U gradu u kome živim, ne tako davno, odigrala se sljedeca scena: covjek, za koga se kasnije ispostavilo da je taj dan bio otpušten sa posla kao tehnološki višak, je prišao drvetu, nekih 56 metara udaljenom od lokalnog teniskog igrališta, na kome je, u tom trenutku, trener držao cas djeci, prebacio je konopac preko grane, jedva nešto više od njega, popeo se na nešto što mu se našlo pri ruci, svezao omcu oko vrata i – objesio se. Skocivši nogu savijenih u koljenima, jer je visina bila tako mala da .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.