II. Consilium Moesiae superioris. U Beloj Palanki nagjena su dva pocasna natpisa, C. III 1685, 1686, koje je Septimiju Severu i Juliji Domni posvetila r(es) p(ublica) Ulp(iana.). Pošto se Ulpiana ne može lokalizovati na onom mjestu, gdje su ti natpisi nagjeni, nego daleko odonud na Kosovom polju kod Lipljana, i pošto u samoj Palanci po itinerarima valja tražiti Remesianu, to je malo pomucno razjasniti nahogjaj onijeh natpisa u Beloj Palanki. Mommsen je o tome u C. UI p. 2 dao ovo razjašnjenje, koje ni njega samoga ne zadovoljava: Tituli igitur illi Ulpianensium non eo loco dedicati suni, quo prostiterunt saectdo septimo decimo; auod quamquam difficile admittetur, cum praesertim tituli sint numero plures locusque, quo origine putandi sunt stetisse, satis distet, tamen qui Ulpiana ibi collocat, ubi lapides reperti sunt, videat is ne implicetur difficultatibus longe maioribus, maxime in finibus regendis inter provincias aetatis extremae Daciam mediterraneam et Dardaniam. Ja mislim, da se može naci lakše riješenje toga pitanja, ako ga spojimo s drugim, naime s pitanjem o sjedištu concilija gore spomenute pokrajine. Ni u Singidunu ni u Viminaciju ni u kom drugom mjestu, koje bi po svom vojnickom i administrativnom znamenovanju ili na temelju svog centralnog položaja (kao Naissus) moglo za se svojatati ovaku cast, nije se o tome našao spomenik. U Remesiani megjutim nalazimo natpis, koji svjedoci o zajednickom djelu ukupne provincije, kako je ono baš našlo izraza u saboru: C. III 1688 —: 8257, posvecen, kako se cini, Aleksandru Severu i njegovoi materi od splendidissima et devotissima numini eorum provincia Moesia superior. Neka se s time isporedi posve analogna pocast, što je ukazaše Neronu Caesaru u Scardoni, gdje je bila ara Augusti Liburniae, civitates Liburniae? Taj nas natpis po mojem mišljenju ovlašcuje na zakljucak, da je Remesiana bila sjedište gornjomoesijskog zemaljskog sabora. I tako dedikacije u Ulpiani dobivaju svoje tumacenje u Remesiani. Pojedini, osobito revni gradovi nagjoše se prinugjeni, da uz zajednicka poklonstva prinesu još zasebna po svojim poslanicima. Taka zasebna poklonstva dešavala su se i u drugim saborskim gradovima, n. pr. u Savariji od Skarbancije i Siscije. Ponešto ekscentricki položaj Remesiane ima i inace analogija, n. pr. u Lugudunumu, pa se time odista tumaci, da je i ovdje rimska inštitucija nadovezala na epihorski kult. III. Uz C. I. L. III 3652 (Ostrogon). Megju ostrogonskim natpisima najmanje se je dosele gledalo na ovaj što slijedi, jer je rgjavo prepisan — original, cini se, da se je izgubio.(Napomena: U pdf formatu slijedi spomenuti natpis na izvornom pismu.) Da je to posvetni natpis, to dokazuje 2. red, gdje valja citati Aug(usto) ili Aug(ustae); Mommsen ga je za to vec" u C. uvrstio megju tituli sacri. Ostali su redovi ostali nerazjašnjeni. Ja mislim da bar u zadnjem redu ima obilježja, po kojima bi se mogao pronaci dedikant te are. Oba jedno za drugo privezana O bez sumnje su poznati znak za miliaria, a oba zadnja pismena su ponešto krivo procitana (G mjesto Q) kratica za e(q(uitata). Obožavatelj nepozuatog božanstva bio je dakle u nekoj svezi s auksilijarnom kohortom. Možda se jos pomocu drugih spomenika iz Ostrogona može pronaci ime odjeljenja. Kameniti nam natpisi ne pomažu; jedan spominje nekoga vet. leg. 11 ad. p. f. (C. III 10594. isp. 10569), drugi nekog strator cos. Na opekama nahodimo ove pecate: (Napomena: U pdf formatu slijede spomenuti pecati.) Od ovih se izlucuju u 1. 4.—7. sami po sebi, a n. 3. za to, jer se ceta pobliže ne naznacuje. Ostaje dakle pod n. 2. spomenuta coh(ors) I Ulp(ia) P(annoniorum). A ova je bila, mislim ja, u istinu napomenuta u gornjem natpisu, jer se ona oznacuje u C. III 6302 = 8162 (Stojnik, Moesia superior). I. o. m. Cn. Clodius Cn. fil. Classicianus trib. coh. XIIX vol. c. R. et translat(us) ab optimis maximisq(ue) imp(eratoribus) in (napomena: u pdf formatu slijedi natpis na izvornom pismu)v. s. [I] m. kao cohors I Ul/pia Pannoniorum miliaria eauitata oznacena. To nije samo kao ona na našem kamenu ovjekovjecena cohors miliaria equitata. nego se takogjer pismena AN na pocetku reda lasno mogu popuniti u njeno ime P]an(noniorum). Pošto nadalje po svoj prilici ni na lijevoj ni na desnoj strani natpisa nije mnogo izgubljeno, u redu 3. dakle za ime i šaržu privatnog dedikanta ne preostaje mjesta, to ce nam valjati uzeti, da je kohorta sama utemeljila onaj oltar, da su dakle i u 3. redu bili dijelovi njena imena. Q lasno može da je krivo procitano od (u pdf formatu slijedi znak na izvornom pismu), a F od P. Ja bih dakle redove 3 i 4 ovako ispravio: [coh. I] Ulp. [P]an. (miliaria) ea. Ako je tako pravo, onda za ovu kohortu dobivamo novo garnizonsko mjesto u Pannoniji superior, gdje je stajala po vojnickim diplomama od 133.—165. po Hr. Napomena: u pdf formatu su dostupni natpisi na izvornom pismu; fusnote.