Zanimljivi opis obala Sredozemnog mora i njegovih pobocnih mora, koji nam je ocuvan pod naslovom Scylacis Caryandensis periplus, napisan je po Henriku Kiepertu tek u vremenu izmegju 400 i 360 godine pr. Is. Uopce je ispitivanjem raznih naucenjaka utvrgjeno, da taj periplus s nepravom nosi ime glasovitog mnogo starijeg zemljopisca Skylaxa. Nasuprot ga u formi, u kojoj je došao do nas, smatraju zbirkom razlicitih putopisa cetvrtog vijeka pr. Is., te mu postanje stavljaju, kao n. pr. Karlo Müller u mnogo mlagje doba. U poglavlju 24. recenog peripla nalazimo samo ovo mjesto: „Manijci: Poslije zemlje Nesta dolazi rijeka Naron. Ulaz u Naron nije uzak; jer u njemu mogu trovesle galere i teretne lagje do tržišta da plove, koje je uz vodu od mora udaljeno osamdeset štadija. Žitelji su pak Manijci, ilirsko pleme. Od tržišta dalje prama nutrašnjosti zemlje ima veliko jezero, koje se prostire do Autarijata, ilirskog plemena, a u jezeru ima veoma plodno ostrvo, dugo 120 štadija. Iz toga jezera istjece Naron.“ Iz tih naznaka vidimo, da je glavno tržište Ilira na dônjoj Neretvi u prvoj polovici cetvrtog pretkršcanskog vijeka imalo od prilike isti položaj, kao kasniji rimski grad Narona, kojemu ostanke nalazimo kod dalmatinskog sela Vida sjeverozapadno od Metkovica. Jer u našem periplu sa 80 atickih štadija naznacena udaljenost emporija od mora prilici po Nissenu daljini od 14•194 km, koja prilicno pristaje na Vid. Daljina velikog jezera dalje u zemlji od trgovackog grada na žalost nije naznacena. Ali ako pogjemo od Vida uz Neretvu, to cemo izmegju gorskih kosa blizog mjesta Grabele i izmegju sela Draceva, koje je jugoistocno odonud, naci od prilike 1•5 km širok prodor Neretve i iza njega prostrane mocvare Hutovog blata. Ali ako zamislimo u tome prodoru Neretvu zatvorenu ustavom, onda ova nije baš trebala da bude visoka, a da stvori prilicno prostrano jezero, pošto ravnica kod Višica ima samo 4 m morske visine, a sam sjeverozapadni joj dio kod Trebižata sjeverozapadno od željeznicke postaje Capljine tek ima 18 m morske visine, dok je Neretva kod Gabele 3 m visoka nad morskom pucinom. To bi dakle jezero pri ustavu od 15 m visine od Trebižata na sjeverozapadu do Svitave na jugoistoku od prilike bilo dugacko 17 km (96 atickih štadija), a najveca bi mu širina bila od prilike 10 km. Veoma je vjerojatno, da je tu ravnicu nekoc zapremalo jezero, kome se pošljednji ostanci danas vide u nesuvislim omanjini jezerima kod Derana, Gnilišta i Svitave; nego ipak mislim, da nam u tome kraju, koji je tako blizu bio Naroni, nije tražiti jezero Pseudo-Skylaxa. Jer to je jezero sizalo do podrucja Autarijata, do koga su spram podrucja južnije naseljenih Ardiejaca bila slana vrela, zbog kojih je po Strabonu izmegju recenih ilirskih plemena nekoliko puta bilo bojeva. Ali slanih je vrela uz Neretvu bilo samo kod Konjica, gdje ih, ma da slabo teku, i danas još nalazimo od prilike 4 km od te varoši niz rijeku. Obitališta Autarijata valja nam dakle tražiti u brdima uz srednju i gornju Neretvu, kako je to vec dokazao i gospodin vladin savjetnik dr. Ljudevit Thalloezy, pa za to mora da je i veliko jezero bilo dalje na sjeveru. Sjeverno od Capljinc protjece Neretva do blizu Bune duboko prorovanim klancem, koji se istom ovdje otvara u lijepo Bišce polje južno od Mostara i u Bijelo polje sjeverno od te varoši, koje s onim sastavlja uska mostarska dolina. Oba polja zajedno s uskom dolinom duga su od Hodbine na jugu do Han-Orlica kod Prigragjana na sjeveru od prilike 25 km (141 atickih štadija). Dalje pak uz vodu nema duž cijele Neretve nigdje više ravnice, u kojoj je moglo biti ikoliko vece jezero. Može se po tome razumjeti, da su vec stariji ispitaci u Skylaxovom periplu spomenuto veliko jezero tražili u mostarskoj ravnici. Ali tome nazoru smeta to, što u jednu ruku u tjesnacu izmegju Bijelog polja i Bišca polja, u kome je danas varoš Mostar, nije lako moglo biti ostrva, u drugu pak ni jedno ni drugo polje nije dosta veliko, da u njemu može biti ostrvo dugacko 120 štadija. U krševitom kraju zapadno od Mostara ima oveca dolina, Mostarsko blato, uokolo ogragjena kosama kredastog vapna, dugacka od sjeverozapada prama sjeveroistoku oko 12 km(68 atickih štadija), koja ima najvecu širinu od 3½ km po prilici. Dolazeci od sjeverozapada, protjece Mostarskim blatom po svoj dužini potok Lištica, a u jugoistocnom dijelu njegovom po malo prelazi u mocvaru Lokve. Kao mnoge druge kraške doline, tako i Mostarsko blato nema otjecanja nad zemljom, te vodu te mocvare ponori odvode pod zemlju, a jugozapadno od sela Rodoca na zapadnom okrajku Bišca polja izlazi ona opet na dvor, te pod imenom Jasenice potoka južno od Bacevica utjece u Neretvu. Kada su vece kiše, onda ponori ne mogu da proždru svu vodu, pa tako Mostarsko blato svake godine od kasne jeseni do u mjesec maj bude poplavljeno i prilici velikome jezeru, koje se narocito sa ceste Mostar-Ljubuški kod Cula posve može pregledati i divnu sliku cini. Kako pak u proljece pocne uzmicati voda, onda mu krajeve stanu orati, što se pri plodnosti zemlje veoma isplati, dok na srednjem dijelu polja budu bujne livade, a samo na jugoistoku ostane mala mocvara Lokve. Megju jugoistocnim dijelom Mostarskog blata i zapadnim okrajkom Bišca polja kod Jasenice povlaci se 3 km Široka gorska kosa, pa kad ovu u misli makneš odonud, eto ti onda izmegju Blagaja na jugoistoku i Knežpolja na sjeverozapadu ravnica od 24 km ili 136 atickih štadija duljine. Po tome, što rekosmo, prilici, da se je pri topografskom odregjivanju Skylaxovog jezera mislilo na Mostarsko blato, koje i danas svake godine za duže vrijeme cini pravo jezero. Konzul dr. Blau veli o tome ovo: ,,Ja bih s pricanjem, da je Bišce polje nekoc bilo jezero, u svezu doveo Skylaxovo razlaganje, pri cemu nam dakako valja zamišljati ogromne teritorijalne promjene u onome kraju, i po cemu bi Neretva 80 štadija viš svog širokog ušca izlazila iz prostranog jezera, kome je po sredini mjesta imala 120 štadija dugacko ostrvo. Jedan je preostatak tome jezeru valjda današnje