Gospodin dr. Teodor vitez Bjelinski, gradski ljecnik u Krupi, predao je zemaljskom muzeju jedan na Vrankamenu kod Krupe god. 1888. naden broncani šljem, koji je vec po mjestu, gdje je naden, u neku ruku zanimljiv, jer je god. 1887. nedaleko odonud u jednoj raspuklini na Vrankamenu nadena ona famozna hrpa novca kartaškog i numidskog kova, što sam je opisao u „Glasniku“, godina I., svez. 1., i kasnije u „Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien und der Hercegovina“, sv. I.. str. 185 i d. I taj šljem našlo je slucajno jedno pastirce imenom Rade Kubet iz Podorana u jednoj raspuklini, gdje je dugo ležao skriven, dok kišnica, deruci niz hrid, nije splavila zemlju, koja ga je pokrivala i tako otkrila zanimljivi nahodaj. Spoljašnost šljema održala se je bez mane, te je bronc tamnozelenom, veoma sjajnom patinom mjestimice kao zadahnut, tako da kroz nju blista kovov sjaj. Šljem je ljeven, te je iza toga izraden kovanjem iznutra. Tragovi cekica još se vide iznutra, dok su na spoljašnoj strani pomno izgladeni. Šljem ima oblik polukruglje, koja se na vrhu završuje jabucicom (conus). Dônji, na oblik gužve udebljani okrajak ukrašen je ornamentom na oblik cetvsrostrukog niza bisera, nad kojim ima kanelirana pruga. I jabucica na šljemu ima slican ornamenat. Red nizova i kaneliranja tako je pravilan, da mi se cini, da je to, kao i glatka spoljašna strana, nacinjeno na tokarskom kolu. Zatiljak šljema produžen je samo za 2 cm po prilici, tako da se jedva može primijetiti. S obje strane šljema probušene su po dvije jame. Tu su negda bili pricvršceni zalisci za obraz (bucculae), ali ne karicicama, vec šarnijerima, kojim je plojka bila uložena u udubini, ispiljenoj na dônjoj strani, te je ovdje pricvršcena s dva zgloba. Jabucica je sa strana perforirana i cini se, da je u tim rupama bila pricvršcena neka vrsta celenke (crista), bilo od pticijih pera, bilo od drugog cega. Duž dijagonalne linije šljema cini se patina u jednom traku, širokom od prilike 2 cm, zagasitija, te su okrajci tih tragova mjestimice izglodani. Taj trak pokazuje mjesto, na kome je za ukras bila slehemljena prutica od druge kovine (od srebra?), koje je sada nestalo. Slican ukras nalazimo na rimskim šljemovima, gdje je šljem dijagonalno i upoprijeko isprutan. Od velike množine rimskih šljemova, koji su nam stranom poznati po škulpturama, narocito sa Trajanovog stupa, stranom po originalima, razlikuje se naš egzemplar samo time, što je nešto prikraceni produžak nad zatiljkom slabije izražen. Dr. Hernes (Hoernes), kome je taj šljem poslan, da ga prosudi, izjavio se je o njemu, kako slijedi: „Taj šljem pripada istoj kulturnoj periodi malo prije nastupa rimskog doba u Bosni, kojoj pripada i onaj drugi nahodaj. U srednjoj se Evropi šljemovi toga oblika smatraju tipicnim la-tenskim objektima, koji pripadaju Galima i zasvjedocuju, koliko je proširena bojna oprema, karakteristicna za taj narod. Poznajemo šljemova te ruke n. pr. iz Francuske (Lindenšmit: „Alterhümer unserer heidnischen Vorzeit“ [Starine našeg poganskog drevnog doba], III., sv. I., tab. 3., sl. 8.), iz južne Austrije (Bijela Crkva [Weisskirchen] u donjoj Kranjskoj: „Mittheilungen der anthropol. Gesellschaft“, Bec, XIII. sv., str. 211, sl. 66., svakako Bosni najbliže nahodište posve slicnog komada), ali onda i iz Italije (Lindenšmit, 1. s, sv. I., 3. tab., sl. 2. iz Apulije, i na istom mjestu sl. 4. iz Pestuma u Kampaniji). Etrušcanske slike na zidovima, n. pr. tako zvana tomba dei rilievi u Ceretri, starom Cere (kod Marte, l?art E´trusque, tab. II., str. 184), pokazuju na dlaku isti oblik šljema, gdje na zidu visi medu množinom druge bojne opreme, te ima raširene zaliske. Sve nas upucuje na to, da ti šljemovi pokazuju italski oblik, koji su Rali prisvojili pod utjecajem etrušcanske kulture i koje cesto ukrašavaju obicajnim u njih ornamentom. Tako je spomenuti francuski komad od bronca okovan probijenim srebrom i emaljiranim željezom, uzoran komad prvog reda. I šljem iz Bijele crkve u ljubljanskom muzeju obilato je ukrašen usavacenim ornamentom. Vrankamenski šljem i gore spomenuti komad iz Pestuma slicni su jedan drugome gotovo kao jaje jajetu. I u potonjega nema zalistaka, za koje su odredene po dvije luknje na svakoj strani, ali ih na bosanskom šljemu valjda vec onda nije bilo, kad je pohranjen u svome skrovištu. Šljem je jednostavan, gotovo bez ukrasa, ali se je divno održao i prikazuje prekrasnu, bez sumnje italsku radnju. Obicno se misli, da su se ti šljemovi nosili kapkom natrag obrnutim, kako to pokazuje egzemplar iz Bijele crkve. To zasvjedocuje i nacin, kako su na apulskom egzemplaru smješteni zalisci. Ali Lindenšmit je drugog mnijenja i drži, da je onaj kapak zaklanjao celo. Nacin, kako su namješteni zalisci na slikama šljemova na tombi dei rilievi, cini se, da potvrduje u tom pogledu Lindenšmitovo mnijenje.“ NAPOMENA: U pdf formatu je dostupna slika šljema pronadenog u Vrankamenu kod Krupe.