Godine 1884. objavio je Ikow raspravu, u kojoj je na osnovu svog i tugjeg ispitavanja došao do zakljucka, da se Jevreji antropološki dijele na dvije skupine, od kojih je jednu oznacio ,,brachycefalnim Nesemicanima", a drugu „dolichocefalnim Semicanima". Za prve, koji su sada poglavito u Rusiji naseljeni, veli, da potjecu iz srednje Azije, Babilonije i Kavkaza, a za potonje, koji stanuju u transbalkanskoj Turskoj, da potjecu iz Palestine. Po Majeru i Kopernickom godine 1876. u vecoj mjeri potaknuto, pa kako po njima, tako i po drugim poljskim i ruskim ispitacima do u najnovije doba nastavljeno antropološko proucavanje Jevreja, dokazalo je doduše, da ih je vecina brachycefalna, ali u drugu ruku nije još prikupljen dovoljan materijal, da se transkavkaski Jevreji, ili kako se obicno nazivaju, Španjoli, splohom ili pretežno mogu karakterizirati kao dolichocefalni. Izuzevši nekoliko lubanja, koje su mjerene po vrlo razlicitim metodama, imamo samo opcenito i vrlo nesuglasne vijesti o fizickim svojstvima Španjola, koje po mome uvjerenju nijesu dovoljne za konacni sud o antropološkim osebinama. Ikow je u Weissbachovu opisu španjolskih Jevreja u Carigradu imao izdašnu podlogu za udešavanje hipoteze, ali da nije previdio Maurerovog prikazivanja španjolskih Jevreja u Bosni on, ako ne bi sasvim napustio svoje hipoteze, za cijelo bi je veoma modificirao. Weissbach za španjolske Jevreje veli, da su „mahom lijepog, vitkog stasa, mada su vecinom uskih pleca, da imaju izrazito dugu, usku glavu, i isto takvo, nešto prognatno lice, velik, cesto svinut, uzak, samo veoma rijetko malen nos, velika usta, bujnu, vecinom mrku kosu, ma da ih ima i crvene, a vrlo rijetko plave kose; oci su im smegje, rijetko kad sive, a najrjegje modre". Taj ucenjak misli, da su španjolski Jevreji ,,po svoj prilici pravi židovski tip mnogo cistije sacuvali od svoje brace, koja su rasuta megju Evropljanima". Maurer opet ovako prikazuje španjolske Jevreje u Bosni: „Najviše u oci udara lice tih ljudi, koje rijetko kad bijaše semitsko, ali tomu nasuprot, narocito u safijih žena turansko, ako se naime jako razvijene obrazne kosti, široka usta tankih usana, utisnut, a dolje debeo, gotovo kruškolik, prilicno dug nos, može nazvati turanski, te je povrh toga glava izrazito kratke lubanje. U te vrste glava vrlo sam cesto vidio modre oci i plavu, cesto crvenkastu kosu, koju sam dakako samo u muškaraca mogao vidjeti, koji se onda od onih s dugom lubanjom razlikovahu višim i krepcijim stasom, ali uopce ne bijahu onako lijepih licnih crta, kao oni tanji sa semitskim glavama". Da španjolski Jevreji nijesu splohom dolichocefali, to potvrgjuje u novije vrijeme i pl. Luschan, tek ovaj dojako nije objelodanio rezultate svoga mjerenja. Pošto dakle, osim onih, što sam ih gore citirao, rezultati o ispitavanju španjolskih Jevreja nijesu ni malo suglasni niti su eksaktni, te hocu da ovdje priopcim rezultate do kojih sam došao, izmjerivši 55 bosanskih španjolskih Jevreja, mahom muškaraca. Ljudima, koje sam mjerio, bilo je od 18 do 51 godine, a pripadahu gotovo svakomu zanimanju, u koja španjolski Jevreji u Bosni najviše ulaze. Dužina tijela varirala je izmegju 1502 mm i 1855 mm s prosjekom od 1634 mm. Španjolski su Jevreji po tome, kao uopce svi židovi u Evropi, srednjeg stasa. Razmjere njihove velicine osobito ce nam pokazati ovi brojevi. Izmegju 55 osoba bilo je 11, tj. 20% do 1600 mm, 34, tj. 61-8% do 1700 mm i 10, odnosno 18-2% preko 1700 mm visokih. Prema tomu može se reci, da megju španjolskim Jevrejima ni mali ni veliki ljudi nijesu rijetki, ali da su najviše srednjeg uzrasta.Vecinom valovite (47,2°/„) i kudrave (33,9%) regje pak kovrcaste (13,2%) ili glatke (5,7"%) vlasi najcešce su mrke (68-5%), ma da i jasno smegja(16,6%) i crna (11,1%) kosa u opreci s plavom (1%) nije rijetka. Megju onima, koje sam ja mjerio, zabilježen je samo jedan crvene kose, ali moram reci, da je to samo slucajno jer nema sumnje da mnogo cešce nailazimo na crvenu, nego na plavu kosu u španjolskih Jevreja.Slabu trajnost vlasi, koju je vec Talko Hryncewicz konstatovao u litavskih i ukrajinskih židova, mogu ja da potvrdim i za španjolske Jevreje, jer ne gledeci na to, da sam u malom broju, na koji je stegnuto bilo moje ispitivanje, u pet osoba konstatovao nedostatak vlasi uslijed favusa (krasta), mogao sam povrh toga u tri covjeka u godinama od 43 do 45 zabilježiti vrlo razvijenu celavost.Koža im varira od bijelo-ružicaste, žuckaste i svjetlomanjaste, pa sve do prave ciganjske crnomanjaste boje, ali je cešce bijela (60%) nego zagasita. U tom pogledu prilice španjolski Jevreji drugim židovima, u kojih se svijetla koža nalazi do 66%.Šarenica u oku bijaše u 17 osoba, t. j. u 30,9% siva, smegja u 25, t.j. u 45,5%, a mrka u 13 osoba. t. j. 23%. Ako i prevlagjuje u ostalih židova mrka šarenica, to se u njih svjetlija boja opet 12% do 13% više vigja, nego u španjolskih Jevreja.Iz dojakošnjeg prikazivanja u pogledu boje, kose, kože i ociju slijedi da 69%, španjolskih Jevreja valja pribrajati mješovitom, 29% zagasitom, a samo 2% svjetlom tipu. Toliki broj osoba mješovitog tipa dokazuje bez sumnje dovoljno, da španjolski Jevreji nijesu cista rasa, ali se iz toga što se na bijeli tip nailazi samo u malog broja može izvoditi da se je miješanje izmegju zagasite semitske i svjetle nesemitske rase obavilo vec prije više vijekova, jer bi taj proces u kasnije doba bez sumnje ostavio jasnijih tragova, t. j. svjetli tipus bio bi cešci. Dužina glave varira izmegju 174 mm i 201 mm s prosjekom od 186 mm, širina glave izmegju 138 mm i 166 mm, prosjecno 149mm, iz cega slijedi srednji indeks glave od 80 mm. Španjolski su Jevreji dakle, gledeci na indeks glave, na megji izmegju meso- i brachycefalije (srednje i kratkoglavih). Kada se ovako dobiveni brojevi pobliže razmotre, onda pokazuju, da je od izmjerene celjadi nagjeno 4, t. j. 7,8% dolichocefalnih (dugoglavih), 19 odnosno 34,5% mesocefalnih (srednjeglavih) i 32, odnosno 58,2% brachycefalnih (kratkoglavih).Ako sada iz nereduciranih brojeva slijed