Prvijeh dana mjeseca decembra 1895. stiže muzeju na veliko zacudjenje svih nas iz Visokog jedan eksemplar gnjetla. Dolazak te ptice vec mi je dan prije telegraficno navijestio bio moj prijatelj g. Šprung, poreznik u Visokom, koji uz tu vijest doda, da je gnjetao odista ubijen u tamošnjem kotaru. Ptici je na žalost manjkao, kad je donesena rep i jedan dio onog lijepog perja na prsima. No vješti naš preparator uzajmi ovo perje od jednog, sasvijem oštecenog bugarskog fasana te je naduvao naš eksemplar tako majstorski, da je konacno pred nama ležao savršen eksemplar. Volja i želudac gnjetla bijahu napunjeni stotinama bobica od zimoleza (Ligustrum vulgare) i sasvijem crna od boje ovih bobica. Na osnovu savjesnog istraživanja, koje provedoše gospoda Kok i Šprung, ustanovljene su o tome, kako je ta ptica ubijena, ove cinjennce. Stari i vješti lovac Ibrahim Topalovic pošao je 18. (30.) novembra 1895. iz Poljane u Sutjesku, da kod nekog tamošnjeg kovaca popravi svoju lovacku pušku. Kad se je po obavljenom poslu vracao kuci, srete ga '/2 sata daleko od Sutjeske Ivo Andric i pripovjedi mu, da je cas prije vidio gdje leti ptica, kakove još nikada vidio nije. Ujedno pozove Ibrahima, neka pode s njime i pticu ubije. Obojica podoše na oznaceno mjesto i zapaze, kako na neko drvo po više puta kobac dolece. Ibrahim se odmah dosjeti da taj kobac ovu nepoznatu ptncu gonja, te pode pravcem ovog drveta. U to poleti iz jednog grma oveca ptica; Ibrahim je stade goniti i cim joj se zgodno približi, opali pušku te je ubije. Obojica se zacudiše ljepoti te ptice i u jedan glas odrede „da je to mladi paun", koju pticu oni u ostalom do danas još vidjeli nijesu, pa za nju tek po kazivanju znadu. Dana 20. novembra (2. decembra) uputi se Ibrahim u Visoko i ponese sa sobom svoju lovinu. Došavši onamo nabasa na poznatog mu Španjola te ga upita, kaka je to ptica? Lukavi Španjol brzo odgovori, da je to sasvijem obicna ptica bez ikake vrijednosti te je baci u svoj sepet. Na ovo razidu se obojica, a moj Španjol uputi se ravno u kotarski ured, da ondje ponudi pticu i da ucini dobar šicar. Ponudiše mu jednu forintu, ali Španjol ptice ne daje, vec nagovorom g. Koka i Šprunga podje drugi dan u Sarajevo u muzej, da ondje pticu proda, što je odista i ucinio. Po kazivanju Ibrahima Topalovica morao je onaj kobac tog gnjetla vec imati u svojim pandžama, pri cemu mu je iscupao pera iz repa. Ono perje s prsiju povadiše pak djeca Ibrahim-agina. U onom predjelu blizu Sutjeske, gdje je gnjetao ubijen, ima prilicno mnogo grmlja (trnja). Nema sumnje, da je taj gnjetao u ovaj kraj doletio iz daleka. Taj eksemplar ili je onaj, koji je ove godine (1895.) zajedno sa svojima dvjema kokoškama pobjegao gostionicarki gospodji Špicer u Mokrom (odavle ima do Sutjeske 40 kilometara u zracnoj liniji), ili je to bjegunac sa lijeve obale Save, gdje su gnjetlovi u nekim mjestima prilicno udomaceni. I ako bi bjegunac od Save imao mnogo dalji put do Sutjetske, nego onaj iz Mokrog, to se meni cini, da je dolazak našeg gnjetla iz krajeva na lijevoj obali Save ipak vjerojatniji, jer se neda pomisliti, da bi jednom gnjetlu, koji je tek umaknuo dugotrajnom zatvoru, kod velikog broja neprijatelja (grabljivaca) moglo uspjeti da prebrodi put do Sutjeske. Po zakljucku ovijeh redaka dolazi nam od gosp. Šprunga vijest, da se je 1. (13.) januara 1896. kod sela Stijena izmedu Visokog i Kiseljaka vidio još jedan gnjetao. Lovac je ranio tu pticu i mnoga njezina pera dokazuju sasvijem pouzdano, da je to bio gnjetao. Gosp. Kok progonio je pticu, no sav njegov trud ostade bezuspješan. Valjda je lisica ili druga grabljiva zvjerka ušicarila ovog nastrijeljenog gnjetla.