U ovom clanku prikupio sam sve ono koleoptere, koje sam našao u alpinskoj regiji južno-bosanskih planina. Alpinska regija pocinje u Bosni po S. Murbeku („Beitrage zur Kenntnis der Flora von Siid-Bosnien und der Hercegovina") u visini od 1600 m do 1650m. Nego su ovdje samo one vrste navedene, koje sam našao iznad šumske megje, gdje više nema drveca, u regiji klenovine. Vecina vrsta prikupljena je u neposrednoj blizini sniježnih polja pod kamenjem ili na ledini, ovlaženoj sniježnicom, što se niz brdo cijedi. Na suhim mjestima nailazi se na koleoptere vecinom samo pod duboko zatrpanim kamenjem, izuzevši Calathus, Pedinus, nekoliko Curculionida i Chrysomelida, kojim su narocito draža suha mjesta. Razmjerno malen broj nalazi se na cvijecu, a najviše još na Pinus montana (klenasti bor), narocito u vrijeme cvatnje i na Veratrum-u (cemeriki) u cvijetu. Prije nego što prijegjem na nabrajanje nagjenih vrsta, hocu da nekoliko rijeci progovorim o samim južno-bosanskim planinama. To su vapnenaste gore izuzevši planine kod bosanske Fojnice (Zec-planina i t. d.), koje su kristalinickog postanja. One vecinom dosižu apsolutnu visinu od 2000m i više, te u po ljeta više manje imaju sniježnih poljana, koje se tek spram jeseni katkad posve gube. Trebevic-planina kod Sarajeva visoka je samo 1654 m, ali po visovima ima alpinski karakter, koji se osobito poznaje po tome, što onuda ima alpinskog bilja, narocito Pinus montana, i po alpinskim zastupnicima faune, ali je prikupljanje alpinskih koleoptera ondje manje izdašno, jer onuda nema prostranih sniježnih polja. To isto vrijedi za 1620 m visoku Romaniju planinu, koja samo u svojim južnim dijelovima pokazuje alpinski karakter. Pristranci i predbriježja južno-bosanskih planina vecinom su gustom šumom obrasli, na niže bukvom, koju tek na višim visinama, pri pocetku subalpinske regije zamjenjuje omorika i jela. Cekinjace same megjutim još ne cine megju šumi, nego još na više vazda gotovo opet bukva sama gospoduje, te bivajuci sve niža, najposlije kao grmlje završi šumu. U gdjekojim planinama, n. pr. na Bjelašnici, nailazi se tamo amo pri pocetku alpinske regije na još jedno za balkanske zemlje endemicko drvo, na muniku (Pinus leucodermis Ant.), gdje cini sporadicne skupine (Hvanisava, Opancak). Klenovina sama vecinom se ne spušta do šume, nego tek pocinje na više, na planinskim grebenima, gdje mjestimice tvori komplekse, kroz koje se ne može prodirati. U škriljastim planinama kod Fojnice (Zec-planina, Vranica i Matorac) zastupa kao metar visok grm zelena jova (Alnus viridis) klenovinu. Na grebenu Matorca cini ona u visini od 1700m do 1800m guste prostrane šume, ali se i do Fojnice — oko 600 m — spušta duž gorskih potoka. Za vruceg ljeta gone domaci iz bliza i daleka svoju stoku na alpinsku šumu i ostaju dotle gore, dok se dolje ne požnju usjevi, pa stoku mogu da gone na njive. Te su bosanske planinske ispaše vrlo primitivne, ali vazda nagješ prijazan docek u kolibama (stanovima), nacinjenim od surovog, netesanog drveta, šuljeva i kore, koje megjutim samo za nuždu daju zaklona od kiše i bure, ali ne od studeni. Ti planinski pašnjaci, u kojima protivno od onih u austrijskim Alpama vecmom stanuje sva porodica zajedno s malom djecom vecinom su tik šume; u Bjelašnici n. pr. Mrtvanj i Kara Mustafin cair; na Volujku: Stavljani. Planine, koje se u daljem prikazivanju spominju, ove su: 1. Bjelašnica planina kod Pazaric-Tarcina, 2060 m (ne smije se zamijeniti Bjelašnicom kod Konjica i Bjelasicom kod Gacka, obje u Hercegovini). 2. Treskavica planina kod Trnova, 2080m, 3. Volujak s najvišim vrhom Vlasuljom, 2340 m, na bosansko-crno-gorskoj megji. 4. Zec-planina kod bosanske Fojnice, 1760m (škriljasta planina). 5. Trebevic-planina kod Sarajeva, 1654m. 6. Gola Jahorina kod Pala (kotar sarajevski), 1910m. 7. Vran-planina u kotaru prozorskom, 2070m. 8. Vranica i Matorac-planina kod Fojnice, 2100m i 1920m. U pošljednje tri planine sam još nijesam sabirao, ali je kustos O. Reiser prigodom jedne ornitološke ekskurzije u onom kraju odonud donio više vrsta koje su niže nabrojene. Narocito u Vran-planini našao je Reiser nekoliko veoma zanimljivih objekata, pa se cini, da u toj planini ima veci broj endemickih forma. Endemicke cini se da su: a) Za Treskavicu planinu: Nebria Speiseri Ganglb., Trechus (Anophthal-mus) treskavicensis Ganglb. i Gastroidea analis Rttr.; b) za Bjelašnicu planinu: Molops bosnica Ganglb., Molops picea (u Bosni), Anophthalmus pilifer Ganglb., Plinthus setosus Rttr.; c) za obje: Nebria bosnica Ganglb.; d) za Vran-planinu: Bembidion vranense Apf. n. sp., Otiorrchynchus vranensis Apf. n. sp., Ot. Reiseri n. sp. i Ot. vastus Apf. n. sp.; e) za Volujak: Nebria Apfelbechi Ganglb., Nebria Germari Heer. (u Bosni), Leutus Apfelbecki Ganglb., Anophthalmus Speiseri Ganglb., Molops Apfelbecki Ganglb., Stenochoromus nivalis Apf., Megodontus vlasuIjensis Apf. i Otiorrhynchus vlasuljensis Apf. Spram istocnih vapnenih Alpi odlikujuse južno-bosanske planine mnogim endemickim vrstama iz familije karabida, — narocito roda Molops i Curcu-lionida, — narocito roda Otiorrhynchus. Za južno-bosanske planine endemicke su iz obje vrste te familije: Carabidae: Leistus Apfelbecki Ganglb. Nebria bosnica Ganglb. — Apfelbecki Ganglb. —Speiseri Ganglb. Trechus bosnicus Ganglb. —obtusiusculus Ganglb. Anophthalmus pilifer Ganglb. — treskavicensis Ganglb. —Speiseri Ganglb. Bembidion vranense A p f. Omphreus Beckianus Ganglb. Calathus bosnicus Ganglb. Molops bosnica Ganglb. — vlasuljensis Ganglb. — Apfelbecki Ganglb. Stenochoromus nivalis Apf. Curculionidae: Otiorrhynchus vranensis Apf. — dryadis Apf. — Speiseri Apf. — niveopictus Apf. — Emiliae Apf. — corallipes Strl. — bosnicus Strl. — puncticollis Strl. — argenteosparsus Strl. — strumosus Heller. — imitator Apf. — vastus Apf. — seriepunctatus Dan. — vlasuljensis Apf. Alophus Apfelbecki Strl. Plinthus setosus Rttr. Osobito je zanimljivo, što