Nadovezujuci na svoja dva zadnja clanka o starim natpisima u ljetošnjem „Glasniku", priopcujem nekoliko natpisa, koje na svojem putu nijesam imao prilike da osobno vidim. Iz kotara bileckog priopcujem šest natpisa. Faksimile na papiru pribavio mi je kotarski predstojnik Val. pl. Adamovic, a nacinio ih je gosp. nadcestar Nikola Radakovic po uputstvu, što sam mu ga pismom porucio. Svih šest natpisa mladjeg su doba, to jest iz vremena turske okupacije, ali su i oni zanimljivi, jer nadovezuju na sredovjecnu tradiciju, a popunjuju nam i sliku, što nam ju podaju natpisi srednjega vijeka. 1. Njeganovic turski. U selu Njeganovicu turskom, koje leži pola sata na zapad od Plane, nalazi se na celu stecka srednje velicine ovaj natpis: „Ase leži rob boži djak Vujan Dragišic. Prosti mu bože grehe." Signatura majstorova na drugom mjestu glasi: „Ase piše Milko Vukmir'." 2. Podubovac. U ovome selu, kraj same varošice Bileka imade na velikom stecku urezkanim cenarom okruženi natpis sa pomnjivo oklesanim slovima: „+ Ase leži Zagorac Brajanovic. Bratie koi vidite sie zlamenke, bratie ja sam' bio kako vi a vi cete biti kako i ja." 3. Mušici. U Mušicima, opcina Domaševo, ovaj je natpis: „ Radosava sinom' Bran'kom'." 4. Milavici. Na kamenom krstu kraj crkve u Milavicima imade ovaj natpis, koji je rdjavo napisan te se teško cita: Mislim ga ga valja citati: „Siece Kristo Lalar i Marko Jovu ocu kami. Gospod Bog da prosti." 5. Krtinje. Uz jahaci put, koji vodi iz Krtinja u Zmijevac, imade na mramoru ovaj natpis: ‘’U toj pociva Radosav' Grubacevic' mrtav'." 6. Miruše. Slijedeci natpis našao je gosp. N. Radakovic više vrata crkve sv. Nikole u selu Mirušama kraj Trebinjcice na Mistihalju. Natpis bijaše uzidan u staroj crkvi, kojoj se samo razvaline vide, te je poslije uzidan u novu crkvu na oznacenom mjestu. Kamena ploca duga 40 cm, visoka 35 cm. Natpis glasi: „Si hram' ponovi pop Vukosav i s niem' Hrista i Božo i Marko. Kam(en) ispisa Stojan." Iz kotara tuzlanskoga priopciti mi je dosta zanimljiv natpis, koji se u svojoj dikciji oslanja o ostale natpise, koje sam iz tog okružja priopcio u trecoj ovogodišnjoj svesci „Glasnika". 7. Banovici. U Ban-dolu, u selu Banovicima (kot. D. Tuzla), sat na zapad od sela Hrvata, imade na pobocnoj strani ovelikog stecka ovaki natpisa: „Ase leži Božicko Banovi[c] na svoei zemli na plemenitoi na Dramešini a postav(i)še Hlapac' I Obodan' i Branko z b(r)atiom(')". Stecak je na vrhu nesto zaobljen, a izradjen je zajedno s podnoskom iz jednog kamena. Duljina 2-20m. visina 0- 90 m. širina 0-70m. Faksimile mi je nacinio gosp. I. Racic, oružnicki stražmestar u Maglaju. 8. Umoljani. Natpis sa vrlo znamenitog stecka priposlao mi je u faksimilu gosp. Gašpar Tomljenovic, oružnicki poštovodja u Umoljanima, kot. konjickoga. Sami natpis nema važnosti. Na jednoj strani više slike prikazane u relijefu cita se: to jest: ..+ Va ime oca i sina (i) svetoga duha. Ase leži Vukosav' Lupcic' +’’. Važan je taj stecak poradi skulpture, isklesane pod onim prvim redom. Skulptura izradjena je prosto nevještom rukom, nezgodnim halatom a bez umjetnickog shvacanja, ali sama tema prikazi je znamenita, jer se osniva na starom praarijskom mitološkom shvacanju junaka, koji ubija zmaja da oslobodi djevojku. Danas se znacenje tom mitosu izgubilo. ideja mu bijase ta: junak sunce — ubija zmaja - noc, te oslobadja djevojku — bijeli danak, koja razblažuje i oživljava svijet. Ta ideja, kako rekoh, nestala je svijetu iz svijesti, ali sama prica ostala je u svih arijskih naroda manje više iskicena od obala rijeke Inda, pa do obala atlantskoga mora. Nas skulptor prikazao ju je primitivno ali jasno: Junak na konju zamahnuo je dugim kopljem, te je pogodio u vrat zmaja, koji je u tren pustio ruku djevojke, koja je stala izmedju njega i junaka, te lijevom rukom dozivlje ovohga u pomoc. I druga pobocna strana tog stecka urešena je klesarijom, te prikazuje konjanika u lovu za košutom (?) i lanetom. Ovaj se stecak nalazi u planini Visucici na starom groblju medju Umoljanima i Bjelemicem. NAPOMENA: U pdf formatu su dostupni starobosanski natpisi na izvornom pismu.