24. Broncano zvono i dva željezna kopljana šiljka iz Golubica kod Bišca. Gosp. geometar za evidenciju, Julije Grauner, bio je tako prijazan, pa je osim razlicitih drugih predmeta za naš zemaljski muzej poslao tri zanimljiva nahogjaja iz Golubica kod Bišca, koje je mjesto poznato sa mnogih svojih rimskih starina. To je rimsko broncano zvono uz dva željezna rimska kopljana šiljka, koje su stvari nagjene na mjestu Bašagica greda u Golubicu i po gospodinu Grauneru nabavljene. Zvono, prikazano u slici 1., ima zaobljen piramidalan oblik od 63 mm visine, te je zajedno s okruglastom ušicom visoko 80 mm. Pravokutno donje zjalo široko je 42 mm i 35 mm, pri cemu svaki ugao ima kratak, nozi slican nastavak. Zvono je, kad je nagjeno, bilo bez bata, pa je onaj, koji ga je našao, istom kasnije namjestio batic, u njemu. Od ona dva kopljana šiljka bio je onaj, što je prikazan u slici 2., po svom oštro kvadraticnom presjeku i piramidalnom šiljku osobito podesan za snažan hitac i za duboko prodiranje, pa je za to valjda služio kao sulica. Taj je šiljak 29•5 cm dug, od cega 10 cm dolazi na tulac, a 19•5 cm na šiljak. Okrugli je tulac veoma cunjast i od šiljka rastavljen malim svitkom. Posve slican rimski kopljani šiljak na oblik ražnja prikazuje Linden-schmit iz treseta kod Nydama, koji se sada nalazi u kielskom muzeju. Razlika je izmegju oba koplja u tome, što nydamski ima razmjerno mnogo kraci tulac, nasuprot pak mnogo duži šiljak. Drugi, u slici 3. prikazani, kopljani šiljak takogjer je 29•5 cm dug, ali ima neobicno dug tulac od 17 cm dužine, tako da na plojku dolazi samo 12•5 cm. Plojka mu se izvinutim lukovima hvata jakog tulca, te po tome cini prijelaz k rimskim kopljanim šiljcima sa cekljunima. U njega ima vrlo izrazit povor duž sredine, pri cemu se okrajci plojke samo slabim zavojem vuku od tulca do šiljka. Lindenschmit prikazuje manji šiljak od rimske sulice istog oblika, koji je pri kopanju jednog bunara u Majncu god. 1857. ondje nagjen zajedno s dijelom jedne rimske oklopne košulje i množine rimskih sandala, onda rimskog oružja, orugja i spravâ. 25. Nekoliko nahogjaja pri gradnji željeznice Lašva-Travnik. Prigodom jednoga puta u Travnik pohodio sam inžinira sekcije gospodina Franju Herdu u Lašvi, koji mi je pokazao razlicite stvari, nagjene pri gradnji željeznice Lašva-Travnik, te je poslije još bio tako dobar, pa ih je poslao zemaljskom muzeju. Tu su prije svega dva broncana predmeta, i to jedan bodež i jedna toka, koji su nagjeni zajedno u jednoj raspuklini oko 0?9 km od nove željeznice, dakle nedaleko od mosta bosanske željeznice preko Lašve. Lijepi, na žalost prelomljeni, ali inace dobro ocuvani i zagasito patinirani bodež, slika 4., ima ukupnu dužinu od 28 cm, od kojih 8cm dolazi na držak, a 20 cm na pravu oštricu, kojoj se duž sredine vuce širok, jak povor. Držak je tome bodežu probijen, ali je nekoc bio popunjen tankim broncanim listicem, a na kraju izlazi u dva protivna zavojita šiljka. Dva broncana 15 mm duga zglavka, što su na gornjem kraju slabo zavijene, dvoreze oštrice, navode nas na misao, da je držak bio obložen košcu ili drvetom, od cega megjutim nema nikakog preostatka. Isto tako nema traga nikakim kovicama. Nešto manji, ovome posve slicni broncani bodež našao je u najnovije doba i gospodin Fiala na Debelom brdu kod Sarajeva. Zajedno s bodežem nagjena toka prikazana je u slicl 5. u naravnoj velicini. Ona je eliptickog, s obje strane zaobljeno šiljastog oblika. Prevucena je lijepom, zagasito-zelenom patinom te je bogato ornamentirana. Oko ispupcenog glatkog srednjeg dugmeta usavacene su naime cetiri manje i dvije vece špirale, koje sastoje svaka od tri paralelne crte, i spojene su izmegju sebe tangencijalnim linijama. Okrajak im je s obje strane na šiljastim krajevima optocen sa tri, a gore i dolje samo sa dvije crte. Na toki ima na svakom kraju zglavak, dug 11 mm, pa je po tome valjda kao srednji ukras bio na kožnom pojasu, što bi se moglo suditi i po površini, po dužini ponešto uvinutoj. Oba ta vrlo zanimljiva broncana predmeta bice da pripadaju halštatskoj perijodi. Kod kilometra 14 željeznice našao je nadalje gosp. Herda, sasma prosto u zemlji položen kopljani šiljak s kratkom, širokom plojkom i slabim povorom duž sredine. On je 25?5cm dug, od cega 13cm dolaze na plojku, na sredini široku 4?2 cm, a 12?5 cm. na tulac. O starosti tog osamljenog nahogjaja ne usugjujem se izreci suda. Pri kilometru 3?4 te željeznice nagjeno je nadalje teško, željezno, jednoruko sidro, kome je ruka duga 30 cm, a srednja širina 10 cm, takogjer prosto u zemlji. Valjda je na tome mjestu nekoc bila usidrena skela pveko Lašve, ali se ne može odrediti vrijeme, kada je to bilo. Zadnji je komad u toj kolekciji, u slici 6. prikazani, željezni dvostruki nož, kako mislim, britva, nagjen kod 4?7 željeznickog kilometra. On je dug 28?5 cm, te na svakom kraju ima vrlo zavojitu, jednorezu oštricu. Obje su te oštrice obrnute na protivne strane, a spojene su pravom, poput gajtana usukanom šipkom od 9 cm, koja u sredini ima svitak. Drugi jedan ovome posve slican, ali manji dvostruki željezni nož ima naš muzej iz Zagradine na Rakitnom polju u ljubuškom kotaru. Treci slicni dvostvuki željezni nož dobio je naš muzej iz županjackog kraja. Samo je u ovoga svednji dio posve gladak i obje zavojite oštvice imaju isti pravac. Konacno bijaše cetvrti, dvostvuki nož istog oblika iz Bogovova u kotaru vlasenickom nedavno priposlan našem muzeju po oružnickom stražmestru Tomi Dvagicevicu. On je 33 cm dugacak, posjeduje dvije, nejednako velike, jako zavinute, u jednom pvavcu stojece oštrice i zasukani zajednicki držak. Cini se dakle, da takvi dvostvuki noževi u našim krajevima nijesu rijetki, ali su se dojako samo osamljeni nalazili, pa im se s toga doba, iz kojeg potjecu, ne može pouzdano odrediti. 26. Vidoška gradina kod Livna. Južno od varoši Livna zracnom linijom od prilike 6?5 km odonud, stoji na strmome hridu nad jakim vrelom potoka Studbe ili Sturbe velika Vidoška gradina, a od prilike 20 minuta puta sjeverozapadno od ove