Stjepan II. Kotromanovic, ban bosanski, spremajuci se u svatove kceri svojoj Jelisaveti u Ugarsku, — tako piše Mavro Orbini na str. 855 i 356 — razbole se i umre 1357. godine i bi sahranjen u crkvi manastira male brace ,,ch' e San Nikolo di Milescevi in Bosna, il quale egli in vita sua haveva fatto", — i kako Stjepan ne ostavi sina za sobom, to postane ban sinovac njegov Tvrtko „giovane di venti due anne". A suvremeni Mavru Orbinu analista dubrovacki Jakov Lukarevic piše o tom na str. 61 i 62: „Stefano Cotromanno Bano di Bosna — ricipero la patria, coniunse in matrimonio la figliuola con Lodovico Re di Ungaria, e mori nel .... Tvartko suo nepote per parte di Vuladislau, suo fratello, huomo di grande esperienza(?) e piu dependente dal proprio senso, che non era stato il suo zio". Lukarevic, koji je znao za istoriju Mavra Orbina, sumnjao se valjda o Orbinovoj godini smrti bana Stjepana, te je ostavio prazno mjesto i nije naznacio godinu smrti toga bana, i tako nalazimo, da su svi, koji su što pisali o bosanskim banovima, pocinjuci od Difrena-Dikanža pa sve do Majkova, prihvatili i uzeli god. 1357. kao godinu smrti bana Stjepana i stupanja na bansku stolicu bana Tvrtka; svi, osim staroga Feslera, koji nepominjuci izvora prosto napisa, da se kralj ugarski Ludovik I. oženio bosanskom Jelisavetom i da je bosanski ban Stjepan umr'o u polovini 1353. godine. Godine 1840. izdani su u Biogradu „Srpski Spomenici" i medu njima pod brojem 57. (str. 72) povelja bosanskoga bana Tvrtka, kojom je on potvrdio sve povelje, zakone i pisanija, koja je imao Dubrovnik s njegovim stricem banom Stjepanom. Povelja je ta pisana u Dubrovniku dne 1. juna 1567. godine, a to je, kao što veli ban Tvrtko (u Miklošicevu Zborniku na str. 176). Za povelju tu znao je i Slavoljub Bošnjak (fra Jukic), kad je pisao „Zemljopis i povjesnica Bosne" (u Zagrebu 1851. štampana), pa ipak i on piše, da je ban Stjepan umr'o a Tvrtko poceo banovati god. 1357. Prvi je bio Majkov („Istoria serbskago jazika", Moskva 1857.), koji je na osnovu pomenute listine bana Tvrtka od 1. jula 1367. tvrdio, da je Stjepan umr'o a Tvrtko poceo vladati 1353. godine. Poslije Majkova je pokojni Racki („Rad", knjiga VIII. od godine 1869., str. 126) to isto tvrdio, pozivajuci se na tu povelju, u kojoj se veli, da je godina 1367. „našemu gospodstvu cetrnaesto ljeto," dakle 1367 — 14 = 1353. No otkud je pokojni Racki saznao, da se ban Stjepan, koji se po tom racunu prestavio godine 1353. prestavio baš dne 28. septembra te godine? Racki napisavši na pomenutom mjestu gore u tekstu: „Stjepan ban prestavi se dne 28. rujna 1353.", primijetio je dolje u primjedbi pod 3.: „Što se u dubrovackom ljetopisu (kod: Makuševa, „Izsljedovanija ob istoreceekih namjatnikah Dubrovnika", str. 324) piše: „1355. mori il re (bano) di Bosnia a 18. settembre" bice 1355. pogrješka mjesto 1353., t. j. 5 mj. 3, tim više, što se u ljetopisu od godine 1351. prelazi odmah na onu godinu". No ja mislim, da ne ce biti tako, vec malo drukcije; ja naime mislim, da se podatak taj ni toga Štuliceva ni drugih slicnih dubrovackih ljetopisa, u kojima se pominje Stefano Re di Bosna i ne tice bosanskoga bana Stjepana ili Stipana, vec srpskoga cara Šcepana (v. u jugoslavenskim: „Spomenicima [Monumentaj, odjel Scriptores I., Annales Ragusini anonymi item Nicolai de Ragnina ", str. 40: '1355 fu morto Re Stiepan de Bosna a di 18. decembre', i šta je na ono: „18. settembre" Storanovih anala primijetio N. Nodilo). Ja ne znam dakle, na što se ili na koga se naslonio pokojni Racki, kad je napisao, da se Stjepan ban prestavio 28. septembra 1353. godine, te neznajuci to i nemoguci pitati pokojnika, molim gosp. Vjekoslava Klaica, sveucilišnoga profesora u Zagrebu, koji je usvojio tvrdnju Rackovu u svojoj povijesti Bosne (str. 140 i 141) i još po nešto od svoga pridodao, da nam on kaže o cemu visi 28. septembar kao dan smrti bana Stjepana, pa da nam uzgredice ljubežljivo i to kaže, otkud on zna, da je sam Stjepan ban bio u Budimu, kada mu je kci postala kraljica? kad Mavro Orbini izrjekom kaže, da se ban Stjepan tek spremao da pode u Ugarsku kceri u svatove, kad je naišao na nj strašni cas smrti, i kad drugi, kao n. pr. poljski Dlugoš (Longinus), koji je zapisao, da se Ludovik kralj ugarski, necak (peroz) Kazimiru, poljskom kralju, oženio Jelisavetom, kcerju Stjepana, kralja (sic) bosanskoga dne 20. juna (1353.) ne spominje, da je u tim svatovima bio otac nevjestin. Ja dakle mislim, da za sada možemo sa hrvatskim ljetopiscem Šimunom Klimenticem reci samo: „1353. Tada umri Stipan ban". Stjepan je umro god. 1353. i banom bosanskim postane Tvrtko, sinovac njegov, a sin Vladislava, mladeg brata Stjepanova i Jelene, kceri kliškoga kneza Ðurda III. Šubica. Vladislav se oženio Jelenom — piše Ivan Kukuljevic u „Zringrad i njegovi gospodari", Zagreb 1883., na str. 26, — dne 17. kolovoza 1338. — i prema tome se Tvrtko mogao roditi tek godine 1339. No da li stoji to, da se bosanski knez Vladislav s kneginjom Jelenom u gradu Klisu oženio baš 17. augusta 1338. godine? Kažu na osnovu svjedodžbe (Lucio Giovanni, „Memorie di Trau", str. 234), da je Vladislava s Jelenom vjencao u Klisu glavom trogirski biskup Lampredije, no na istom mjestu kaže se i to, da je isti taj Lampredije, biskup trogirski, „naredbom svojom od 15. kolovoza 1338. pod kaznom izopcenja zabranio bio Trogiranom opciti s bosanskom vojskom, koja je imala onijeh dana onuda prolaziti" (vidi: „Rad", knj. VII., 179; Klaic(5, „Povijest Bosne", str. 92, primj. 36. i str. 121). Ako ovo stoji, onda ne može stojati ona tvrdnja Kukuljeviceva u pogledu dana, kojega je obavljeno vjencanje Vladislavljevo sa Jelenom i onda je vjencanje to bilo ili u pocetku god. 1338. ili u drugoj polovini god. 1337. No bilo ovo ili ono, svakako nije istina to, da je Tvrtku bilo 22 godine, kad je iza strica svoga stupio na bansku stolicu, kao što je prvi napisao Mavro Orbini, a po njemu svi drugi. Tvrtku dakle tada, t. j. god. 1353., nije bilo, nije moglo biti više od petnaest godina od rod