Godine 1891. je gospodin Hugo Jedlicka, inžinir zemaljske vlade, u nasutoj gradini Cungaru, koju i Congarom zovu i koja leži od prilike za jedan sat jugozapadno od kotarskog mjesta Cazina, za pokušaj na nekoliko mjesta prekopavao, pa je gospodin rudarski satnik Radimsky uspjehe tih pokušaja objavio u 3. svesku „Glasnika" 1894. pod naslovom „Gradina Cungar kod Cazina". Radnje recenog gospodina inžinira stegle su se na dva jarka, od kojih jedan, 31 m dug i 3 m širok, tece duž nasipa, dok drugi 12 m. dug i 3 m širok, na prvi u njegovu produšku upada u pravom kutu (vidi recenu publikaciju, sl. 1). U proljecu godine 1894. nagjoše seljaci u velikom jarku na jednom odronjenom mjestu broncanu kacigu, koju je kotarski predstojnik cazinski, gospodin pl. Szirmay poslao zemaljskom muzeju. Radi tog znamenitog nahogjaja odasla visoko zajednicko ministarstvo financija gospodina dra. Moritza Hoernesa i mene na ono mjesto, gdje je nagjen, da u jednu ruku pobliže izvidimo prilike, u kojima je nagjen, a u drugu da eventualno raskopamo grobove, ako bi takih bilo. Od onoga, koji je našao kacigu, mogosmo na samom mjestu ovo doznati. Kaciga je nagjena u jednom grobu. Grob je bio 1.2 m duboko pod površinom cungarskog nasipa, taman na onome mjestu gdje na veci jarak upada produžak manjeg. U njemu bijahu tri kostura, i to jedan odraslog covjeka i dva od prilike desetgodišnje djece, koja su ležala na desnoj strani onoga covjeka. Na prsima kosturovim ležahu dvije željezne stremenke ili halke, slike 1. i 2. To ili su bile rucice Štita ili kake drvene posude; kraj nogu, s otvorom gore okrenutim bila je postavljena broncana kaciga. Osim toga da su se u zemlji, koja se cini kao da je masna, našli tragovi drvenom uglju i fragmenti ilovastih rbina. Mi od toga ništa više ne mogosmo naci. Od jednog komada iskovana kaciga ima oblik šešira s uskim perom uokolo i jednostavnim povorom duž glave, tako da se je slobodno može nazvati kacigastim ili šljemovitim šeširom. (Vidi tablu I nar. vel.) Niže pera smještena su dva teneceta tako na oblik koluta, da ih drže u širini od 6 mm uzvrnuta i za njih prikovana pera. Ova dva polukružna teneceta, koja zajedno cine kolut, imaju s obiju strana dva zaliska, za koje se pricvršcivao remen podbradac. Prema zjalu šešira ti su zalisci u širini od 5m okomito previnuti na pera, a pri temelju previnutog dijela ima 21 probušena ušica u razmacima od 30 mm, koje su valjda služile za pricvršcivanje postave od jarine ili od kože. Na prednjoj i stražnjoj strani kacige, ima ondje, gdje se svršava povor po jedno broccano dugme. Jesu li ta dugmeta samo imala dekorativnu svrhu ili su služila za pricvršcenje kriste, ne mogu pouzdano da reknem. Jedina je ornamentalna dekoracija toj kacigi trak, kojim je opasana, i koji sastoji od usavacenih kolobara i palmeta. U kolobarima izveden je usavacenom crticom, koja markira pravac glavnog sjena jedne kruglje, takav efekat, kao da su jedna do druge nanizane i plasticki se isticu. Taj kacigasti šešir ima ove dimenzije: Obim na spoljašnjem okrajku pera...... 930 mm; obim kacige...........650 mm; dugi premjer pri perima.......295 mm; poprecni premjer .......285 mm; unutrašnji dugi premjer kacige ..... 215 mm; unutrašnji poprecni premjer kacige.... ....205 mm; visina kacige.........205 mm. Od našeg eksemplara poznate su mnoge analogije. Najslicnija je ona godine 1878. kod Vaca u Kranjskoj nagjena kaciga; razlikuje se samo ponešto izvijuganim perima i time, što nema dugmeta na oba kraja povora. Nadalje valja našem tipu još pribrojiti: 20 kaciga sa djelomice etrurskim natpisima, nagjenih 1812. kod Negave u Donjoj Štajerskoj; fragmenat od Dernave u Kranjskoj, koji je u ljubljanskom muzeju; jedna kaciga iz Idrije u Kranjskoj s natpisom u ranijoj latinštini ; kaciga iz Hallstadta u Gornjoj Austriji ; isto takva iz Etrurske; glasovita kaciga iz Olimpije s grckim posvetnim natpisom, kojim „Hiero, Deinomena sin i Sirakužani Zevsu kao desetinu tirhenskog plijena kod Kume" ovaj dio posvecuju; i serija kaciga u gregorijanskom muzeju u Rimu. Da li sada ta kaciga pripada kojoj srednjo-italskoj ili istocno-alpinskoj metalnoj industriji, to je za odregjenje doba našeg nahogjaja svejedno; u oba nam ga slucaja valja pribrojiti starijem željeznom vremenu halštatske perijode. U maloj mjeri pokušanim prekopavanjem nije, na žalost nagjen kakav novi grob. Ali to nije iskljuceno, da se ne bi još našlo grobova, kada bi se nasip sasvim raskopao. Za sada je samo nagjena velika množina našaranih i nenašaranih ilovastih rbina, dva krstolika ilovasta pršljena, dvije koštane sprave, strugalice ili dlijeta, slike 3. i 4., nekoliko komada broncane žice nikakog oblika i više fragmenata našarane lonearske robe grckog ili italskog postanja; jedan komad sa veoma istaknutim okrajkom, s užim i širim rgjastim trakama. prikazan je u slici 5., u nar.vel. Gradina „Cungar", vidi crtež i presjek, slika 6., takav je tip, koji se vrlo razlikuje od svih drugih prehistorickih gradina u našoj zemlji. Impozantni, 7.5 m visoki, 77 m dugi i 46 m široki nasip, koji zatvara ulaz i kome se uz zapadni pristranak prostire samo naselište (castelliere)ima premca samo u dvije druge gradine cazinskog kotara, o kojima cu ovdje da progovorim. Na zapadnom obronku Cungara ima uska, potocicem natopljena draga. Prešavši preko nje, uzlazi se sjevero-zapadnim pravcem kroz selo Osredak do sela Gradine, gdje se u morskoj visini od 385 m uzdiže Mali Cungar, koji još zovu „Velika i Mala Gradina". Sva je gradina malim prodolom razdijeljena na dva dijela, na južni, „Veliku Gradinu" i sjeverni. „Malu Gradinu". Slika 7. prikazuje nam crtež i presjek zemljišta od sjevera prama jugu. „Velika Gradina" omegjažena je na južnoj strani 51 m dugim, 1m visokim, ponešto na oblik polumjeseca savijenim zemljanim nasipom. Zemljište se za tim u dužini od 60 m spušta u duboki prodo iz koga se uzlazi k „Maloj Gradini". I ovdje ima nasip, koji zatvara ulaz, ali su mu manje dimenzije, nego onome pred „Velikom Gradinom". Ostanci niskog bedema,