Nakon cetiri godine sastale smo se danas sa željom da se vidimo, družimo i podsjetimo na dane naše mladosti. Nema danas svih naših koleginica, nema ni profesora. Život je ocitao svoje, poneka smrt uzela je koga je htjela. Nema ni naše škole, ali mi smo tu, tu smo da dokažemo, da smo mnogo toga preživjeli. Tu je i naša draga razrednica, naša neuništiva Hadžera Hari. U školi nam je bila ucitelj i druga majka, a danas uzor i putokaz kako treba živjeti zdravo i sportski. U Medicinsku školu smo se up .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.