U julu o. g. otputih se po nalogu direkcije našeg muzeja, a snabdjeven otvorenim pismom c. i kr. 15. zbornog zapovjedništva u novopazarski sandžak, da arheološke i epigrafske spomenike toga podrucja na novo popišem. Put me je vodio preko Prace, Groražda, Cajnica i klanca Metalke najprije u Plevlje, stolicu zapovjedništva naše brigade i carskog otomanskog valije. Ovdje mi na preporuku gospodina general-majora Dessovica Njegova Preuzvišenost Sulejman-paša najpripravnije izjavi, da se u podrucju, povjerenom njegovoj upravi bez ikake smetnje mogu dati na arheološko ispitivanje. Ja sam Plevlje i okolicu svud unakrst obišao, tri puta sam odovud ucinio ovede ekskurzije, jednoc do crnogorske megje u Nefertaru, da nagjem po c. i kr. konzulu Theodoru pl. Ippenu objavljeni natpis na hridu; drugi put preko Dubocice, Ljutica u Donje i Gornje Mataruge; treci put do vrela Bušnje sjeverozapadno od Plevalja. — Iz Plevalja odjaših preko Jabuke i Seljana u Prijepolje na Limu. I ovdje sam najprije na vrlo veliku daljinu pretražio okolicu varoši. Hvala prijaznoj uslužnosti kajmakamovoj smjeli smo dva puta prelaziti preko Lima u manastir Mileševo i do razvalina Hisardžika, zatim u Drenovo. Na povratku dospjesmo duž desne obale Lima u Bistricu, Banju, Priboj i Uvac, zadnju štaciju na bosansko-hercegovackoj zemaljskoj megji. Na tome putu pratio me je gospodin Vejsil Curcic, vježbenik u zemaljskom muzeju, koji me je divno potpomagao. Najprijaznije mi je takogjer išao na ruku gospodin kapetan F. Steinbach u Plevlju i gospodin potpukovnik Viktor Scribe, pak nadalje gostoljubiva gospoda oficiri u Prijepolju. Svima neka je ovdje izrecena najusrdnija blagodarnost! Starine u pretraženom podrucju nahode se u najžalosnijem stanju. Mora se reci, da je sreca po njih, ako dospiju u koju džamiju ili u koju muslomansku kucu. Tu su barem zašticene od onog brutalnog vandalizma, kome su inace na žalost samo precesto izložene bile. U jednoj sam prilici konštatovao, kako su nadgrobne ploce, relijefi, štatue, sve zajedno snesene za neku gradnju, gdje ih razlupaše, njihova nakita lišiše, te ih kao materijal bez cijene uzidaše u duvar ili da služe kao stepenice ili dovratnice na vratima od štale. Od nekog su se vremena gospoda c. i kr. oficiri zauzeli za te tako jadno i cemerno zlostavljene svjedoke sjajne prošlosti; što se ikako može prenositi, to se nosi u oko (logor) plevaljski, pa se ondje nastavi u perivoju. Sandžak novopazarski bio je, kako ostanci svjedoce, u rimsko doba dobro naseljen, pa je italska kultura i ovdje spoljašnim formama života dala svoju signaturu. To svjedoce: rimske uregjene varoši, kako imena svjedoce, s velikim postotkom Ilira, koji ostadoše vjerni starim obicajima; mnogima je, ako se po množini Aurelija smije zakljuciti, tek sa constitutio Antonina podareno gragjanstvo; rimski i orijentalni bogovi, megju kojima se mnogi epihorski kriju (isp.: kult Silvana i Diane); oblici rimskih nadgrobnika, koji su podignuti jednome Pantu, Testu, Vendu ili Tritanu. Po jedno vece mjesto bijaše kod Plevalja (ovdje municip S.....) i kod Prijepolja; manje naseobine mora se uzeti da su bile u blizini vrela Bušnje, u Rogacu (dva sata jugozapadno od Plevalja, kod Nefertare u okolici Seljana i kod Drenova. Ovdje da poredam natpise i škulpture po njihovom sadašnjem mjestu. Plevlje. Svakomu, ko se u Plevlju, Vidrama, Babiš potoku, Radosavcu ili (djelomice) na Ilijinom brdu raspita za provenijcnciju natpisa ili skulptura, što ih onuda ima, to ce mu, u koliko se mogu sjetiti jednoglasno kao nahodište oznaciti jedno mjesto, koje kod Plevlja leži na potoku Veležnici. Narod to mjesto zove Staro Plevlje, ili po turski Eski-Kasaba, te se ono prostire po položitim obroncima plodnog brežuljka, koji se amo spušta od Komina planine. Oranice i livade posute su na daleko razvalinama. Poslije kratkog orijentiranja nije teško raspoznati dispozicije ukupne osnove. Razabire se velik zaravanak, koji je okružen visokim brežuljcima od ruševine, koje za cijelo potjecu od javnih zgrada, ali opet i prostora izmegju sebe ostavljaju za ulice, koje se ondje stjecu i koje se poput kanala raspoznaju megju šikarom obraslim gromilama. Pojedine su od tih gromila i hrpa prerovane, tražili su ovuda gragju, a možda i blaga. Za gradnju crkve na Ilijinu brdu eno seljaci baš sada dobavljaju kamenje, razumije se, iz „kamenoloma“ u Starom Plevlju. Da razvaline potjecu iz rimskog doba, to je vec M. Hoernes neosporno dokazao, pa to svaka opeka iznova potvrgjuje. To je bila „dosta prostrana naseobina“ i to C. I. L. III. 8309 (dolje pod 18.) municipij (S......). Kako je glasilo potpuno ime toga municipija, nije poznato. Mommsen i Hoernes htjeli bi amo prenijeti Stanecli iz Peutingerske table, Tomaschek nasuprot ovdje traži po Ravenni nazvano mjesto Sapua. Ovo je mnijenje sasvim oprovrgao natpis terminacije iz Vagnja (C. I. L. III. 9864 a). Sapuu valja tražiti u podrucju Vrbasa. I u pogledu prvog naziva preporucuje se velika rezerva (isp.: O. Hirschield, C I. L. III., str. 1479). O organima municipija obavješcuju nas natpisi: decuriones (C. I. L. III., 8309, dolje pod 18.: T. Aur. Sextiano.... dec(urioni)m. (S......) decurionum decreto 8307 (dolje pod 27.), 8311 (d. p. 14.). populus (C. III, 8303). duumviri quinquennales (C. III., 8301 [d. p. 26.]: M: Aemilius Titianus; 8310 [d, p. 11.]). duumviri iure dicundo (C. III., 8304 [d. p. 10. isp.J, 8299 [d. p. 25.], 8306 [d. p. 1.]). sacerdotalis (C. HL, 8310 [d. p. 11.]). Jedan se od decurijona oznacuje kao eques Romanm (C. III., 8309 [d. p. 18.]), a drugi je valjda bio sacerdos provinciae dalmatinske (C. III., 8310, isp. pod 5.). Da je Plevlje imalo posadu, može se zakljuciti iz C. III, 8299 (isp. pod 5.). Zauhvano je to bila štacija beneficiarija (isp. d. p. 23.). Sva mjesta do Vidre i ovo ne izuzevši, uzimala su kamenje iz Starog Plevlja; samo na Ilijinu brdu nagjeno je po kazivanju sveštenika nekoliko kamenova od onih, koji su ondje bili, ali se sada ne može konstatovati, koje je upravo to kamenje. I. Perivoj c.