Prije nekoliko godina nadjena je na gradini Halapicu kod Glamoca, nekadašnje Salvije (Salviae), dakle uz utvrdeni po grad. savjetniku Balifu dio znamenite rimske ceste, koja je spajala Posavinu (kod Servicija) sa Salonom, mala olovna plojka, pokrivena relijefom (isp. izvještaj u „Glasniku" 1890., str. 98 i d.); ovu je plojku direktor bos.herc. zemalj. vlade, Ed. pl. Horovic, darovao bos.herc. zem. muzeju. Pošto ta, ovdje po vjernoj, perom izradenoj slici prikazana plojka pripada jednom razredu spomenika, koji su isto tako zanimljivi kao što ih je teško protumaciti, te su do sada nadjeni gotovo jedino na donjem i srednjem Dunavu i uz njegove pritocice, to je bez sumnje vrijedno o tome ovdje progovoriti nekoliko rijeci, te time ujedno svratiti pažnju baš u Bosni tako revnih arheoloskih pionira na ove objekte, jer za razjašnjenje njihovo štatistika njihovih nahodišta i što pomnije ispitanje i opisivanje prilika, u kojim se nadju, može da još pruži znamenitih prinesaka. Olovna plocica široka je 7.5cm, visoka 8cm, a 2mm debela; gornji je okrajak s desna na 1.5cm izlomljen. Cijelu površinu zaprema relijef, u razmjeru prama debljini plojke dosta jedar, nego mu se detalji cesto mucno raspoznaju kako zbog neznatne velicine ukupnog objekta, tako i zbog mekoce materijala i što je radi toga odljev izisao tup, a uz to je i dosta izlizan. Okvir je udešen na nacin edikule (panjege, Nische); sacinjavaju jo dva glatka stupa s atickim temeljem i lisnatim glavicama, a gore i dolje završuje ih po jedna debela gužva; iznad toga nadvio se u sploštenom polukrugu luk, u svoj širini ukrašen jajastim ornamentom (Eierstab) i nizom, sastavljenim od krugljica (Astragabeschnur). Prazna polja, što su time ostala u oba gornja ugla, bila su, kako to pokazuje lijevi ugao i replike, simetricki zapremljena po jednom debelom, jedan put savijenom zmijom (i to ona, koja se ocuvala, s krunom i bradom, dakle muška). Polje, okvireno recenim okvirom, podijeljeno je kompozicijom samom, pa i slabo vidljivim linijama na cetiri jasno razlucena horizontalna traka. U gornjem je Helije na svome cetveropregu, en face; desnicu je otvorenu uzdigao, iza njega leprša se kraj hlame (chlamys), koja je od desnog ramena preko prsa prebacena na drugo rame. Ispod toga vidi se dvostruk pas, sacinjen od druge odjece; konture, koje se ispod toga vide, ne pripadaju višs odjeci toga boga, kako to svjedoce analogni prikazi, nego su to bordire koša na kolima, kome se krstolika rebra vide izmedju njih. Desno i lijevo otuda vide se simetricki namješteni prednji dijelovi dvaju konja u trku. Glava i lijeva ruka u boga, kao i gornji dijelovi na desno obrnutih konjskih glava odlomljeni su. Kako svjedoce analogni prikazi, držao je bog u lijevoj ruci zemaljsku kruglju, a oko glave mu je bio vijenac od zraka. Ona dva traka, što iza toga slijede, isticu se ne samo svojim položajem, nego i vecom visinom od onog, na kome je glavni prikaz. — U drugome traku ozgor vidimo u sredini odjevenu žensku podobu, en face, s kosom, kako se cnni, nakudranom oko glave; u ispruženim rukama drži pred sobom maramu, koju valja zamišljati dobro opterecenom, a krajevi joj se s desna i lijeva spuštaju. S obje strane jaše prema njoj po jedan mladic, odjeven, kako se cini, samo hlamom (chlamys), koja odzada leprše, u jednoj ruci drži uzde, a drugu je adorirajuci uzdigao prama srednjoj figuri. Izmedju konjske glave i glave one ženske podobe ima po jedna velika zvijezda. Pod nogama onome konju, što je s lijeve strane, leži ispružena ljudska podoba, priliceci mrtvacu, položenu na ledja, a jahac preko njega kasa. Na lijevo od ovog, dakle njemu za ledjima završuje se prikaz podobom junaka, potpuno oružana, koji stoji okrenut na desno (ima velik grcki šljem s konjskom grivom, štitom i kopljem, a nataknut je i oklop ili barem kaput). Na desnoj je strani prema podobi pod konjem velika riba, a prema junaku na lijevoj strani ovdje je na lijevo obrnuta ženska podoba; gornje joj ruho prebaceno je preko njenog lijevog (prednjeg) ramena i preko donjeg tijela, nutarnju (dakle desnu) ruku uzdigla je adorirajuci (ali dloman obrnutim k licu) prama sredini prikaza. Kosa cini se da je ukrašena stefanom (vrsta dijadema). Još valja istaknuti, da su obje jahacke podobe posve jednako izradjene. U sredini slijedeceg (treceg) traka vidimo na polukružnoj sofi za blagovanje (t. zv. „sigmi"), od koje se medjutim vidi samo usukanoj gužvi slicni jastuk, što se prostiro duž unutrašnjeg okrajka, položena tri muža: onaj s lijeva, odjeven, i kako se cini stariji, prilici kao da micanjem desnice, položene na sofu, onu drugu dvojicu, koji su se ocekujuci k njemu obrnuli, poziva na blagovanje. Oba su ta muža opet posve jednaka i mladjahno prikazana; gornje tijelo, koje im se samo vidi, golo je. Jelo stoji na stolu, potisnutu u ždrijelo „sigme", a pokrivenu obilato resama iskicenim stonjakom, a to je riba, položena u velikoj zdjeli narebrena okrajka. Ukraj toga, u desnom dijelu ovog traka vide se opet dva, sasvim gola i posve jednako izradjena mladica (glava im je jednako izradjena kao i onoj dvojici mladica uz sto), koji držeci se za ruke, stupaju prama srednjem prizoru, pri cemu unutrašnji glavu obraca prama svome drugu, i kao da ga poziva, pokazivajuci u sto. U lijevom dijelu traka stoji drvo, kome s desne grane visi trup neke životinje, kako se cini, bez glave, a covjek, odjeven jedino eksomidom (exomis), vadi joj utrobu. S druge strane drveta stoji na desno obrnuta muška podoba, do bedara odjevena nekom vrsti kaputa ili gornje haljine, koja medjutim vrat i ruke do ramena ostavlja gole; ali mjesto ljudske glave vidjaju se crteži životinjske, a po analognim prikazima ima se tu zamišljati ovcija ili ovnova glava. U najdonjem, najužem traku najposlije stoji u sredini neka vrsta kratera sa zmijolikim rucicama; na desno pociva lav otvorenih ralja, za njim i iznad njega jedan kokot; na drugoj strani savijena zmija, koja je digla glavu do visine rucice od posude, — krune i brade kao da nema. Na lijevo otuda ima sto na tri noge