Prigodom opisivanja nekropole na Jezerinama kod Pritoke blizu Bišca vec sam našao prilike da progovorim o jedanaest nasutih gradina i naseoba prehistorickog vremena iz bliže okoline bihacke. Ljubeznoj pripravnosti geometra za evidenciju, gospodina Julija Graunera u Bišcu, valja da zahvalimo za nacrt petnaest drugih gradina iz kotara bihackog, koje nam uz opisane vec kod Jezerina gradine i pronagjene sojenice u Uni kod Ripca i Golubica najbolje dokazuju da je taj kraj vec u predrimsko doba prilicno gusto bio naseljen. Situacija ovih daljih gradina vidi se iz pregledne karte slika 1, na kojoj su zabilježene znakom, obicajnim za utvrde. 1. Gradina Pod i Groblje. Po sata puta sjeverno od mjesta Cavkica u opcini Založju, gdje smo u ritu Gromilama vec upoznali ostanke rimske naseobe, uzdižu se dva izolirana cunja, Pod i Groblje nazvana, u kojima se vec po obliku njihovu mogu naslucivati prehistoricke gragjevine. Pobližim pretraživanjem potvrgjen je taj nazor, te su oba recena cunja u slici 2. prikazana u tlocrtu i presjeku. Nasuta gradina Pod ima elipticki zaravanak od 150 m sjeverojužne dužine i 55 m istocnozapadne širine, kome sjeverni dio zaprema viša, takogjer elipticka glavica. Na zapadnoj strani hvata se tog nutarnjeg grada I.100 m duga i 80 m široka, na obluk zaokruženo predgragje II, nešto niže od grada I. Radi okomitih pristranaka prirodnog zaravanka na hridu vecinom nije trebalo umjetne utvrde, pa se na pojedinim mijestima takogjer kao npr. u a, b, c i d jasno poznaju tragovi kamenitih bedema.Na južnoj strani glavne gradine, kod e nagje se nasuprot množina žeženih, bezoblicnih zemljanih gruda i crvene zemlje, tako da ti se cini, kao da je na ovom mjestu bio nasip od pecene zemlje. Množina rukom gragjenih ilovastih rbina, djelomice sa zaparanim i šrafiranim trokutima ornamentirane kao i komadi lijepa sa duvara cesto se nahode u Podu, te je ondje nagjen i ulomak žrvnja. Cunjak Groblje, koji je jugoistocno od Poda, odprilike 20 m visok, te dominira nad ukupnom okolinom, po svojim je pristrancima još gušce zasut vrlo primitivnim, rukom gragjenim ilovastim posudama i komadima lijepa sa duvara, nego Pod. Na njegovom, mladom šumicom zaraslom zaravanku ima nadalje množina uspravljenog, malenog, neobragjenog kamenja, koje po kazivanju ondašnjih žitelja oznacuje grobove nekadašnjeg groblja, koje je ovdje bilo. Ja bih rekao, da se je Grobljem u prvo vrijeme naseobina na Podu služila kao žrtvištem. 2. Gradina Ograda. Južno od opisanih gore cunjeva, a u zracnoj liniji od prilike 1100 m odonud, nalazimo u Cavkicu na nekoj ravnoj uzvisini, koja se zove Ograda, drugu nasutu gradinu, kojoj tlocrt i presjek prikazuje pridana ovdje slika 3.To je nepravilno elipticki nasip, koji je od jugoistoka prama sjeverozapadu 165 m dug, te ima najvišu širinu od 107 m. Žiteljima one okolice nije Ograda poznata pod imenom gradine, ma da znaju, da je taj njezin nasip podignut ljudskom rukom. Zaravanak, koji lagano opada, samo je sa sjevera, istoka i juga zagragjen nasipom, koji se na zapadu s obje strane naslanja na strmi obronak. Nasip je podignut od kamena i zemlje, iznutra je 2 m, a s polja 3 m visok, ali se na južnoj strani poput gromile uzdiže od visine od 5 m. iznutra, a do 6 m s polja, cime Ograda veoma slicna izlazi gradnji vecine nasutih gradina kotara županjackog.U nasipu i izvan njega sva je zemlja izorana i usijana, te samo pristranci i glavica nasipa zarasli su gustom šipragom, pa se za to ovuda nijesu mogle prikupljati ilovaste rbine, ma da bi se iza žetve za cijelo mogle naci. 3. Gradina na Loninoj kosi. Ta je gradina u jednoj šumi iznad livada Megjugorje u opcini Grmuši na jednoj uzvisini Grmec-planine, a ima, kako to pokazuje slika 4. od sjeverozapada prama jugoistoku pruženu elipticnu podobu. Ukupna joj je dužina 244 m, a najveca širina 77 m, a neravni joj nutarnji prostor ogragjen je jednostavnim nasipom, koga samo na sjeveroistocnoj strani nema. Na jugoistocnoj strani, gdje je pristranak manje strm,prigragjen je pred glavnim nasipom b, još jedan kratki spoljašnji nasip c. Visina je glavnog nasipa b na sjevernoj strani 6 m, na zapadnoj 4 m, a na južnoj 2 m. Prednji nasip c takogjer je samo 2 m visok. Po narodnom pricanju potjece ime brdu Lonina kosa otuda, što je neki covjek iz onoga kraja na gradini našao ilovast lonac. Po prostoru, ogragjenu nasipom ima podosta rbina od ilovastog sugja, gragjenog rukom. 4. Gradina Baljevac. Gotovo dva kilometra po zracnoj liniji nailazimo sjeverozapadno od recene Lonine gradine u podrucju opcine Grmuše, na glavici od 449 m morske visine, djelomice šumom, a djelomice visokom paprati obrasloj, drugu jednu gradinu, nazvanu Baljevac, koja je prikazana u slici 5. Zaravanak joj ima nepravilan, okruglast oblik od 130 m dužine i 110 m širine, te je sanio sa sjevera i istoka zagragjen 2 m visokim kamenitim nasipom, koji iznutra prelazi u ravninu. Na zapadnom kraju zaravanka stoji mala gromila b, visoka od prilike 50 cm, a na istocnom pristranku brda ima jama a. U okolici nasipa ima dosta ilovastih rbina od sugja gragjenog rukom, pa za to gradinu Baljevac isto tako smatram prehistorickom naseobom kao i Loninu kosu. 5. Crkvina Zapoljak. Pri opisivanju jezerinske nekropole, rekao sam da sam megju ostancima srednjega vijeka u okolici bihackoj našao i crkvenu razvalinu Crkvinu kod sela Tihotine u opcini Pritoci. Pri pobližem pretraživanju toga mjesta pokazalo se megjutim, da ta Crkvina nije crkvena razvalina, nego nasuta gradina, koja je u mnogo kasnije vrijeme upotrebljavana kao groblje, kako to svjedoci ondje nagjen krst od pješcenjaka i više uspravljenog lomljenog, po prilici 20 cm visokog kamenja, koje je služilo kao nadgrobno kamenje. Bez sumnje je gradina zbog toga dobila ime Crkvine, te ja narocito primjecujem, da tamo zidinama nema ni traga. Gradina, slika 6, leži od prilike cetvrt sata puta južno od mjesta Tihotine na ošumljenoj glavici od nešta preko 500 m morske visine, koja se vidi vec iz daleka. Ravni joj zaravanak nepravilnog oblika dug je 110 m, š