Bratovštinu Svih Svetih u Korculi utemeljio je u cvkvi istoga imena još u pocetku XIV vijeka prvi korculanski biskup Ivan Krozijo. Bratovština se od iskona brinula i brine se još za uzdržavanje crkve i njezina uresa, pa je do dneva današnjega sacuvala takogjer lijepu zbirku sredovjecnih slika, od kojih sam ja unazad dvije godine tri znamenita krsta na daski vec opisao i ocijenio u „Viestniku hrvatskoga arkeologickoga družtva" (godina XIV, broj 4.) u Zagrebu. Ne manje znamenit od spomenutih krstova, tehnikom istovrstan, a postankom suvremen najvecemu od njih (koji na žalost još prelomljen i zapušten leži u crkvenom potkrovlju), dakle iz pocetka XIV. vijeka, dosta je dobro uzdržan triptihon velikoga oltara te crkve. Pošto taj veliki oltar o sebi stoji nacinom romanskim, te je pokriven kamenitim sredovjecnim ciborijem na cetiri stupa, a slika visi o zidu iza oltara, to se ona može sada oltarskom nazivati samo u toliko, u koliko je ciborij tako blizu zida, da se iza njega može jedva covjek da provlaci. Ona je namještena prema sredini oltara, te je do pocetka ovoga vijeka kao oltarna slika i zbilja služila. Sada je sakrivena pogledu vijernika drvenom grupom Žalosne Gospe s mrtvim tijelom Isusovim na koljenima (Pieta), koju je iz Mletaka dobavio zadnji korculanski biskup Josip pl. Koseric-Teodozijo, Šibencanin, te bi sada bolje pristajala, kad bi se objesila na zgodno mjesto istoga zida do oltara sa strane „Poslanice". Na tom bi se mjestu živopisana daska mogla bolje cuvati i cistiti, bolje bi doprinašala k podizanju bogoljubnoga duha u narodu i pristupnija bi bila razgledanju i proucavanju ljubitelja i istraživatelja, umjetnickih starina. Daska se pak ne bi smijela da prenese iz crkve u kakvu galeriju slika ili na drugo profano mjesto, jer je na njoj, megju ostalim svetackim prilikama slika svete Lucije, prama kojoj je u narodu uvriježena tako velika bogoljubnost, da ju je odavna svukoliku pokrio zavjetnim darovima, koji sastoje od srebrnih plocica, na kojima su malom vještinom iskucane ljudske oci, jer je sveta Lucija osobita zaštitnica ociju. Sva je daska široka 1.62m, visoka 1.53m, te je razdijeljena drvenim pozlacenim stupicima, koji nose goticke lukove: na jedno veliko srednje glavno polje, široko 48 cm, a visoko do šiljka luka 87 cm; na cetiri za polovicu uža polja, koja su do nadstupina stupica jednako visoka i u istom redu sa srednjim, od kojih su po dva desno i lijevo od srednjeg polja; tri mala više glavnog polja; cetiri malo niže njih, dva desno, a dva lijevo, koja odgovaraju pobocnim poljima srednjega reda; najposlije, pri podauku daske, u jednom redu trinaest malih poljica, od kojih srednje ima širinu od 12.5cm dok su drugih dvanaest široki 11.5cm. Pozlaceni stupcici i lukovi oko slika od nedavna su svi pokriveni pepeljasto bojadisanim nelijepim i bezukusnim letvicama, koje su valjda namještene u namjeri, da se ucvrsti i sacuva daska od konacne propasti, koja joj prijetijaše zbog toga, što su se pod uplivom vlage i crvotoka rasklimale sveze megju pojedinim cestima, no koje znatno kvare dostojanstvenost i svecanost utiska, što ga na gledaoca cini cijelokupna daska. Za bolje razumijevanje rasporeda slika na daski, prilažem ovdje njezin šematican prijegled sa brojevima doticnih likova, koji odgovaraju onima u opisu. Slike su izragjene po starinskom bizantinskom nacinu a tempera, sa zlatnim dnom, a svi su natpisi izvedeni gotickim velikim slovima. Što se pak tice istinitosti u pokretu i životu, topline boja i okretnosti nacrta, ove su slike daleko odmakle od ukocene tipicnosti i hladnoce bizantijske, te se nahode upravo na stazi, kojom je prvi udario Cimabue, a krcili su ju jošte Duccio di Buoninsegna, slavni Giotto i njegovi ucenici. 1. Na glavnom je polju poprsje stojeceg mrtvog tijela Isusovog, koje do niže pojasa izviruje iz cetverokutne grobne rake. Isus kao da je uprav skinut s križa, od kojeg se više glave vide poprijecnica i gornji dio, te zapremaju luk ovoga polja. Na gvozdenoj šibi, zasagjenoj uvrh križa, pritvrgjen je natpis IHRI. Piknjicama pirlitani nimbus oko Isusove glave dopire do pola širine poprijecnice križa. Isusu je glava klonula na desno rame. Na glavi mu je od dva trnova pruta savijena kruna. Tri usporedne vodoravne bore prevukle mu se preko cela. Gusta, žuta kosa, u pletenicu spletena, pada mu niz lijevo rame. Brkovi mu teke usnicu nagarili, a još mu je poput mahovine kratka brada. Ruke su mu prekrštene na grudima do žlicice, lijevi dlan na desni. Tijelo mu je sve osuto malim krvavim ranicama. Iz otvora grobnice vidi se da su Isusu kukovi ogrnuti bijelom ponjavom. Izmegju Isusove glave i desnog mu ramena pomolila lijepu svoju djevicansku glavu žalosna mu majka Marija, koja poluotvorenim placnim ocima upravlja tužan pogled k trnovoj nemiloj kruni na glavi mrtvoga Sina. Lice joj je okruženo tamnim velom, iz kojega s desne strane proviruje dug pram valovite žute kose. Desnom je rukom poduprla prekrštene ruke Isusove. Nad njom je natpis crvenim slovima:S(an)c(t)a Maria. Više Isusovog lijevog ramena vidi se punahno mladenacko golobrado lice Isusovog miljenika, kojemu je više glave natpis: S(anctus) Johan(n)e(s). Nagnuo je glavu na lijevu stranu i podupro ju dlanom lijeve ruke.U njega je obilna žuta kosa. I Gospa i Ivan imaju pirlitani kolut svetinje. Toplo rumenilo oblilo je u tri cetvrtine okrenutu Ivanovu jabucicu, a oci mu poluotvorene gledaju preda se u neizvjesnu daljinu. U tamnoj je tunici odjeven, a ogrnut bijelim plaštom. Sva tri opisana lica pomnjivo su zaosjenjena svjetlošcu, koja inm dolazi s desne strane. Prsti su na Gospinim i Isusovim rukama odvec dugi i slabo obragjeni; nevješto su takogjer nacrtane mišice na svem Isusovom golomu tijelu. Pred grobom Isusovim naslikan je u dno ovoga polja narucitelj, bratovština svih Svetih. Clanovi bratovštine svi u profilu naslikani, a simetricno poredani, nekoliko ih je desno, a nekoliko lijevo klece okrenuti put sredine. Odjeveni su u svoje vunene bijele tunike stegnute u pasu konopcem, kakve i dan dana