Predgovor. Najnoviju meni poznatu radnju. koja se tice srednjoevropskih razreda subgenusa Meleus, publicirao je gospodin E. Reitter u njemackom entomološkom listu (Deutsche entomologische Zeitschrift), knj. XXX., sv. 1., 1890. Nego se ne može reci, da je ta radnja u svakom pogledu zadovoljila, pošto ona u jednu ruku slabo na oko uzima sposobnost toga razreda za variacije, dok su u drugu ruku neko vrste osnovane samo na temelju slabo konštantnih obilježja, kao ljuske, škulptura rilca i t. d., a stariji su opisi premalo kriticki obragjeni. S toga se tom tabelom vrste ne mogu tacno odrediti. Ja sam se za to pothvatio, narocito potaknut po gospodinu L. Gangelbaueru, koji mi je na raspolaganje stavio obilati materijal zbirkc beckog dvorskog muzeja, da srednjo-evropske zastupnike genusa Plinthus podvrgnem ponovnoj reviziji, te pomnim ispitivanjem materijala dogjoh do takih rezultata, koji do duše u gdjekojem pogledu odmicu od nazora, obicajnih u novije doba, ali se i sa starijim nazorima potpuno ne slažu. Kako pri novijim, tako sam i pri starijim cesto našao opisa, koji se doimaju, kao da nijesu opisane vrste, nego individui, pa bi cesto teško bilo razjasniti, u cemu stoji sinonimija, da mi pri tome nije poslužio jedan obret, koji je doduše s uspjehom vec primijenjen pri drugim familijama coleoptera, ali, koliko ja znam, ne pri curculionidama: naime karakteristicno ustrojstvo penisa, koje možda takogjer, kao i druga obilježja, variira, ali je ovdje stalan kriterij, koji me ni u kojem slucaju nije iznevjerio. Time ja ne bih htio tvrditi, da ce to obilježje pri svakom plemenu isto tako odlucivati, ali u buduce ispitivanje penisa ni u kojoj prigodi ne ce valjati propuštati. Svoj onoj gospodi, koja su pripošiljanjem materijala za ispitivanje ovaj posao unaprijedila, izricem ovim najusrdniju zahvalnost; to su narocito gospodin kustos Granglbauer u Becu, koga sam vec spomenuo, gosp. Kustos-pristav V. Aplelbeck, koji mi je dostavio ugledni materijal iz zbirke bosanskohercegovackog zemaljskog muzeja, i danas vec pokojni gospodin Ivan pl. Frivaldszky, koji mi je prepustio osobito zanimljivi materijal iz ugarskog narodnog muzeja. Revizija srednjo i zapadno-evropskih vrsta plemena Plinthus Germar. Gen. Plinthus. Germ. Ins. spec. vol. I. 1824, p. 527. Antennae geniculatae, mediocres, intra medium et apicem rostri insertae, funiculo septemarticulato, articulis duobus basalibus funiculi obconicis, reliauis brevibus aut subrotundatis aut subturbinatis, clava ovata, subsolida, triarticulata, articulo clavae primo ceteris subaeouali Rostrum thoraci Subaequale aut brevius, cylindricum, scrobe apice desupve conspicua, totum rostrum percurrente, basin rostri versus sensim subtus jlexa, supra carinatum; mentum angustatum, maxillas haud velans. Oculi ovati, innnersi, laterales,. distantes. Thorax basi truncatus, anterius sernper angustatus, subtus ante coxas profunde emarginatus, haud canaliculatus, lateribus pone ocuhs sublobatus, ciliatus dorso carinatus. Scutellum minutissimum, occultum. Coleoptera basi plus minusve emargiaata, abdomine haud breviora, punctatostriata vel striatapunctata, interstitis alternis saepe elevatocostatis. Pedes fortes, subaequales, anteriores coxis ai)proximatis vel distantibus, trochanteribus seta distinctis, femoribus omnibus claoatis, plerumque dentatis, tibiis compressis, apice ex teriore inflexo in dentem amplificatis, supra apicem margine ciliato instructis, tarsis 4articulatis, latis, sidjtus spongiosis, articulo paenultimo bilobato, unguiculis siniplicibus. Corpus ovatum, durum, obscurum, plus minusve squamosum atque setosum, apterum. Subgenus Meleus Lacordaire: Corpus ovatus vel subovatus, coleoptera thorace latlora, coxae anterurres approximatae, penis supra sulcatus, ductu ejaculatorio membrana teneriore tecto. Subgenus Plinthus s. str.: Corpus elongatus, coleopteia thorace vix latiora, coxae anterioi'es approxvmatae, penis supra haud sulcatus, ductu ejaculatorio tejumento duro contecto. Subgenus Neoplinthus Bedel: Corpus elongatus, coleoptera thorace vix latiora, coxae anteriores distatites, penis supra haud sulcatus, convexus, ductu ejaculatorio tegnmento duro contecto. Vrste Plinthusa srednje Evrope, o kojima cu niže da govorim, imaju više manje jasno razvijeno rilce umjerene debljine, kome je dužina jednaka dužini vratnog štita ili je pak manja. Koljencasti su pipci pri vrhu ili blizu njega tako ugnuti, da se razgovijetna brazdica pipaka, obrnuta prama donjem kraju ociju, sprijeda gore jasno vidi. Peteljka im jedva siže do ociju, te je prema vršku udebljana poput buzdovana. Prva dva clanka sedmeroclanog sastojka pipka duguljasti su, izmegju sebe se dužinom slabo razlikuju, slabo su cunjoliki; pet daljih su kratki i više manje krugljasti, rijetko kad nešto poprecni; prvi je clanak buzdovanca pipkovog barcm tako dug, kao ostali clanci zajedno. Duguljaste, okomite oci su ravne, fino lacetirane. Vratni štit, koji je u pojedinih vrsta razlicitog oblika, ima vazda u sredini povor; s obje mu je strane cesto plitka, duguljasta rupica, po strani nije nazubljen, na prednjem kraju ima slabe ocne kapke, a ispred prednjeg bedra je nazubljen. Na ocnim su kapcima guste žute trepavice. Prednji kukovi, koji su jedan do drugoga, ili su razdvojeni jasnim nastavkom prostereuma, stoje iza sredine prednjih prsa, a šupljine clanaka po strani su i odzada vazda zatvorene; na trochanterama vigja se jasna, uspravljena cekinja. Pokrilje je kad god više manje jasno tackama isprutano; naizmjenicna polja izmegju tih pruga od šva pa do 7 polja sad su više, sad manje izvišena i više manje zrnasta; peto pred vrhom cini razgovijetnu brazgotinu. Ona su izmegju sebe srasla, te zadak potpuno pokrivaju. Slabo razvijeni štitac obicno se ne vidi. Srednji su kukovi rastavljeni nastavkom mesostereuma, koji je puno uži od srednjih bokova; episterne se ozgor ne vide. Ne baš jako razvijeni metastereum razdvaja po strani srednje kukove od stražnjih kukova, ali je megju nj