A. O ustupu humske zemlje od strane bosanskoga bana Tvrtka ugarskom kralju Ludoviku godine 1357. U pomenutoj raspravi pomenuo sam pismo Gala, bežinskog arcidakona, pisano iz Budima dne 17. jula 1357., u kom javlja svom dijecezanu, biskupu zagrebackom Otefanu za poravnanje i nagodu, ucinjenu izmedu kralja Ludovika i bosanskoga bana Tvrtka, po kojoj je isti ban imao ustupiti ugarskom kralju cio Hum, iliti svu zemlju humsku (totam terram Holmi) sa svim gradovima u njoj, kao baštinu i prciju mlade kraljice Jelisavete od oca joj bana Stjepana, strica Tvrtkova. Pomenuo sam nadalje, da o ustupu tom piše i Mavro Orbini i obecao sam, da cu pitanje: „da li je ban Tvrtko tom prilikom ustupio ugarskom kralju cijelu humsku zemlju sa svijem gradovima u njoj, ili samo jedan dio te humske zemlje", raspraviti u zasebnom izletu, tvrdeci unaprijed, da ban Tvrtko god. 1357. nije ustupio kralju Ludoviku vascijeli Hum, vec samo onaj dio humske zemlje, koji se prostire od rijeke Neretve prama rijeci Cetini. Pokušacu da tu tvrdnju opravdam. Kako je stajala i pod kim je bila humska zemlja u XIII. i u prvoj cetvrti XIV. vijeka, ne cu pitati i raspravljati ovdje, no cu kazati samo to, da je humska zemlja od godine 1325. bila pod bosanskim banom Stjepanom II. Kotromanicem, koji se od god. 1326. nazivao i bio gospodin iliti knez (Comes) u humskoj zemlji, premda se i srpski kralj Stefan (Dušan) još i god. 1345. pisao i rex — Chulmie. Isti kralj srpski, nazvavši se carem i hotjevši se osvetiti banu Stjepanu zbog toga, što je zauzeo humsku zemlju i što su Bosanci cesto ispadali iz Huma, te robili i plijenili po Trebinju, Konavlima, Rudinama i Gackom, koje su zemlje pripadale srpskoj državi, poveo je god. 1350. silnu vojsku na bana Stjepana, pregazio i poplijenio Bosnu i poslao jedan dio vojske da pljacka do Duvna i, ako je vjerovati Orbinu, cak do rijeke Krke u Dalmaciji, te zauzevši, — kao što piše isti pisac na str. 265, — u Humu gradove: Imotu i Novi (il castello di Imoia e Novi) vratio se preko Dubrovnika u svoju državu. Obicno se piše, da je car Stefan god. 1350. povratio Hum i držao isti u svojoj vlasti sve do svoje smrti (j 1355.). Ali kako da se u tom osloniš na Mavra Orbinija, kad isti na dva druga mjesta (str. 351 i 393) piše, da je ban Stjepan držao Hum do svoje smrti (j 1353.) i za njim ban Tvrtko? No bila dopala ili nedopala humska zemlja na kratko vrijeme pod gospodstvo cara Stefana, svakako je ona god. 1354. opet bila u zajednici s Bosnom i pod bosanskim banom, po svjedocanstvu onoga pismenoga spomenika od te godine, koji je u raspravi o banovanju Tvrtkovom pomenut. Gospodstvom nad humskom zemljom nije se nauživao ban Tvrtko, jer je po svjedocanstvu bežinskog arcidakona Gala morao ustupiti Hum ugarskom kralju Ludoviku vec god. 1357. Arcidakon Gal javlja u pismu svom od te godine, kakovo je poravnanje ucinjeno izmedu kralja Ludovika i bana Tvrtka, i da je po tom poravnanju imao ban Tvrtko ustupiti kralju ugarskom cijelu humsku zemlju. No da li je izvršeno sve, što se prilikom tom ugovorilo, to je drugo pitanje, koje se na osnovu pisma Galova od 17. jula 1357. riješiti ne može. Za pismo Galovo zna se tek od godine 1852., koje je priopceno u Kukuljevicevom arkivu. No pisci, koji su pisali u XVII. i HU1N. i u prvoj polovini ovoga našega vijeka, kao p. pr. Difren, Gephardi, Šimek, Pejacevic, Engel i Jukic znali su takoder za iznudeni ustup Huma ugarskom kralju Ludoviku. Svim tim piscima je izvor istorija Mavra Orbinija, koji o tom prica na str. 356, te istorije. Tu pominje Mavro Orbini, kako je mladi ban Tvrtko svladao i živa uhvatio Pavla Kulišica, koji se bio odmetnuo od njega i proglasio banom. Cuvši to ugarski kralj Ludovik, — produžuje Orbini, — pozove Tvrtka u Ugarsku, koji kad dode, bi od kralja i kraljice, svoje bratucede, i od ugarske gospode lijepo primljen i ugošcen. Ali kad se htio ban oprostiti s kraljem i sa svojima kuci poci, bi od kralja Ludokika zadržan: (Napomena: U pdf formatu slijedi dio teksta pisan latinskim pismom). Još moram napomenuti, da prema onom mjestu, gdje se pominju mjesta u Humu, stoji na strani: „Luoghi di Chelmo, dati a gli Ungari da Tvartco". I sad te pitam: Kako ti razumiješ to mjesto u istoriji Mavra Orbinija, i šta tu upravo kaže Orbini u pogledu Huma? Ili ne, — ne kazuj ništa, vec dozvoli, da ja tebi kažem, kako ja razumijem to mjesto, i da ti po tom kažem, kako su razumjeli to mjesto svi pomenuti pisci od Difrena do Jukica i šta oni kažu o tom, pa ti poslije sudi i presudi: Ko ima pravo, oni ili ja? Ja mislim, da na pomenutom mjestu Orbini kaže, da je kralj Ludovik najprije zahtijevao od bana Tvrtka, da mu ustupi cijelu kneževinu humsku kao baštinu svoje žene Jelisavete, a poslije je popustio kralj Ludovik i zadovoljio se s tim, da mu se u humskoj zemlji ustupi trg drijevski, — Drijeva, mercatum Narenti, — i onaj dio humske zemlje, koji se stere izmedu Neretve i Cetine s gradovima: Imota i Novi. Ovo su oni isti gradovi, koje je po Orbinu zauzeo bio god. 1350. car Stefan i u njima ostavio bio pojake posade, a staro Nahumlje, jezgro humske zemlje, a to je onaj dio, što leži na lijevoj strani rijeke Neretve te dopire do Dubrovnika, Trebinja, Rudina i Gackog, — da i dalje ostane pod banom bosanskim. Ja tako razumijem to mjesto u Orbinovoj istoriji, a evo kako je shvatio i tumacio to mjesto Difren (i po njemu svi ostali pomenuti pisci): (Napomena: U pdf formatu slijedi dio teksta pisan latinskim pismom). Po takovom shvacanju i razumijevanju ustupio bi ban Tvrtko kralju Ludoviku humsku kneževinu, ali je u zamjenu za to dobio Naronu sa zemljom, koja leži izmedu Neretve i Cetine i s gradovima: Imota i Novi. Orbini je znao šta je to „mercatum Narenti", šta je Hum i koje su granice Humu, a Difren sve to nije znao, te ne znajuci to, mogao je i napisati onako smeteno, što nema nikakvog smisla. Difren je dakle naopako razumio ono mjesto u Orbinovoj istoriji, gdje se kaže, da je ban Tvrtko ustupio kralju Ludoviku mjesto cijeloga Huma samo jedan dio i to onaj dio humske :;eml.e