Viola Beckiana n. sp. E sectione Melanium D. C. Radice perenni, fusiformi, pluricipite et stolones elongatos, pallidos, remote sauamatos formante. Caulibrus glabris, saepe e basi aphylla elongata procumbente ascendentibus vel subcaespitosis, obtuse triangularis, sursum copiose foliatis, cum pedunculis 12 ad 20cm longis. Foliis caulinis lineali-lanceolatis, basim versus longe cuneatis, acuminatis, remote serrulatis, 26—45 mm longis, 2—5 mm latis, parce scabro-pilosulis; inferioribus brevioribus rhombeo-lanceolatis, infimis sub-spathulatis, minimis. Stipulis foliis dimido brevioribus, margine retrorsum hirtis, inferioribus anguste linearihus, subintegris, superioribus pinnatis; segmentis anguste linea-ribus, utrinaue 1—3, pare infimo cauli insidente. Pedunculis axillaribus et pseudoterminalibus, longissimis, folia multo superantibus 6—12 cm hngis, erectis, glabris, supra mediam bracteolas minimas membranaceas gerentibus. Floribus nutantibus, maximis; limbo 2-5—3.8cm longo, 2 ad 3cm lato. Sepalis qblongo-lanceolatis, obtusiusculis vel acum.inatis, appendice auadrato praeditis, 9—10 mm longis, 2—3mm latis, saepe serrulatis, glabris. Petalis superioribus latissime obovatis, abrupte unguiculatis, lateralis paulo minoribus, basim, verso purpureo striolatis et barbulatis; iufimo obcordato vel obovato faucem verso aurantiaco et velutino, quinque striolato, calcarato; calcare cglindrico, paulo curvato, appendices sepalorum vix duplo superante. Corolla tota luteola vel excepta macula faucis petali infimi intense purpureo-violacea. Capsula oblonga, glabra, 10 mm longa, 6mm lata. Habitat in lapidosis (substr. serpentino) montis Smolin, distr. Zepce Bosniae; alt. 1100 m. Floret Aprilio-—Junio. Naša je vrsta ljubice u prvom redu srodna sa Viola allchariensis J. Beck (Dorfler: Jahrescatalog des Wiener botanischen Tauschvereines 1894, str. 6.), ali se ipak od nje sasvim lijepo može raspoznati po goloci lišca i stabala, po zašiljenim režnjima zalistaka, po nedrvenastim stablima, po zatubastim lapovima caške i po mnogo tanjoj i kracoj ostruzi. Od Viola heterophyla Bert.. na prvi se pogled razlikuje gotovo uskim, linearno-lancetastim listom, duguljastim, zatubastim lapovima caške i kratkom ostrugom. Od Viola elegantula Schott. (o. B. Z. 1857, str. 167.) — Viola gracilis Vis. non S.S., Viola clementiana Boiss., Viola gracilis S.S. i srodnih razlikuje se krojem lišca, zalistaka i dvojinom kracom ostrugom. Viola speciosa Pant. (O. B. Z. 1873, str. 79.) ima okruglo donje i elipticko gornje lišce, lirasto-peraste zalistke, koji dostižu dužinu cvjetnih peteljki, i dvojinom dužu ostrugu. Viola prolixa Panc. = Viola orphanides Boiss. Viola nicolai Pant., Viola grisebachiana Vis. Panc., Viola macedonica boiss. A. Heldr i Viola declinata W.K. manje su joj slicne. Tu je biljku najprije zamijetio gospodin šumarski asistenat Fric (FRITZ) kao „ljubicu neobicno uskog lišca", a najprije ju je gospodin kustos O. Rajser prigodom jednog ornitološkog naucnog putovanja prikupio za me. Jedino je dosad poznato stanište Smolin-planina u žepackom kotaru. Najvoli obasjane, kamenite šumske livade (caire) u visini od 1100 m po prilici, gdje je ima množina uz Daphne Blagayana tr. i Erica carnea L. (bijelog cvijeta). Šumsku hladovinu ne voli. Geološki je substrat serpentin, odnosno serpentinov prud. Cvate od sredine aprila do juna. Ja sam tu novu vrstu u cast gospodina dra. Gintera Beka, viteza od Managete (Gunther Beck Ritter von Mannagetta), c. kr. kustosa u prirodoslovnom dvorskom muzeju i privatnog docenta univerze u Becu, u velike zaslužnog za izucavanje bosansko-hercegovacke flore, nazvao „ Viola Beckiana".