Izvori i literatura. Sa svojih vanrednih priprava, a opet nenadanog poraza sjedinjene kršcanske vojske gotovo sviju narodnosti, boj kod Nikopolja imao je da ostavi u sredovjecnim spomenicima svu silu uspomena i tragova. Zanimanje za rat protiv Osmanlija pred bitkom bijaše opcenito, tako da složno kršcanstvo slabo pamti, da je ikad toliko valjane vojske na noge diglo, a i ne zna se, da li ga je kad stigao onaki grozni, nesluceni poraz. U minulim krstaškim vojnama bilo je mnogo ljudi ali malo vojnika, no uza sve to, ipak i pobjede. Nikopolje tako je sve zaokupilo svojom strahotom, da su ga i oni narodi kao primjerice Talijani, koji nijesu sudjelovali u boju, takoder zabilježili u svojim knjigama. Ovo malo rijeci odmah nam kazuje, kakve su naravi naša vrela: zadivljenje, strava, nenadanje, pa po tome razni cudesni uplivi, sve se to miješa, pa kad još uzmemo na um, da su tolike narodnosti u stvar upletene, onda nas njihovo medusobno protuslovlje ne ce uznemiriti. Mi cemo ta vrela porazdijeliti po narodnostima, te koju reci o njihovoj vrijednosti. Francuski izvori. Najvjerodostojnije je vrelo „Livre des Faits" maršala Busiko-a (Boucicaut), cešce izdano, a najposlije u Pantheon litteraire, što ga je izdavao Bišon (Buchon) u III. knjizi „Chroniques de Froissart", Pariz 1853., strana 563.—689. Unatoc toga, što su to tako reci memoari maršalovi, te apologetske naravi, ipak zaslužuju svaku vjeru, te su vrelo prve vrste. „Livre des Faits" sacuva nam doživljaje maršala Busiko-a od njegovog rodjenja do aprila god. 1409. Svaka nam rijec tako reci jasno pokazuje, da je savremeno svojemu dogadjaju napisana. Neki drže da je tu knjigu napisao sam maršal Busiko, no to ne stoji, ali je izvan svake sumnje, da je napisana pod njegovim nadzorom, i to od jednoga od njegovih pratilaca. Za nikopoljsku bitku je od važnosti vec s toga, što je maršal sam glavom u tom boju bio nazocan. Iza toga redaju se francuske savremene kronike: „Chronique des quatre premiers Valois" (edit. S. Luce, Pariz 1862. u „Societe de l’histoire de France"), Ivana Juvenala Ursinskog (Juvenal des Ursins); „Histoire del Charles VI." (u kolekciji „Memoires pour server a l’histoire de France" Ed. Michaud et ponjoulat I. ser. 2. tom. Paris 1836.) i „Chronique des religieux de Saint-Denis(ed. Bellaquet, Paris 1839.—52., 6 sv.), od kojih ova pošljednja zaslužuje posebnu pažnju, jer ono što je napisano o nikopoljskom boju potice od kazivanja jednog nazocnog viteza. Froasar-a (Froissart: Chronique ed. Kervyn de Lettenhowe, sv. XV i XVI, Bruxelles 1870.) valja vrlo oprezno upotrebljavati, jer njegova na daleko i široko razvucena pripovijest puna je netacnosti, a uza to natrunjena animozitetom protiv konetabla d'E (d’Eu), u korist njegovog junaka de Kusija (de Coucy). Po Froasar-u izradena je „Relation de la croisade de Nicopoli par un serviteur de guy de Blois" u XV., i XVI. sv. Froasar-a u dodatku, i „Epistre lamentable et consolateire sur le fait de la dessonfiture lacrimable par les Turcs devant la ville de Nicopoli….par un vicil solitaire des celestins de Paris’’). Što smo kazali za Froasar-a, to isto vrijedi i za ova dva spisa; jedina je razlika u tome, što su kraci i s toga nešto pregledniji. Burgundski izvori. To su kronike flamanske, artesijske i burgundske. Oni nijesu no sam cin od velike vrijednosti, vec samo što se tice nekih potankosti onih vitezova, koji su iz vojvodstva burgundskog sudjelovali u kobnome boju. Važnije su isprave, što se nalaze po burgundskim arhivima, te se odnose na vojnu. One su otštampane u drugoj knjizi Delavil le Ruove (Delaville le Roux): „La France en Orient an XIV. siecle’’. Paris 1886. Njemacki izvori. Što smo kazali o burgundskim to vrijedi gotovo za sve njemacke izvore, osim jedino Šiltbergera (Schiltberger). Razne kronike švicarske, alsaske i njemacke pricaju o nazocnosti svojih zemljaka u bitci, kažu koju sitnicu, a služe nam poglavito za to, da donekle možemo opredijeliti broj pomocne Sigismundove vojske. S te su nam strane od znatne vrijednosti. Alsaska kronika Kenigshofenova (Konigshofen) (ap. „Die Chroniken der deutschen Stadte." Leipzig, 1870.), puna je krivice i pristrasnosti protiv kralja Sigismunda. Više vrijede bavarski ljetopisi, jer nam razjašnjuju putovanje krstaša uz Dunav i sudjelovanje Bavaraca u vojni. Najznatniji jest Šiltberger: „Reisen." Izdao Neumann. Munchen 1859. Taj je pisac bio licno u boju, a tek mladost njegova (bilo mu je šesnaest godina) spase ga od krvnickog maca sjutra dan iza boja, kad je ljuti Bajezid dao sasjeci sve roblje. Njegovo priprosto pripovijedanje puno je istine, a tomu još mnogo pridonaša bistrina, kojom se odlikuje kad što kazuje. Dobrih vijesti ima u njega i o sudbini zasužnjenih velikaša. Ugarski i hrvatski izvori. Premda bismo ocekivali, da ce baš ovi izvori biti najobilniji, jer se poraz nikopoljski najviše kosnuo Podunavlja, ipak nije tako. Izim nešto dragocjenih listina, od ljetopisa jedini Turoc (Thwroez, ap. Schwandtner, sv. I., str. 39. i dalje) nešto vrijedi, dok svi drugi prvo mnogo kasniji, a drugo vrlo konfuzni, slabo su pouzdani. Za cudo vrlo dobar savremeni pisac Paulus de Paulo (Pavlovic) na pozniji, kriticki Lucijus (Lucius), boja tako reci ni ne spominju. Mi smo se najviše oslonili na listine Sigismundove, izdane kod Fejera: Cod. dipl. sv. X., str. 2., pa one u Codex dipl. patrius. Od velike su vrijednosti za odnošaje s Venecijom, koja je osobito prije i poslije boja u stvar upletena, one isprave što su otštampane u Ljubica, sv. IV. Zagreb 1874. I dubrovacki pisci, kao Lukarevic i Rastic daju dobrih vijesti za boravak kraljev u Dubrovniku (Scriptores Mon. Slav. merid. sv. XIV. i XXV.). Pozniji pisci kao Bonfin, Praj i Reva (Bonfin, Prey i Rewa) ne sadržaju ništa, što se ne bi nalazilo i u Turoca i u vjerodostojnim listinama, dok su za XIV. vijek vrlo nepouzdani. Poljski izvori. Kako su i neki poljacki vitezovi sudjelovali u boju, to su i poljski ljetopisci zabilježili njihovu nazocnost, u koju nam svrhu i služe, a medju njima je najvažniji