Ta je legija u Dalmaciji ostavila natpisa kako na kamenu, tako na opeci. a) Natpisi na opeci: 1. C. I. L. III 6435 (= 10.181, = 13.338; nagjen u Gracinama kod Ljubuškog): leg. VIII Aag. 2. C. I. L. III 10.1812 (isp. 13.338!; nagjen u Asseriji): leg. VIII Aug. b) Natpisi na kamenu: 3. C. I. L. III 2865 (nagjen u Nedinumu): [. . . Octavius . . ., vet]er. [Aug . . .?] le(gionis) VIII, L. Octavio . . . f. Cla. Frontin(o) fratri. 4. C. I. L. III 8375 (isp. 12.750; nagjen u Gracu kod Sarajeva): D. M. Aurel. Super, veter[a] nus ex [l]eg. VIII Aug., memoriam sibe vi(v)us et Ver(a)e coniugi, Maximinae et Victorino filis nostris, filiam diffunctam, vixit annos XXVIII. 5. C. I. L. III 2766 a (isp. p. 1035) = 8374 (nagjen u Švrakinom selu kod Sarajeva): I. o. m. tonitratori T.Aur. Maximus ve[t(eranus)] Aug(ustorum). U Gracinama i u Asseriji nagjeni pecati na opeci najbolje svjedoce, da je ta legija bila u Dalmaciji, a narocito u oba ona mjesta; jer, da su opeke po jednoj fabrici, koja je bila na jednoj od obiju tacaka, dobavljane za drugu cetu na drugom mjestu, to se ne može misliti po velikoj razdaljici izmegju Gracina i Asserije, i po njihovoj velikoj daljini od mora, koje je i za vece daljine lako sredstvo komunikacije. Samo ova dva mjesta bijahu po materijalu, koji je pred nama, garnizonska mjesta ove legije u Dalmaciji. Ostali natpisi samo spominju veterane, koji pri takim pitanjima ne dolaze u racun, pošto im bijaše od volje, da sami biraju obitališta, gdje im drago. Da li su Asserija i Gracine u isto doba imali posade, ili da li je jedno od ta dva mjesta iza drugog dobilo garnizonu, ne može se utvrditi. Da je ono prvo bilo, onda bismo se mogli pouzdanije o tome izjaviti, da je sva legija bila u zemlji. Mommsen i Hirschfeld misle, da je legija za života cara Augusta pripadala eksercitu dalmatinskome, i da je pri diobi Ilirika na Dalmaciju i Panoniju bila povjerena legatu pošljednje provincije. To povremeno fiksiranje nije pouzdano, kako je to natuknuo i sam Mommsen. Cigle same upucuju na kasnije vrijeme: „Tegulae autem eius cum ne in Pannonia guidem adhuc certe repertae sint, sane mirum est iam eas proferri ex Dalmatia, quas partes legio reliquit Augusto vivo. Accedit, quod Augusti aetate nec consuetudo tegularum inscribendarum videtur obtinuisse nec legionum cognomina in titulis frequentabantur" kaže Mommsen C. I. L. III str. 1039. Ne treba, da se je veteran u n. 3. u Nedinumu naselio u ono doba, kad je legija bila u Asseriji. Mogao je to biti domaci, koji se je po navršenom vremenu službovanja vratio u svoj zavicaj. Iz Nedinuma poznati su mnogi Octavii: C. I. L. III 2864 (= 9960). 2869. m. 2870 (isp. p. 1037). 2872 (isp. p. 1632). 2874. A to izlazi još vjerojatnije time, što on svome bratu postavlja nadgrobni kamen. L. Octavius ima cognomen, po tome bi se prije moglo nagagjati kasnije, nego Augustovo doba. Što nema pridjevka legije, to je pojava, koja se može posvjedociti i iz kasnijih decenija i vijekova. Oba kamena iz sarajevskog kraja pripadaju bez svake sumnje najmanje drugoj polovici drugog vijeka. Za mnijenje, da je legija u Augustovo vrijeme bila u Dalmaciji, može se dakle samo navesti susjedstvo Panonije, gdje se legija spominje god. 14. p. Hr. (Tacitus ann. I. 30.) i gdje joj se prvi put može zasvjedociti mjesto, pa onda i ta posve osnovana pretpostavka, da je legija za to, što je ucestvovala u suzbijanju velikog ustanka god. 6—9 po Hr., došla u Dalmaciju. Za to nije od potrebe, da je onda morala biti stalno štacionirana u Dalmaciji. Legija je još duže boravila u blizini Dalmacije. Ona je pod carem Klaudijem premještena u Moeziju, otkud je god. 46. ucestvovala u bojevima, koji su bili prije, nego što je Tracija pretvorena u rimsku provinciju. U Moeziji bila je i pod Neronom, te je slavno ucestvovala u megjaškim bojevima legata Plautija Silvana. Poslije smrti Neronove ucestvovala je ona u gragjanskim ratovima na korist Otha i Vespazijana. Pod ovim pošljednim carem došla je u gornju Germaniju. Moglo bi dakle biti, da je legija prije ili poslije svoga boravka u Moeziji bila kod nas. Ali ja bi još dalje pošao. U posebnoj raspravi, koja ce u ovom listu izaci, mislim dokazati, da je pod carem Piom (138.—161.) u Dalmaciji, narocito u sjevernom kraju bio ustanak protiv rimskog gospodstva, pa da su tu za to pojacane cete. Asserija, to jedno garnizonsko mjesto legije, leži u podrucju najjaceg tadašnjeg otpora. Možda je u ono doba u Dalmaciju došla legija ili jedna njena veksilacija. Germanija, gdje su legije bile nastanjene, bila je za ono doba sasvim mirna, tako da su se odovud lako mogle odašiljati. Godine 161. bila je porajnska legio I Minervia takogjer odregjena na istok, u boj na Parte. Kao što se je jedan dio pretorijanaca, koji su dobili zapovijed, da uguše ustanak, pošto je dovržena honesta missio, sam nastanio u podrucju ustanka, tako su se valjda i oba veterana Augustorum (n. 4. i 5.) pod carevima Markom Aurelom i L. Verom u sarajevskom polju pod starost smirili. Da je boravak legije ili jednog dijela njenog u Dalmaciji bio kratak, to možemo otuda zakljuciti, što se nijesu u nas našli nikaki natpisi, koji bi se odnosili na njene aktivne vojnike. God. 170. za cijelo više ne bijaše ovdje, jer su za utvrgjivanje Solina upotrijebljene veksilacije obiju novo obrazovanih legija II i III Italica (C. I. L. III 1980. [isp. str. 1030; n. 8570]). NAPOMENA: U pdf formatu su dostupne fusnote.