Kad sam prije nekoliko mjeseci došao u Sarajevo, s više me strana upitaše, na kojoj sam se strani nastanio. Slucajno se nastanih na desnom brijegu Miljacke, a svaki mi je rekao, da sam dobro pogodio, jer ondje da je prvo mnogo toplije, a drugo i zdravije, nego na lijevom brijegu. Vidio sam i sam, da je ono osojna strana, koje se sunce vrlo macuhinski dotice, sjeverni vjetrovi su jaci, nego na desnom brijegu, vlage imade ondje više, a vec po tome može se suditi, da i u zraku ima više raznih mikrobijonata. Držeci se toga, htjedoh se i sam uvjeriti, koliko je onaj zrak više zasicen mijazmima, nego na desnoj obali. Rezultate ovoga svoga opažanja ovdje iznašam. Obazirao sam se ovdje samo na saprofitske bakterije, a od patogenih našao sam samo Staphylococcus pyogenes aureus. Istraživanje na patogene erobijonte vrlo je teško i pri najboljim aparatima i spremi, pa mi je bilo upravo nemoguce na njih se obazirati, ali tvrdo držim, da ce i oni biti zastupani u istom razmjerju, kao i svi saprofitski mikrokoki, t. j. više i bujnije na lijevoj, nego li na desnoj obali Miljacke. Prije nego što prijedem na same rezultate progovoricu nešto o samoj metodi, po kojoj sam radio. Bilješke sam vodio i uopce vrlo tacna opažanja: a) o temperaturi, i to cetiri puta kroz dan. Jutrom u 7 sati i o podne. Na vecer u 3 i u 9 sati. Na skrižaljkama ubilježena je srednja dnevna toplota; b) o barometrijskom tlaku u isto doba. Brojevi na skrižaljci takoder su ubilježeni kao srednji dnevni tlak, para u mm; v) o množini vlage tri puta dnevno. Jutrom u 7 sati, o podne i na vecer u 9 sati; ubilježene su srednje kolicine u postocima; g) o naoblacenju — ubilježeno u horizonta; d) o množini bakterija i to dnevno u 15 litara zraka. Opažanja sam ova vodio kroz dva mjeseca, kroz februar i marat, i to istodobno na desnoj i lijevoj strani. Sama metoda bakterijološkog istraživanja ova je: Ja sam se služio Hese-ovom metodom. Zrak, koji struji horizontalno kroz cijev 80 cm dugu, obara sve zametke mikrobijonata na hranivu, koje se u toj cijevi nalazi. Aparat, koji prilici ovome principu ovako je sastavljen: Cijev, duga 80 cm sa radijem od 2 cm, zacepljena je na jednom kraju sa kaucukovim cepom, u njegovom centru ima otvor, u koji je utaknuta duga, tanka cijev 10 cm, duga, sa radijem od 0•5 cm. Oba kraja ove cijevi zatvore se pamukom. Na drugom kraju široke cijevi ima gumi-cep, sa centralnim otvorom. Prije nego što cemo ga upotrijebiti, moramo cijeli taj jednostavni aparat sterilizovati, a ja sam to obicno cinio izlagaljem na toplinu od 60° C. Dobro je takoder sredstvo za sterilizaciju 1 ‰ merkuriklorid, ali pri tome valja biti na oprezu, jer ako ostane i maleni samo dio od njega na staklu, pa tako dode i u hranu, onda ne cemo nikada dobiti kulturâ. Kad smo tako sterliizovali aparat, onda u nj nalijemo sterilizovane želatine u široku naime cijev, i to 48 cm. Hranivo, želatinu sam sterilizovao sam, izlažuci ju više puta vrucoj pari pri 100° C. Želatinu sam upotrebljavao ovako pripravljenu: Buljon izluženjem mesa, k njemu sam pridodao 10% želatine, 10% peptona i 0•5% kuhinjske soli. Ovo je hranivo za to zgodno, jer je vec kod 24ºC. žitko, te se vrlo lako razmaže po širokoj cijevi. Kada se to ovako ovrši, onda se s uske cijevi skine pamuk, koji zatvara gornji otvor i ta se cijevcica spoji sa aspiratorom. Moji su aspiratori mjerili po 5 litara. Po ovom lako izracunamo volum zraka, koji je prostrujao kroz horizontalnu cijev, jer isto onoliko prode zraka, koliko je prošlo i vode. Kada smo ovako propustili zraka koliko nas je bilo volja, onda za dalja istraživanja udešavamo tako zvane: ciste kulture. Ja sam ciste kulture udešavao u buljonu. Pripravi se ovako: 500 gr mesa kuha se u 1 l vode ¾ sata, neutralizuje se sodom, filtrira se i dobijemo krasnu bistru židinu. Po cistim kulturama lako se pojedine bakterije opredijele i odredi broj njihovih zametaka u pojedinim dijelovima zraka. Na dodanim skrižaljkama oznacene su množine bakterija brojem zametaka na jedan litar zraka. Od bakterija, koje sam našao, osim velike množine raznih plijesni, kvasovaca, alga i zametaka drugih raznih gljivica, jesu ove: A. Micrococcus aurantiacus (Schröter). Vrlo se rijetko nalaze pojedini individui, vec najobicnije u tetradama. — Pojedini individui su 1•5 mm veliki. Želatinu otapa. Boje je narancasto-žute, odakle mu i ime. B. Micrococcus fulvus (Cohn). Živi na izmetinama herbivora, na kojima stvara rdasto-crvene prevlake. V. Micrococcus cinnabareus (Flügge). Na želatini stvara crvene kolonije. G. Micrococcus ureae (Cohn). On se razvija na mokraci, na koju djeluje alkalicki. — Stanice su mu okrugle i dosta velike. D. Baccillus subtilis (Ehrenberg). Živi u nizovima. Pojedini individui giblju se pomocu cilija, ali vrlo rijetko živu posebice. C. Baccillus acidi lactici (Pasteur). Probuduje kisanje mlijeka. E. Staphylococcus pyogenes aureus — jest budilac gnojenja. Skupivši sve rezultate opažanja dolazimo do ovih zakljucaka: 1. Broj zametaka — u jednom litru zraka — jest za mjesec februar: a) na desnom brijegu 452, 6) na lijevom brijegu 543. Dakle je razlika samo za 91 zametak. Naprotiv za mjesec marat jest broj zametaka: a) na desnom brijegu 578, b) na lijevom brijegu 802. Razlika je dakle za 244 zametka. 2. Broj zametaka na desnom i lijevom brijegu Miljacke u februaru je 995, dok je u martu vec 1380, narastao je dakle broj zametaka u mjesecu martu za 385 komada. 3. Iz ovih brojeva slijedi, da je radi vece množine vlage, radi jacih vjetrova, radi poprecno manje temperature — optimum od 16°—24° C. — lijevi brijeg zgodniji za razvitak mikrobijonata nego desni. 4. Premda nijesam mogao utvrditi zametaka patogenih bakterija, osim spomenutog vec Staphylococcus pyogenes aureus, ipak tvrdim, da svi uslovi pogodni za razvitak saprofitskih, ujedno su zgodni i za razvitak patogenih vrsta, dakle da i njih imade u istom razmjerju mnogo više na lijevom, nego na desnom brijegu Miljacke. NAPOMENA: U pdf formatu su dostupne fusnote; tabele.