Nije cudo lli barem ne bi trebalo biti ako neko vec afirmisan kao pisac izvanrednih pripovijetki, romansijer, književni kriticar, esejista i pjesnik uzme u ruke kicicu i zapocne da slika. Nlje cudo. Ne bi bilo cudo ni kada vec istaknut slikar ili vajar uzme u ruke pero da napiše pjesmu ili pricu. Dogada se. Sve je to zapravo izraz one istinske i duboke srodnosti poezije, slika i muzike, koje se u osjecajima umjetnika prožimaju i iskazuju u jednom, drugom ili trecem obliku. Tako gledajuci, ni u p .....
Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.