Stjepan Vukcic Kosaca, herceg sv. Save, gospodar Huma i Primorja, veliki vojvoda srpski, knez drinski i t. d. imao je od svoje druge žene Varvare, udove bana Petra Kliškog, srpske princese, uz ono troje djece, što je hercegu ostalo od prve žene, — kcerke Katarine, posljednje bosanske kraljice i princeva Vladislava i Vlatka, — još cetvrtog potomka Stjepana, kome je bio dosuden buran život. Ne imajuci pri ruci pouzdanih podataka, zakljucujem po vjerojatnosti, da se je rodio oko god. 1455. Po svome ocu predan za taoca sultanu Mehmedu II. El Fatihu, osvojitelju, odgojen je u Stambolu u carskom dvoru. Po zvanicnoj zbirci biografija otomanskih velikih vezira može se razabrati, da je on tek u punoljetno doba promijenio vjeru, na što su ga prinudile porodicne prilike. Kao muslim dobio je ime Ahmed, s kojim je za lakše razlikovanje spojen pridjevak Hercegzade — hercegov sin. Za kratko vrijeme stekao je on na dvoru sultana, s kojim baš lako nije bilo izaci na kraj, toliko poštovanje, da je ubrojen u najpouzdanije savjetnike. Na njegovu je preporuku medu ostalim god. 1479. iz tamnice pušten prijašnji veliki vezir Ahmed Kedik paša, znamenit državnik i vojskovoda, te je postavljen za namjesnika u Avloni. Kada je njegov dobrotvor sultan Mehmed II. godine 1481. umr'o, vec je Ahmed Hercegovic bio beglerbeg u Anatoliji. Sultan Bajazid II. nije ga manje odlikovao, pace se doskora mogaše oženiti princesom Fatimom, sestrom sultanovom (ili necakinjom po njegovu stricu Ahmedu). God. 1486. bude mu, ponovo kao beglerbegu anatolskom, povjereno vrhovno zapovjedništvo u Ciliciji protiv egipatskih mameluka. On je po svojoj hrabrosti pocinio cuda, ali jer su mu podredeni denerali: Karadoz paša, namjesnik karamanski i Hisrbegzade Mehmed paša kao starije paše bili zavidni, što je bio od njih viši u casti, pa ga ne htjedoše kako treba podupirati, izgubiše bitku medu Adanom i Tarsom, te Ahmed Hercegovic dospije u misirsko ropstvo. Ondje nije dugo ostao, jer ga je misirski sultan opet pustio na slobodu, da se radi sklapanja mira približi Bajazidu II. Na celu brodovlja od 100 brodova stražario je u novom ratu god. 1488.Ahmed Hercegovic uz karamansku obalu, te tako kooperirao s kopnenom otomanskom vojskom. Grad Ajas bude osvojen i njegov zapovjednik Sibeg doveden u Stambol, gdje mu dadoše pocasno ruho, pa ga egipatskom sultanu poslaše kao uzdarje za Ahmeda Hercegovica. Ahmed Hercegovic spoznao je kao zapovjednik brodovlja znamenitost k1anca kod Bagrasa, gdje sirske planine (Elma Dag) cestu pritiskuju uz more, pa time ondje nastaje tako uzak klanac, da ga Turci zovu Sakaltutan „bradodržac". Kada je nadošla misirska vojska pod hrabrim Uzbegom, odbije Ahmeda Hercegovica brodovlje bura od obale, tako da su Misirci umakli. Medu Adanom i Tarsom dode 16. avgusta 1488. na velikom polju Agacairskom do bitke, turska kopnena vojska bude sasvim razbijena, medutim Ahmedu Hercegovicu pode za rukom, te je klanac Sakaltutan tako hrabro branio, da su Misirci izgubili sav plijen, te se samo golemim gubitkom protukoše. God. 1490. bude Ahmed Hercegovic imenovan vrhovnim vojskovodom protiv Uzbega, koji je opsjedao Cesareju (Kajsariju). 3. marta 1497. dobije Ahmed Hercegovic najvišu cast otomanskog carstva kao veliki vezir, ali je vec druge godine ustupi Džendereli- Halil-paša-zade Ibrahim-paši, kome je u porodici od 1386. do 1453. sedaret bio našljedan. Prilika je, da se je visoka porta bojala, da bi Ahmed Hercegovic kao nekadašnji Hercegovac i mletacki plemic u jednom ratu protiv signorije možda mogao popustiti kakom utjecaju. God. 1499. ucestvovao je Ahmed Hercegovic u ratu protiv Mlecana na Moreji, zapovjedajuci turskoj kopnenoj vojsci, u kojoj je bilo nekoliko hiljada jenjicara, kada je mletacka vojska 28. jula potucena kod Lepanta. On je time, što je u pravi cas prispio, odlucio bitku. Druge godine vidimo ga kao vrhovnog zapovjednika na Mitileni, gdje se je uspješno borio protiv evropskog brodovlja. Kada je 1503. e Mletackom i s Ugarsko-Ceskom sklopljen mir, ucinjeno je to posredovanjem Ahmeda Hercegovica, koji je odmah za tim opet imenovan velikim vezirom. (Relazione di Andrea Gritti ai Pregadi. Dec 1503. Marini Sanuto). Kao takav djelovao je tri godine, na što mu bude povjereno dostojanstvo kapudan-paše, zapovjednika pomorske vojske. Našljednik mu bude hrabri eunuh (uškopljenik) Ali paša, koji je pao u borbi protiv malo-azijskog buntovnika Šejtankula, i sada pocinje trece, najkrace veliko vezirstvo Ahmeda Hercegovica. God. 1511. jenjicari, koji se nemirima u carstvu osiliše, napadoše kuce velikih dostojanstvenika, koji im ne bijahu u volji zbog svoje strogosti; ta sudba zadesi i Ahmeda Hercegovica, palaca mu bude opustošena, on morade pobjeci i svoje mjesto ustupiti nekome grckome spletkaru i renegatu Mustafa paši. Kada je ovoga god. 1512. stigla zaslužena placa za njegova izdajstva, obrati se sultan Selim I. na svoga strica Ahmeda Hercegovica, te ovaj po cetvrti put bude veliki vezir. Poslije dvije godine odstupi on, kada jenjicari, koji su njega mrzili i nepokorni mu bili, a narod ugnjetavali, pokušaše atentat protiv života sultanova. Poslije toga bio je Ahmed Hercegovic vazda u najbližoj blizini sultanovoj, jedan od onih, koji su neprestano savjetovali, da se Misir osvoji, pri cemu je pricao kojekake zgode iz svog egipatskog sužanjstva. Godine 1515. vidimo ga kao namjesnika i vojskovodu u Brusi, najmilijem boravištu sultana; na tome mjestu povjerenja ostao je do svoje smrti, koja je nastupila u proljecu god. 1518. Selim ga je pozvao k sebi u Haleb; uz put, vec blizu grada, ispustio je vjerni sluga Dušu. Cini se, kao da Ahmed Hercegovic u zrelijim godinama više nije vidio svoju domovinu; visoka porta stekla je s vladarskim jednim sinom iz susjedstva Humskog, Arnautom Skender-begom, kraljem albanskim pod imenom Ðorda Kastriote, odviše rdava iskustva, pa je za to obracenog princa držala daleko od domovine. Da se barem poslije smrti opet s njome sjedini, nazove Ahmed paša u dragi nikomedskoj (Ismid) komad zemlje Hersek, te odredi, da ga