Od prilike jedan sat jugozapadno od varoši Cazina uzdiže se na ogranku neke strme terase, koji se je odvojio prama sjeverozapadu u podrucju opcine Osredak nasuta gradina Cungar, koju inace zovu i Veliki Cungar, te joj tlocrt i presjek prikazuje pridana ovdje slika 1. Zaravanak nekadašnje naseobine ogranicuje sa jugoistocne strane glavni nasip a, koji vec iz daleka udara u oci, te cini ne posve pravilnu pravu liniju, i pri najvišoj visini od 7•5 m ima dužinu od 77 m. On svojim jugozapadnim podnožjem dopire tik do okrajka okomite ostrmine, najviši je u svom jugozapadnom dijelu, te ovdje i u temelju dostiže najvišu širinu od 46 m. Od nutarnjeg podnožja nasipa vuce se prama sjeverozapadu kosi zaravanak b, dug od prilike 100 m s presjecnom širinom od 75 m, koji ogranicuje jedan okomitiji stepen obronka. Uz okrajke te terase vigjaju se tamo amo u grmlju male, duguljaste uzvisine, koje bi se mogle smatrati oskudnim ostancima nasipa, kojim je ta terasa nekoc bila opasana. Kako površina zaravanka, tako i bocine velikog nasipa sasvim su posute prehistorickim ilovastim sugjem. Razlicite price, što ih narod ondašnje okoline kazuje o nekakome gradu, koji da je tu nekoc bio, kao i neobicni oblik te gragjevine navratili su inžinira gospodina Huga Jedlicku, koji je godine 1891. u službenom poslu u Cazinu boravio, da to brdo razgleda i da kotarskom predstojniku Grejzi pl. Szirmayu priopci, što je opazio. Ovaj se gospodin dakle s uglednim Selman-begom Cerovicem iz Cazina kao vlasnikom recenog zemljišta stade dogovarati radi prekopavanja tog velikog nasipa, te ovaj s najvišom pripravnošcu privoli u to. Na to predstojnik gospodin pl. Szirmay naredi prekopavanje toga nasipa, koje je prama tomu, kako je od svog posla dospijevao, nadgledao gospodin Jedlicka. To je prekopavanje na vidjelo iznijelo veoma zanimljivih data o gradnji nasipa i uz to množinu dragocjenih ostanaka. Nagjeni ostanci predani su našem zemaljskom muzeju. Pretraživanje nasipa otpoceto je usjecenim jarkom c c', koji je povucen prama dugoj osi nasipa, a udešen na jugozapadnom mu kraju, jer se je ovdje zbog okomitog pristranka materijal zgodno i jeftino mogao odstraniti. Jarak je povucen u širini od 3 m u horizontu samorodnog stanca u dužini od 31 m, te je pod najvišom ravnom glavicom nasipa od prilike pri 12. metru svoje dužine dostigao dubljinu od 7•5 m, koju je pridržao do kraja. Drugi, od jugoistoka poprecno kroz nasip povucen, jednako širok jarak dd' usjecen je tako, da mu dno uzlazi, te je pri prosjecnoj dubljini od 2 m po prilici dostigao samo dužinu od 16 m, tako da još nije dostigao sredinu nasipa, odnosno prvi jarak. Kako presjek, sl. 2., pokazuje, sastojala je jezgra nasipa pod najvišom mu glavicom od sloja paljevine e, koji je u sredini svoje dužine od 12•5 m bio 1 m debeo, te je ležao neposredno na samorodom tlu. Materijal joj bijaže komadici drvenog uglja i pepeo, prama gornjem kraju pak crveno pecena zemlja. Nego se je taj sloj vidio samo uz lijevi (sjeverozapadni) bok jarka c c', pošto je u nutrašnjosti jarka s obje strane bio stanjen i nije dohvatio do desnog boka. Ja po tome mislim, da je imao daleko pružen, elipticki plankonveksni oblik. Ovu jezgru pokrio je nasip poput plašta, nasut od zemlje, izmiješane kamenicama i od vrsta kamenja, tako da su pojedini slojevi u oba jarka prama periferiji upadali. To se je osobito jasno razabiralo u prvom, bolje iskopanom jarku c. c'. jer je ovdje od prilike 1 m pod površinom megju slojevima zemlje nagjen 40—50 cm debeo sloj od kamenica, koji se je u presjeku vrlo jasno razabirao. Površina nasipa napokon bila je obložena plaštem od šuljeva, kojima su stranice imale površinu od 50 cm i 60 cm. Nadalje su u bokovima obaju jaraka u razlicitim visinama cesto nagjeni sasvim bez reda rasuti slojevi paljevine od 5—15 cm debljine i 70—150 cm dužine. Da bi unutrašnja jezgra od paljevine e ikako imala služiti za višu cvrstocu ukupnog nasipa, to je posve nevjerojatno; jer je ona za to premalena, pa bih ja za to rekao, da su graditelji, prije nego što su stali podizati veliki nasip, koji reprezentira kubicnu sadržinu od 10.000 m3 po prilici, na gradilištu duže vremena podržavali ili vatru za žrtve ili krijes za veselje, i velike gozbe priregjivali. I to ne bi bilo nemoguce, da je na onome mjestu, gdje je, kasnije podignut nasip, na tom najvišem mjestu naselišta prije bilo žrtvište. Ovomu nmijenju ide naime to u prilog, što je oko paljevne jezgre nagjeno veoma mnogo kosti razlicitih životinja i poviše žrvnja. Na svaki je nacin gradnja otpoceta, dok je gornja partija paljevine još bila ražarena, kako nam to jasno pokazuje crveno pecena zemlja nad njom, te je podizana u pojedinim slojevima, naslaganim jedan nad drugim. Manji slojevi paljevine, kojih ima po svoj površini nasipa, bice nasuprot da potjecu od blagovanja tecajem same gradnje. Predmeti, koji su nagjeni za samog prekopavanja (Jungara, dosta su raznoliki, a sastoje od rukotvorina željeznih, broncanih, kamenih, koštanih i ilovastih, kao i od kosti i zuba razlicitih životinja. Željezo. Željeznih predmeta nagjeno je na Cungaru vrlo malo — i samo u najgornjem sloju crnice, od prilike do 30 cm dubljine. To su ovi komadi: 1. Slaba i loše izragjena motika, — tab. I., sk 1, — duga 15•5 cm, s oštricom širokom 5 cm, vrlo istrošena hrpta i veoma škrbastim bridom. 2. Dlijeto s okruglim tulcem, dugo 14 cm, a pri oštrici 17 mm široko. — Tab. I, sl 2. 3. Žljebasto dlijeto, gotovo isto tako dugo i široko. — Tab. I, sl. 3. Te tri sprave nikako ne potjecu iz predrimskog doba, te su valjda u kasnije, možda rimsko doba i to slucajno dospjele na Cungar. Inace je tamo samo nagjen fragmenat oštrice od noža, komad željeza, za koji se ne može razabrati od cega potjece i dva komada željezne troske. Bronc. Gotovo isto tako rijetki i u svemu neznatni su broncani, ondje iskopani predmeti, koji su po svem nasipu bili rasuti. 1. Najznamenitiji je komad megju njima na tab. I, u sl. 4. prikazana fibula, kojoj je rebrasta stremenka nariješena dugmešcem i sa dva p