Na lijevoj obali potoka Kruševljaka nagjena je kod Pecke Donje uz cestu Prolog-Halapic-Glavice-Crna Grora-Pecka-Banjaluka „množina rimske opeke"; Ph. Ballif zakljucio je iz toga, da je ondje bila „drevna naseobina". Revnoj upravi ispostave u Varcar-Vakufu pošlo je za rukom te je u Pecki D na zemljištu Save Azarije našla oba niže prikazana kamena, koji su sada u muzeju, koji Ballifov zakljucak sada potkrepljuju i natpisima. 1. Ara od vapnenca; visina 0.96, širina pri gornjem kornižu 0.51, inace 0.44; debljina pri gornjem kornižu 0.34, inace 0.32; profilirane su i obje pobocne površine; otražnja strana neobragjena; ispisana površina korodirana i odbijena. Ispod natpisa ima ošteceno poprsje, koje se u crtežima jasno raspoznaje,- po svoj prilici samoga Jupitra ;jer je teško pomisliti da bi se anonimni posvetnik htio u slici ovjekovjeciti. Oba izbocena mjesta na kosi valjda potjecu od trake. Da li je glava bila bradata, ne može se raspoznati. Red 1. Hasta iza V samo je slucajna ošteta kamena, kao i ona pod njom. Ona nema dužinu ostalih pismena, klesar je samo uklesao I O V, što slijedi iz špacija izmegju I i O, O i V, i onda onaj izmegju V i drugog O. Red 2. Oba X novovjeka su podražavanja pismena X u MAXIMO, kao što je uopce cijeli kamen crckarijama nakažen: Iov(i) op(timo) maximo. 2. Sanduk za pepeo s odvojenim temeljem od vapnenca; poklopca nema. Visina 0.44, širina pri temelju 0.74, inace 0.71, debljina pri temelju 0.53, inace 0.47. Unutrašnja pravokutna 0.51 duga, 0.30 široka, 0.25 duboka udubina nakockana je. Ispisana površina, lijevo izlizana, ima oblik tabule ansate. Ušice i uglovi iznad i ispod nje ukrašeni su po jednoni rozetom, odnosno lišcem. Dobra radnja, lijepa pismena. Red 1. Izmegju A i E bio je vec" isprva kamen oštecen, pa za to veci špacij izmegju oba slova. Aeli(i) Nepos et Dasa Sabbonis (filii) pa(t)ri carissimo, gui vixit ann(os) LXX. b(ene) m(erenti) memoriam p(osuerunt). Natpis pripada, kako to ime Aeli i oblici pismena pokazuju, prvoj polovici drugog vijeka. Porodica je gragjansko pravo stekla pod Hadrijanom ili Pijem; otac i jedan sin još imaju ilirska prezimena, dok je necak vec primio rimsko ime. Dasa (isp. C. I. L. III 1262: Dasa Suttinis), genetiv Dasantis (C. III 2768: lettus Dasantis, C. XX.) ilirsko je ime; nalazi se i pod oblikom Dases genetiv Dasentis (C. III 4276: Bato Dasentis filfijus . . . Dases pater). Bez sumnje takogjer ilirsko ime, Sabbo inace nije posvjedoceno.Cudnovato je da ime oca kome je spomenik upravo namijenjen, nije postavljen na glavnije kakvo mjesto; možda je bio na poklopcu.Ovdje još priopcujem citanje dvaju natpisa, koji su nagjeni blizu Pecke. Oba su kamena vec objavljena, ali ne bez pogrijesaka. Sada su u muzeju. 1. Brdo kod Jajca. Ara od vapnenca; visina 1.0, širina pri temelju 0.63, inace 0.49, debljina pri temelju 0.46, inace 0.4; jako proflirana, pa i na obje pobocne površine, otražnja strana neobragjena; površina korodirana. Nagjena u Brdu kod Jajca na polju Alage Celagica. C. Truhelka „Mittheilungen" II., str. 92 i d., gdje su samo procitani redovi 1. i 6. U r 3. provedeno je razlucivanje slogova, jer kako se cini, nije megju AE i NE, pa onda izmegju te ligature i A ništa bilo; površina je ovdje još toliko ocuvana, da bi se urezi dosta dubokih pismena morali raspoznati; znak prije S sa nerazumljivo savijenom vertikalnom hastom po mome je sudu samo ošteta kamena, koji je na ovome mijestu osobito stradao. Ponešto veci interval megju A i S tumaci se neravnošcu ispisane površine koja je vec isprva bila. U r. 6. nije preostatak pismena V sasvim pouzdan; površina je ovdje odronjena; ali veliki špacij prije LIBENS kazuje nam da su tu ispala od prilike tri pismena. I(ovi) o(ptimo) m(aximo) depulsori Aeneas Proclianus aedem, restit(uit) libens. Aeneas, po imenu sudeci rob, bio je po svom drugom imenu prije svojina Procula. Možda je on bio servus publicus; opravak kapele svjedoci, da je on raspolagao sredstvima, kako se to može razumjeti za covjeka, koji je bio servus publicus, te je od opcine primao neku vrstu place (cibaria). Dvostruka imena imala su osim opcinskih robova i carska služincad i sluge pojedinih rimskih familija.Ta dvostruka imena mogu se shvatiti kao izražaj nekog neizvjesnog položaja izmegju pravog slobodnjaka i pravog roba. Udara u oci gdje gragjevni natpis takogjer nije na prednjoj strani kapele, vec na oltaru bogu posvecenu. Isplatice se, ako se ostanci zdanja samog otkopaju, koje ce, sudeci po obliku pismena, pripadati prvom ili drugom vijeku. 2. Šarici kod Jajca. Odlomak desne strane nekog vapnenastog bloka; visina 0.76, širina 0.66, debljina 0.34; ispisano polje i ocuvana pobocna površina profilirana; vrlo lijepa pismena, bez sumnje iz prvog vijeka. Nagjeno na kršcanskom groblju u Saricima, gdje je upotrijebljen kao nadgrobna ploca. C. Truhelka: „Mittheilungen" II., str. 93, s nekim razlikama u R 7. megju drugim i trecim D nema interpunkcije. Popunjenja u r. 2.- 7., koja su na slici punktiranjem naznacena, lako se izvode iz prostornih razmjera. Mucnije je protumaciti samo natuknute ostanke od pismena ELV ili LLV u r. 1. U 2. redu nije ta rijec, koja je tim pismenima bila zapisana, nastavljena; sigle ti ostanci takogjer nijesu, jer bi inace špaciji veci bili i ne bi bile ispuštene interpunkcije. Rijec, ili od više pismena složena kratica jedne rijeci dovršena je dakle u 1. redu. Prije matri moglo je samo stajati ili cognomen, ili gradsko dostojanstvo gospogje; da je bila ugledna gospogja, to svjedoci u r. 7. izražena pocast, koja joj je ukazana. Ali rimsko žensko ime ne svršava se na ELV ili LLV, niti se tako skracuje; na kakvo stranacko ime, koje se svršava na u, kao Matsiu, Dresiu, Dentusucu, ne cemo po onom skroz na skroz rimskom natpisu takogjer promišljati; u ostalom i ne pristaje ni jedno od onih, koja su nam dosele poznata, na naša pismena. Ostaje dakle samo druga mogucnost; u prvom je redu bilo izreceno dostojanstvo. Dostojanstva su izražavana ili dodavanjem imena grada, kao n pr. augur col(oniae) Apul(