U julu 1895. nagjene su u okolici bihackoj, koja tako obiluje monumentima iz najrazlicitijih epoha i opet starine, koje valja ubrojiti megju najznamenitije uspjehe epigrafskog pretraživanja naše zemlje. Takim se nahogjajima veoma primicemo poznavanju prošlosti naše pokrajine. Oni nam razjašnjuju etnografske i religijozne prilike pojedinih dijelova zemlje, obavješcuju nas o nacinu, kako su upravljene, pa nam konacno daju mogucnost, da možemo zakljuciti o politickim i kulturnim prilikama, kakve su vladale poslije i prije rimske okupacije u recenim dijelovima provincije Dalmacije. Puteljak, koji vodi poljem podno oko 573 m visokog brda Debeljace od Bihaca u jugoistocnom pravcu u Sokolac i Grolubic, ove je godine okružna oblast obratila u cestu. Iznad sela Privilice (1*8 km od Bišca) brdo se Debeljaca veoma spušta prama rijeci Uni (isp. nacrt slika 1.). Zbog vrela Privilice, koje izbija iz njegovih raspuklina, pa se iza kratka toka saljeva u Unu, trebalo je udesiti kamenite propuste i podici nasip. Pri kopanju zemlje za temelje propusta nagjena je na mjestu, oznacenu sa B megju ruševinom oko 0-30 m ispod dna propusta broncana fibula srednjeg latenskog doba. Taj je nahogjaj pobudio pažljivost cinovnika, koji su ondje radili, i potakao ih na vecu opreznost. I ne bijaše uzaludna. Pri kopanju materijala za nasip naišlo se na mjestu, obilježenu na nacrtu sa A, oko 0-70 m pod površinom na kamenje s natpisima, koje je bilo rasuto na površini oko 50 m2. Pod kamenjem nagjen je temeljni zid, na kome je svaki pojedini bio nastavljen, s površinom od 1-2 m po prilici. U sredini tog zidanog temelja bijaše šupalj prostor od 0-5 : 0-5, u kome je bilo kosti, ulomaka od amfora i masa materijala nalik na crnicu. Kosti, koje poslaše muzeju, potjecu od domace koze i goveceta, te su valjda ostanci žrtava, prinesenih pri posvecivanju ara. Pri daljem prekopavanju nagjen je u hrpi materijala izlizan broncani novac cara Domicijana, a u otvorenom grobu ukraj kosti broncani novac Agripe. Ja ovdje ponajprije iznosim pojedine natpise, koji se vec nahode u zemaljskom muzeju, a na kraju cu pokušati, da složim, što iz njih slijedi za ovaj dio rimske provincije Dalmacije. Povrh toga mi se cinjaše uputno, zalaziti i u druge vijesti o Japodima. 1. Votivna ara od vapnenca (straga obijena) s pravokutnim temeljem. Ispisano polje, neokvireno, s konkavnim stranama; nad njim u dva puta okviren zabat. Gore po jedna pobocna gužva (desno odlomljena), ukrašene volutama. Visina 0-905; širina pri kornižu 0-455, inace 0*375; debljina 0-345. Linije zaparane; nepravilna interpunkcija; velicina pismena u r. 1. i 2.: 0-046, u r. 3.: 0-038, u r. 4.: 0-035, u r. 5.: 0-038. Bindo Neptuno sacrum. Proculus Parmanic(us) praepos(itus) v(otum) s(olvit) l(ibens) m(erito). Kake je vrste bio taj „praeposittis", to doznajemo odmah iz natpisa br. 2., što slijedi. Ime dedikanta sastoji od rimskog kognomena Proculus i jednog latinizovanog epihorickog imena, koji po svojoj tvorbi sjeca na gentilicia od Piquenta (Istra), isp. C. V 433: G. Boico Avito, 450: Mocolica Lomoliavi f. Pepa i t. d. Korijen imena Parmanicus cini se da je u kognomenu u C. V 7719 (Augusta Bagiennorum): Baebia Sex. fl. Velta sibi et P. Baebio L.f. Cam. PABM. 2. Votivna ara od vapnenca, razlupana na više komada, ali natpis do nekoliko neznatnih korodiranja neoštecen. Gore po jedna pobocna gužva, obje ukrašene volutama. Straga posve priprosto otesana; na pobocnim površinama isti korniž, kao na prednjoj strani. Visina 0-96, širina pri kornižu 0*475, inace 0'465; debljina 0-41. Iznad natpisa zaparanim linijama ogranicena pruga; u njoj žrtvenik s razbuktanim plamenom, spram koga sa svake strane koraca po jedna koza, ocevidno žrtve. Taj žrtvenik sastoji od pravokutnog temelja i jednog gornjeg dijela s konkavnim stranama. Valjda se je tu htjelo prikazati u br. 1. naslikanu formu žrtvenika. Ispod natpisa treca koza, koja koraca na desno. Linije zaparane; visina pismena u r. 1.: 0-052, r. 2.: 0"045, r. 3. i 4.: 0-034, r. 5.: 0-037. T. Loantius Bufus praepositus lapodum v(otum) s(olvit) l(ibens) m(erito). Bog, kome je Bufus posvetio taj žrtvenik, nije doduše spomenut, ali po nahogjajima ne može biti drugi, vec Bindus Neptun. Grentilno ime Loantius inace u Dalmaciji nije posvjedoceno. 3. Votivna ara od vapnenca s pobocnim gužvama gore. Jednostavno okvireno ispisano polje lijevo je sastavljeno od sitnih ulomaka; nad njim ostanci okvirenog, pravokutnog polja (kao pod br. 2.): Straga glatka. Visina 0-71, Širina oko 0-49, debljina 0-385. Linije zaparane. Visina pismena u r. 1. i 2.: 0-055, r. 3. i 4.: 0*050. r. 5. i 6.: 0-046. R. 1. bijaše u rijeci Bindo za cijelo ligatura od I, N i D. R. 3. svršetak. Na A se nadovezuje trbušastoj liniji D slicna linija, ali za cijelo bez znacenja. Bindo Neptuno sacr(um). Licinius Teuda praep(ositus) et pri[n(ceps)] Ia(p)odum v(otum) s(olvit) l(ibens) m(erito). Kognomen Teuda u Dalmaciji dojako nije posvjedocen; nasuprot je u gornjoj Italiji tri puta nagjen, jednoc u romanizovanom obliku Teudus: C. V 3058 (Patavium), 4481 (Brkia), 4925 (Trumplini). Za princeps isp. pod br. 4. 4. Votivna ara od vapnenca; gore, lijevo i dolje obijena. Gore: po iedna pobocna gužva, koja je, kako otražnja strana pokazuje, s procelja bila ukrašena rozetom, i u sredini odskocenim pravokutnikom. Ispisano polje i pobocne plohe jednostavno okvirene. Visina 0-78, širina 0-43, debljina 0-33. Zanimljive, primitivno zaparane slike u crtežima pokazuju obje pobocne plohe. A. Desna pobocna ploha: Gore loza od lovorovih grana s trakom u sredini. Ispod toga posve o6, kako se po konturi vidi, bradat covjek, stupajuci na lijevo. U ispruženoj desnici drži dupina, u spuštenoj ljevici palici slican predmet (gore prelomljen), koji je da tijelo ne presijece, s druge strane covjeka izveden. Po goloti, atributima, slici na pobocnoj plohi B, kao i po mjestu kulta lako je prepoznati Neptuna s ostvom. B. Lijeva uska ploha: Grore girlanda od lovorovih grana s vijencem u sredini i sa spušte