Travnicki kotar obuhvata gotovo onaj kraj bosanske zemlje, koji leži na rijeci Lašvi i njezinim pritocicama sve do rjecice Kosice, što dolazi od Busovace. Megja se kotaru podudara s gorskim kosama onih planina, koje ga sa svih strana opkoljuju, samo na sjeveru pripada kotaru cijelo visocje vlašicke planine sa selima Vitovlje, Lužnica i Koricani. Sa zapada zatvara ga Karaula Gora. U njoj su vrela Lašve. „Pod Karaulom" sastaju se u Cosicima potocici, te odanle ide voda na istok malo naginjuci k jugu, tece kroz Travnik, gdje je prorovila 2 km dugi travnicki tjesnac, ražljeva se na širokome travanjskom polju, prolazi pored Viteza, probija drugi put krŠevito stijenje, te od utoka Kosice, savijajuci se k sjeveroistoku, brza kroz trecu sutjesku, dok ne padne u rijeku Bosnu. Od izvora do uvora kvasi Lašva travnicki kotar. Na jugu gornje Lašve raširila se gora Radalje ili Radljak do Varošluka; ovdje ima nešto ravni, a Komarcica, dolazeci uskom dolinom od Komara, uljeva se u Lašvu blizu Gornjeg Turbeta, sat i po iznad Travnika. Od one prodoli na istok prostiru se brda raznih imena, a iznad samog Travnika diže se Vilenica, koja se k istoku spušta u Travanjsko i Rataljsko polje. Travanjsko je polje najveca ravnica u tome kotaru; na južnom mu kraju jedan sat dobra hoda od Travnika stjece se u Lašvu Grlonica. Ta rjecica izvire na osoju planine Radovana, te se na Rataljskom polju sastaje s „Pecinskom Rikom", koja je sabrala sve vode od Pecina, Kopila i zapadnih strana Hrzovca. Jarugaste one prodoli, istocna uz rijeku Grlonicu, zapadna uz Pecinsku Riku, uzlaze u Radovan i Kalnik. Od žljebine rijeke Grlonice i od Rataljskog polja na istok razgranjava se planina Macak i s njim spojena Krušcica, kojoj istocni ogranci padaju u dolinu Kosice prama Busovaci. Lašva prima u Vitezu s ove strane još dva potocica: Biakovicu i Lupnicu, a Krušcicki potok kod sela Rike, cetvrt sata ispod Viteza. Na sjeverozapadu ovoga kotara prelazi Karaula Gora u Vlasicplaninu. Vlašic je u širem smislu prostrano gorje, koje se proteglo daleko na sjever i istok, a južni mu obronci od Gostilja do Bukovice kod Travnika dižu se kao u jednom gorostasnom zidu nebu pod oblake. Visoku tu planinu spaja na južnom okrajku oniska izbrežina sa Vitrenicom, koja se provlaci do rijeke Bosne, te je ovako sa sjeverne strane glavna dolina sasvim zatvorena. Onu izbrežinu prodire jedan sat ispod Travnika Ricica, neznatan potok, koji je sabrao vrela gucanske kotline i pada u Lašvu malo niže od ušca Grlonice. Dva sata pod Travnikom kod sela Mali Mošunj su „sastavci" Bile. Do tih je sastavaka Bila ravna Lašvi vodom i duljinom toka; ona izvire sjeveroistocno od Vlašica i tece s pocetka divljom gudurom. Ispod Duba i Fazlica prima Jasenicu i probivši pomenutu izbrežinu kod sela Bile i Zabilja ulazi u travanjsko polje. Bregoviti onaj kraj od Duba do sela Bile s uskom dolinom i šarenim raznolikim ograncima visokih brda, nastavljen mnogim selima, dobiva od nje svoje ime ,,na Bili". Tako imamo šest, sedam krajeva, koji cine nekakve osebine, te ce po njima biti najzgodnije pregledati nalazišta rimskih starina. Pri tome cemo poci od zapada, dakle od gornje Lašve. Nalaske same nabrajac!emo nešto po knjigama, a ponajviše po prijedmetiina, što ih ima u zbirci travnicke velike gimnazije, ili, koje sam na mjestu gledao. I. Oko Gjelilovca, Potkraja, Varošluka i Gornjeg Turbeta. Kraj — mjestimice ravan, mjestimice malo nagnut — krasan je i zdrav, ima dovoljno vode, pa prednjaci i u tome Travniku i travanjskom polju, što ga rjegje pokriva dosadna magla. Ovdje su starobosanska groblja, najveca u cijelom kotaru; ovdje je bila i jedna znatnija rimska naseobina. Pojedina nalazišta jesu ova: 1. Gradina u Potkraju. Na južnom obronku Vlašic-planine i njezinog odjelka Knežnice stere se selo Gjelilovac (Kneževo), a cetvrt sata odatle prama Travniku selo Potkraj, gdje je crkva katolicke župe. Da li se ispod Gjelilovca, gdje ima više od stotine starobosanskih mramorova, nailazi na rimske starine, nije se moglo do sada utvrditi. Seljaci govore, da po njivama nalaze cigle. No jedna rimska naseobina, valjda kašteo ili tvrgja, svakako je bila na „Gradini" u Potkraju. Iznad istocnih kuca potkrajskih diže se podulji grbalj (882 m), koji se hvata sa sjeverozapada glavne kose vlašicke, dok na druge tri strane strmo pada. Na njemu pruža se poveci zaravanak; brdašce i ravan zove se „Gradina". Zidinama nema vec traga, jer su više godina orali njive, dok nije kiša odnijela svu zemlju crnicu. Na zaravanku i po bokovima nalazi se vrlo mnogo utaraka od raznih sudova, tanjih i debljih, pa i od pecenih „tomruka" t. j. cunaka ili cjevnaka i pršljena. Prave rimske cigle za zidanje i pokrivanje u istinu ne može se razabrati, ali nalaze se rimski novci. Narod kazuje, da ih se prije nahodilo mnogo, pa i prstenova; u ovdješnjoj zbirci ima pet komada bakrenog novca, koji su nagjeni pošljednih godina, i to: jedan cara Klaudija, jedan cara Galijena, jedan cara Konstantina mlagjeg i dva komada cara Konstancija. Pricaju, da su u onom uskom dolu uz istocnu stranu brežuljka vidjeli u zemlji magaze, no da su ih opet zatrpali. Voda mogla se dovesti na brijeg odozgo, gdje rakita svjedoci, da ima u zemlji vode. 2. Kod hana na cesti od Turbeta u Jajce. Na jajackoj cesti, pošavši od raskršca cesta, kod Turbeta, i to odmah poslije 96. kilometra, nalazi se han Ali efendije Osmanagica iz Travnika. Neki nazivaju ovo mjesto ,,han Karoilovic", Hoernes pak piše ,,pod Runicem" (pravilnije ,,pod Runicima"). Na gornjoj strani od ceste tik mlina nalaze se ondje podorine rimske zgrade. Prekopavajuci tu podorinu, da dobiju tesana kamenja, našli su nadgrobnu plocu, koju velecasni otac fra Jakov Duic pokaza dru. Hoernesu. Ona se sada nalazi u zbirci travnicke gimnazije. Ovaj kamen s metrickim natpisom objelodanio je dr. Hoernes vec god. 1880.. Kamen je od muljike ili glinenog lapora. Pismena bijahu obojena crvenom bojom, koja se ponešto još vidi. Pošto ga je pomenuti ucenjak procitao i prosudio, dajemo ovdje samo fotogra