Orao je od bronza. Teži 388g, a odnosna mu je težina 344 g. Sastojina je u ovome omjeru 388: 44 = 8*818, biva malo je tu kositera, a sve je gotovo bakar. Orlu je visina s tjemena glave zajedno s podankom (podlogom) 8cm, a širina mu je s krilima u plecima 3*1 cm. Duljina je od prsiju do kraja repa 5*2 cm. Ovaj znameniti predmet iskopaše težaci u baštini Morkanu, izmedu Smokvice i Blata (k moru) na otoku Korculi. U koliko mi je poznato, ovo je prvi predmet ove vrste, te se našao na ovijem stranama, a sada je svojina gosp. Izaka Tolentina, c. kr. sudbenog pristava u Korculi. Moramo se pitati, kako je ova starina dospjela u Morkan, gdje nije traga kakvoj rimskoj naseobini. Po podanku vidi se, da je orao svakako bio tvrdo saliven uz kakav drugi predmet. Bio je, po svoj prilici, uz kip kakvog rimskoga cezara ili na kipu Jupitrovu; na orao legionarni nikako se ne može pomišljati. Svakako nam ovaj orao zasvjedocava, da je rimska vlast sizala preko Corcyre Nigre. Rekao bih, da je Korcula, uz otok Hvar, potpala pod rimsko gospodstvo za Demetrija Farijskoga; za cezara Augusta pokušala je da se otrese rimskoga jarma, ali kako prica Apijan Aleksandrijski August je predobije, te ovako žestoko kazni: (Ilir. 16.). Prije nego što je Korcula pala pod rimski upliv, vec je ondje postojala grcka naseobina; Scimnus, Strabo i Plinius pišu, da su žitelji te naseobine došli iz Knidosa u Maloj Aziji. Od Augusta do Heraklija (do god. 642. p. Hr.), dokle je stupila u neretvanski savez, bijaše Korcula pod rimskom vlašcu. Orao je prilicno pravilno izraden i spada u klasicno doba, te nikako ne prelazi preko drugoga stoljeca poslije Hrista. NAPOMENA: U pdf formatu su dostupne fusnote; te citat Apijana Aleksandrijskog na izvornom pismu.