Vec godine 1890. izrekao sam nadu, da cemo u Bosni i Hercegovini i sojenica naci, ali sam onda samo mislio na naselišta po jezerima, te sam Hutovo blato kod Metkovica, Jezero kod Jajca i Sevarevo blato kod Livna oznacio takim mjestima, gdje se s nekom vjerojatnošcu mogu ocekivati ostanci sojenica. Od onda je doduše mimo svaku sumnju utvrgjeno, da u Hutovom blatu ima soha, ali dosad još nije razjašnjeno, da li one potjecu od prehistorickih sojenica ili iz novijeg vremena. O tome takogjer nemamo nikakih vijesti, da li te ruke tragova ima u Jezeru i u Sevarevom blatu. Ali drugojacije, nego što mogoh ocekivati, ispunila mi se je nada, pošto je kod Ripca blizu Bišca u Uni nagjena nesumnjiva rijecka sojenica, te cu da ovdje govorim o njenim prilikama, u koliko su do sada poznate. Kada sam godine 1891. prvi put posjetio nekropolu kod Jezerina blizu Bišca, odveo me je sveštenik gospodin Kosta Kovacevic iz Pritoke na jedno mjesto na desnoj obali Une naprema Golubicima, gdje je ta rijeka pocetkom sedamdesetih godina prigodom jedne poplave izrovila nov pobocni rukav pa nacinila ostrvo. U plitkoj vodi novog rukava vigjale su se vrlo mnoge vršike ondje zabijenih soha, ali pošto na površini megju sojenicama ništa ne opazih, što bi spomena vrijedno bilo, a uz to mi se je onda baš i žurilo, odlucim, da cu ono mjesto drugi put potanje pregledati. Ja se u ostalom u ono vrijeme baš nijesam nadao, da cu ondje naci prehistoricku sojenicu, jer sam više puta imao prilike vidjeti, da su stanovnici oko Une i Unca i danas još pravi sojenicari, koji kako svoje vodenice, tako i druge zgrade najvole i vješto umiju graditi nasred vode na sohama. Obje te rijeke imaju naime krecom veoma zasicenu vodu, iz koje se taloži mnogo sedre, pa se na podesnim mjestima cesto nacine goleme zagrade od sedre. Na tim se zagradama, cesto u dugackim nizovima jedna do druge, podižu vodenice, kao n. pr. u Ripcu, u Bišcu, u Bakšajicu, Brekovici i Otoci na Uni. Narocito kod Brekovice sagragjeno je oko 40 takih mlinova u više redova jedan nad drugim s velikom smionošcu nasred velikoga slapa Kostela. Jedna partija takih recentnih vodenica na sohama na jednoj sedrastoj zagradi u Bišcu prikazana je na tabli IV. S obje strane tek pred kratko vrijerne izmijenjenih starih drvenih mostova kod Bišca na Uni i kod KulenVakufa na Uncu bio je nadalje od jedne obale do druge podignut neprekidan red dudana na sohama, tako da su oba mosta bili kao kakvi bazari. Danas su doduše oba mosta razvaljena, ali se uz njihov nekadanji pravac u vodi još uvijek vidi množina soha, koje su ondje preostale. Moje mnijenje dakle nije bilo bez osnova, da s pogledom na ceste promjene u toku Une, one sohe, što su nagjene megju Pritokom i Golubicem, pripadaju novijem vremenu. Uopce je za cudo, kako su se žilavo neke stare navike i forme u žitelja Unske doline ocuvale do današnjeg vremena. Jer, ne gledeci na to, da u njih kao cunovi uopce služe izdubljena debla, upotrebljuju oni n. pr. danas još u mrežama utege od pecene ilovace, koji od ilovastih utega prehistorickih naseobina najviše ako se razlikuju sirovijom izradom. Ja sam sebi dobavio takih utega za mreže iz razlicitih mjesta kod Bišca, pa sam našao, da se razlikuju izmegju sebe kako oblikom, tako i velicinom. Najveci izmegju njih (slika 1.), koje upotrebljuju ribari u Kraljima, imaju gotovo kruškolik oblik, te dostižu premjer od blizu 54 mm. Nešto su manji i više valjkasti ribarski utezi u Žegaru (slika 2.) Za sastavljanje obiju polovica bile su pri okrajku kalufa tri rupice, kroz koje su se zaticale drvene šipke. Taj oblik živo sjeca na kalufe prehistorickih perijoda za lijevanje bronca, te se na njemu još jasno vide tragovi, kako su se ljevale krugljice. Nego smo mrve zastranili, pa da se vratimo samome predmetu našeg prikaza. Prije nego što sam dospio, da sohe u pobocnom rukavu Une kod Golubica pobliže pretražim, obretena je god. 1892. u Ripcu neosporno prehistoricka sojenica, pa su time suzbijene moje sumnje o višoj starosti golubickih soha, a danas je prethodnim ispitivanjem vec utvrgjeno, da su u Uni kod Bišca osim Ripca još i u Grolubicu, Ribicu, Kraljima i Brekovici bila prehistoricka sela na sohama. Položaj svih ovdje navedenih mjesta vidi se na pridanoj ovdje kartici, slika 5. Obretu ripacke sojenice bilo je povodom, što je od prilike za 1 km niz vodu od samog sela kod zemljišta Ružnica u Uni bio slap od sedre, koji je jednako rastao, pa najposlije bio uzrokom ponovnim poplavama zemlje uz one obale. Na molbu tamošnjih žitelja naredila je zemaljska vlada god. 1890., da se onaj katarakt rasprska, pa je time voda u Uni niže ripackih katarakta pala za 1*5m, i tako se je onoj nevolji doskocilo. Time su vodenice na ona dva katarakta f i g (v. tablu II.) kod Ripca dobile veci pad, ali od toga nije bilo koristi nekojim vodenicama, koje su smještene izmegju ona dva ostrva kod Ripca niže mosta, jer je sad izbila jedna sedrasta zagrada, koja je niže otud u kanalu prije bila pod vodom, pa je sad vodu, koja je onamo padala, zajazila. Da se tomu doskoci, pregoše vlasnici mlinova godine 1892., da prolome klisuru u rukavu izmegju oba ostrva a i b, te tom prilikom otkriše pod sedrastom podinom, debelom 1 m, množinu soha, megju kojima bijaše zagasit kulturni sloj s množinom rbina od ilovastih posuda, jelenovih rogova, veprovih zuba i životinjskih kosti. Nadgeometar gosp. Julije Grauner, koga su u ono doba zvanicni poslovi doveli u Ripac, pretražio je iskopani materijal kulturnog sloja, te je jednu kolekciju ilovastih, kamenitih i koštanih rukotvora, kao i neke nagjene bakrene i broncane predmete spremio u zemaljski muzej u Sarajevu, na što je zemaljska vlada odredila sistematsko prekopavanje nagjene sojenice. Selo Ripac leži na jugoistocnom kraju lijepe i plodne bihacke doline, 10 km uz rijeku od Bišca, gdje se je Una raširila poput jezera, te su u njoj spomenuta vec dva ostrva a i b. Mjesto samo prostire se, kako nacrt situacije, tabla II, pokazuje, na obje obale raširene rijeke i na oba ostrva a i b. Cijelu površinu ostrva a