Zaslužni gvardijan samostana fojnickog, gosp. fra Mijo Batinic, dostavio mi je jednu vrlo zanimljivu ispravu, da je objavim u ovom listu. Ta isprava napisana na papiru, koji je gragjen rukom (Schopfpapier), više puta je prelomljena i pokazuje u spoljašnosti svojoj tragove starine. U visinu mjeri 30 cm, a u širinu 13.5 cm. Na vrhu napisana je tugra, ili kako se u samom tekstu veli „gospodski biljeg"; na njemu se još i danas vide tragovi pijeska od tinjca, kojim bijaše posipan. Tugru sacinjava pobožni usklik (,,el mulkju illa malik"), što znaci: „0 stvoritelju svemira!" Iza tugre slijedi bosancicom napisana sadržina isprave, dok je datum napisan na strani. Dodana slika predocuje nam u smanjenom ponešto formatu fotografski snimak ove isprave, koja doslovce glasi: Mil(o)stiju Božiom i povel(je)njem velilkoga gospodara i velikoga ami/r,-sultan-cara Fajazit-bega mi g(ospo)d(i)m Skender-baša, gospodar bosanski da vam na znanje vsijem i vsakomu clovjeku, kornu se pod(o)ba i prjed koga lice dog(j)e sai naša kn(j)iga otvorena s našijeb biljegomb gospodck(i)jem, kako uSinih mil(o)st poctenomu kuštodu pra Ang(j)elu, da si hodi slob (o) dno vsud(i)j'e po rusagu g(ospo)d(i)na cara; i zvanb rusaga g(ospo)d(i)na cara ako bi hotio poci, kako (j)e po n(j')ih zakonu, da se ne zad(i)je zam nitko sluga g(ospo)d(i)naa (sic) cara, ni turcirt, ni kaurim, ni martol(o)s, ni n(i)jedab Slovj'eb. Za toi mu uSinih mil(o)st, (j)ere (j)e poSteni redovnik i pake su nam službeni n(j')egova bratja, knez Domša i knez Milutin, (j)ere imaju tako i kn(j)ige g(ospo)d(i)na cara. Toi mu (j')e vjera i rj'ec nasa gospodcka i da mu se toi ne potvori, dokle godje pravo i vj'erno hodi. I na toi mu vjera i rjeS naSa gospodcka i sai naša kn(j)iga otvorena. Pisano 1486. lito m(jese)c(a) avgusta 20. dam. Pismo u ovoj ispravi ima, kako nam fotografska slika pokazuje,nekoje odlike od obicajne bosancice, narocito u znakovima i u kraticama. U jezicnom pravcu vrijedi da se istakne upotreba južnog govora, pri cemu se ie (ije) ne oznacava sa (jat) nego sa znakom \-e, n. pr. u rijecima: (Napomena: U pdf formatu slijedi tekst na izvornom pismu). Za našu povijest ima ova isprava s toga vrijednost, jer nam posvjedocava, da su se Osmanlije u pocetku svoje vladavine služile domacim govorom i pismom, i to posve pravilno. Izdavatelj isprave, Skender-paša, identican je sa sedmim bosanskim sandžak-begom Iskenderom, koji je prvi put godine 880. po Hidžretu (1475.), a drugi put 890. (1485.) godine bio na celu uprave u vilajetu Bosna. Zanimljivo je, da se u ovoj ispravi Iskender naziva bašom. docim nam dosada poznati izvori kazuju, da su bosanski sandžak-bezi tek pocevši od Ferhada godine 993. po Hidžretu dobili naslov „paša". NAPOMENA: U pdf formatu je dostupna spomenuta Isprava na izvornom pismu.