pa onda gdje je taj Sandaljev grad Kukanj? To je mjesto u bivšoj pokrajini Podrinju, blizu današnje varoši Pljevalja (Taslina). Moj školski drug, gosp. Jefto Džukovic, rodom iz Pljevalja, kazivaše mi, da se kod Taslidže nalaze razvaline grada Kukanja. Raspitao sam i za deklinaciju istoga grada i Jefto mi rece, da se u narodnom govoru deklinira isto onako, kao što i Danicic navodi: Kukanj, Kukanja, Kukanju i t. d. Gosp. Ðordje Nikolajevic i Kovacevic misliše na onu narodnu: „Vrijeme ruši zemlju i gradove", a kamo li da se ne ce kroz 400 i više godina Kukanj pretvoriti u Kakanj. To je bar lako: od slova „u" nekakovim valjda pravom i duhom vremena postaje „a". Tako nam se mnoga imena iskvariše, te mjesto Visoki pogrješno pišu Visoka, mjesto Brcki kažu Brcka, mjesto Konjic kažu Konjica, mjesto Cajnice kažu Cajnica i t. d. Ali „ako su volovi brzi — zemlja je podijeljena", veli naš narod. Svacemu se medja zna. Ako je hitro pero prenijelo Kukanj iz Podrinja u gornju Bosnu, to nam vec nauka o jeznku ispravlja tu pogrješku, a mimo toga nam ove rijeci dr. Jiriceka jasno kazuju gdje je Sandaljev Kukanj: „Sandalj st