II. Štovanje elemenata. 1. Štovanje vode. a) Vrela. U Sarajevu i u okolici sarajevskoj. Sarajlije idu na izvor Mjedenicu („Groznicavica") kad je ko bolestan od groznice. Tu se bolesnik umiva, pa ostavi novaca ili štogod od haljina. Vracajuci se kuci ne smije se obazrijeti. Na cesmi u Mjedenici ostavljaju novce. U Koševi ima jedan bunar u dzamiji, koji se zove „Jezero". U nj bacaju ženske novce, kad se iz njega napiju. Amo dolaze i bolesnici, žene i ljudi razlicite vjere, umiju i operu se vodom iz „Jezera", ostavljajuci po koji novcic na mjestu. U Drveniji medresi vidio je gimnazijalac Hasic, kako je jedna muhamedanska žena natocivši vode iz bunara, ostavila cetiri novcica u kovu. Od Pišcivode više ciglana na lijevoj strani Miljacke ne smiješ se vode napiti, dok nijesi štogod kraj vode metnuo, ili novaca ili štogod od sebe (komad odijela, marame ili dr.). Na donju Pišcivodu idu muhamedankinje prije suncanog rodjaja, pa tu darujuci vrelo novcima, gataju i vežu uzlove od krpa na šipke od vrbica, koje rastu kraj vrela. — Na vrelo nad Kovacicima idu žene istocno-pravoslavne vjere prije zore, pa tu ostavljaju novce. I na Sarajevskom polju bacaju novce u vrela. A. Bošatlic ef., ucenik šerijatske škole, pripovijedao mi je slijedece, što je sam tu vidio i doživio: „Gledajuci sa svojim drugom u jedno zanimljivo vrelo blizu izvora Bosne, opazih u njemu nekoliko novcica. Ja izvadih te novce. U taj cas stiže jedan pravoslavni seljak, kojemu je kuca blizu tog vrela. Mi mu kažemo za nadjene novce, a on nama rece, da po pravu ide njega, jer je on najbliži susjed toga vrela. Mi mu obecasmo dati tu malu svoticu, ako nam kaže, odaklen ti novci u vodi. Seljak na to odgovori, da to nije štogod novo u tom vrelu, da je i on sam u njemu cesto nalazio novaca. Ljudi naime dolazeci da se napiju vode, bacaju u nj novce. I bivši gradonacelnik grada Sarajeva, Mustafa beg Fadilpašic, radio je prije mjesec dana to isto". Vrelo „Kutnja" u Zeniku. U Zeniku, 5 sati od Sarajeva, ima vrelo „Kutnja". Narod drži da njegova voda lijeci od groznice. U njemu našli su dukata i turskih medjidija. Na Glasincu. Kad svatovi povedu djevojku, onda ona, kad naljeze na prvu vodu, baci kaki dar od svoga ruha. Kad dodje u kucu, u koju se udala, pa kad ide prvi put na vodu, odakle i njeni novi ukucani vodu nose, onda i tu ostavi kaki dar. Ako se ko na izvoru, koji narod smatra ljekovitim (njem. heilawac), umiva, kupa ili iz njega pije, onda tu vodu daruje novcima ili kojim drugim stvarima (maramom, carapom i t. d.). U cajnickom kotaru. U Cajnicu ima vrelo, koje Sarajlije zovu „Bogorodicino vrelo". Kad dodju o Gospojini, peru noge u tom vrelu i umivaju se; a kad podju kuci, ponesu sa sobom pun ibrik ili punu bocu vode, nadarivši prije vrelo novcima. Od Cajnica 5—6 sati daleko, blizu granice sandzaka novopazarskog, nalazi se vrelo, koje se zove „Vjeljevine". Na to vrelo idu izmedju Vel. Gospojine i M. Gospojine, pa se tu bave po deset dana. Ako se tome vrelu primakne nepošten ili nepravedan covjek, želeci se vode napiti ili njom umiti, onda vrelo odmah prestane teci. Narod iz cajnickog i focanskog kotara tvrdo u to vjeruje. Pripovijedali su mi više slucajeva kad se je to dogodilo. Voda je vruca i miriše na sumpor. Okupavši se, ostave na vrelu haljine (gace i košulju) i daruju ga novcima. I žitelje oko vrela daruju. U Foci. Na vrelo „Kolenovac" blizu Foce idu žene kroz svu godinu da se lijece. Vrelo darivaju razlicitim darovima. U višegradskom kotaru. Kod Višegrada blizu sela Rudog ima jedna pecina, u koju se ne može sici drukcije, nego niz rozgu. Unutra izgleda ova pecina kao da je tu nekada crkva bila. Vide se naime kamene slike, nalik na ikone. Na kraju te pecine ima jedan cetverougljasti kamen, po prilici jedan decimetar dubok. U dubini toga kamena ima uvijek vode, a da se je ne znam koliko iscrpa, nikada je ne može nestati. Ne zna se niti otklen izvire, niti kuda otjece. Ova je voda osobito zdrava za oci. Kogod tude dodje da se njom lijeci, tura malo novaca u nju. U Gracanici. U Gracanici ima jedno vrelo, na koje idu žene razlicite vjere, te tamo kupaju bolesnu djecu. Pošto ih okupaju ostave nekoliko para na vrelu. I djevojke umivaju i kupaju se u ovoj vodi. Na „Njenicko vrelo" kod iste varoši idu ljudi i žene samo muhamedanske vjere, te se tamo mole Bogu i bacaju hljeba u vrelo. U Dol. Tuzli. Na vrelo „Sicaru" blizu Modrice ide se prije sunca kad je ko bolestan od groznice. Vrelo daruju obicno time, da svežu na jedno drvo blizu vrela krpu. Od te vode nose i kuci, da ju i kod kuce piju i da se u njoj kupaju. Na izvoru „Tumbesiji" u Dol. Tuzli kupaju se bez razlike vjere i daruju vrelo novcima. U Tešnju. U Tešnju ima izvan varoši jedno maleno vrelo, kuda nose žene, osobito muhamedanske, svoju bolesnu djecu, te ju u njemu okupaju. Kraj vrela ostave ili štogod od novaca, ili oderu komad od haljine djetinje, pa ostave kraj vrela. Kažu, ko dodje pa te stvari uzme, da ce na njega djetinja bolest preci. Kod Tešnja ima izvor „Glogovac". U njemu našli su novaca u kotlu. Amo idu ljudi da se lijece od groznice, pa ostavljaju novaca i obruceva. Vode iz taze bunara ne smiju u Tešnju i u Doboju prije vaditi, dok nijesu nekoliko novaca u nj bacili. U travnickom kotaru. Kad je išao gimnaz. Petronic na „Ilidžu" u Krušnici planini, vidio je gdje ljudi i žene bacaju po nekoliko novcica u vodu. I njemu je mati rekla da isto ucini, pa je i on nekoliko novcica u vodu bacio. U Travniku ima vrelo, koje se zove „Safino vrelo". Tamo idu ljudi bez razlike vjere oko Ðurdjeva dana, i to ko ima glavobolju ili groznicu. Na vrelu se kupaju. Kad podju kuci, bace u vodu po nekoliko novcica ili ostave što od haljina. U Bos. Gradišci. Za bune bosanske poginuo je u Bos. Gradišci neki pobožni muhamedanac „Gahibija", koga muhamedanci štuju kao sveca. Blizu Bos. Gradiške ima jedno vrelo, koje se sada zove „Gahibijin bunar". Amo idu žene bez razlike vjere, kupaju se tu, a kad podu kuci, ostave novaca ili štogod od odijela. U prijedorskom kotaru. U selu Smrde