a) Kad zmija zapuhne. Naš narod ima za svaku bolest po nekakav lijek. Ako mu se razboli živina ili celjade, najprije ce pokušati svoje ljekarije, pa kad njegovi lijekovi ne pomognu, tad ce pozvati lijecnika, što cesto prekasno bude, jer za vrijeme onog lijecenja bolest obicno preuzme mah, pa joj kad i kad onda više nema lijeka. Narodni se lijekovi sastoje ponajviše od bilina ili ruda. Time lijece, a uz to govore neke carobne rijeci, koje su dosta puta smiješne, zamršene i bez ikakva znacenja. Narod uz svoje cudnovate lijekove i uz cudnovati nacin lijecenja ima i neke bolesti, kojima lijecnicka znanost možda nezna prave uzroke. Nijesam nikakav naturolog, ali toliko znam, da zmija nikad ne zapuhne živinu, od koje bi se ta živina mogla naduti. Zmija obicno upekne živinu i od tog se ona nadme. A nadme li se koje živince, odmah se drži, osobito ljeti, da ga je zmija zapuhnula. Proti ovoj zapuhi kazao mi je jedan od najodlicnijih muhamedovaca u mom mjestu ovaki lijek, a taj je lijek predamnom pravio. Kad zmija zapuhne kravu, tad se uzme malo soli. Uz to se mora znati ime one životinje, n. pr. Crnova, Maculja, Bara, Žuja, Doruša i t. d. Tad narodni ljekar zovne zapuhnutu životinju po imenu i pita: „Šta je Isa pejgamber vecerao?" Životinja: „Jecmena hljeba." — To se on sam pita i za živinu odgovara. Ljekar: „Na cem je Isa pejgamber spavao?" Životinja: „Na bobovoj slami." Ljekar: „Šta mu je pod glavom bilo?" Životinja: „Kamen." To se sedam puta ponovi, a so neprestano miješa. Kad god se izgovori, valja u so zahuknuti. Ovaj lijek ne mora biti na mjestu, gdje je životinja. Njega ljekar ucini gdje mu drago. Onda se ona so dadne onoj živini, bilo cista, bilo u napoju, bilo u vodi, bilo kako mu drago, a svakako božijim emerom bice živincetu lakše. b) Proti crvima u životinji. Mi znamo, ako se živince, gdje bilo, ljeti ozledi, da muhe na nj navale, bace mu u ranu upljuvke, te se iz ovih izlegu crvi, koji ranu razgrizaju, pa živince muce i ubijaju, s cega mnogo pati i nazaduje. Uceni lijecnici imaju proti tome svoje lijekove, a narod svoje. Znam tri nacina, kako se narod pomaže, ali ovi nijesu ni malo zanimljivi. Prvi je, da svare grahov list, pa onom vodom ranu zalijevaju i zbilja nestane crva. Ja mislim, da je silovitost grahova lista uništila crve. Drugi je nacin, da ranu petrolejem zaliju. Ovdje mislim da ih smrad uništi. A treci je nacin, da se rana zamaže paklenom, gdje je valjda opet smrad kao sredstvo po srijedi. Cetvrtn je pak nacin zanimljiv i znacajan. Kad se ucrva živince, valja sedam puta kazati ove rijeci, a svaki put kad je izgovoriš, treba da baciš preko sebe po jedan piljak (kamencic). Rijeci su ove, a govori ih covjek u ime crva: „U našega cara Semendera u vecer procvalo, u jutro opalo: ni u goru, ni u vodu; ni u drvo, ni u kamen." Kad se to dakle ucinilo, sigurno ce naskoro crva nestati.