Velika 8, str. 204, sa tri table u bojama i jednom kartom. Bec 1894. Izdanje bos. herc. zemaljskog muzeja u Sarajevu u nakladi Karla Gerolda i sina, cijena 5 for. Pod ovim je naslovom prije nekoliko dana izašla knjiga koju je napisao gosp. Othmar Reiser, kustos pri bosanskohercegovackom zemaljskom muzeju, o proucevanju pticijeg svijeta kneževine Bugarske, ukljucivo Istocne Rumelije i Dobruce. Za ucenjake, koji ne žale truda, te raspolažu dovoljnim novcanim sredstvima pružaju zemlje na balkanskom poluostrvu široko polje rada u svijem granama nauke. I ako se dojako vec istakoše mnogi vrijedni radnici u raznijem strukama znanstvenog istraživanja balkanskih zemalja, to ipak onuda još imade ovakog posla u izobilju. Gosp. Reiser bijaše u sretnom položaju da se je kao izaslanik našeg muzeja o trošku zemaljske vlade u tri puta mogao uputiti u Bugarsku i Istocnu Rumeliju, da proucava tamošnju faunu. Kako mu je bugarska vlada u svakom pogledu išla na ruku, to mu je sretno napredovao znanstveni rad njegov, koji je u ovom djelu sada izašao iz štampe. Da što savršenije prouci bugarsku faunu, putovao je Reiser po Bugarskoj u tri razna godišnja doba i svaki put po nekoliko mjeseci:godine 1890. u proljecu, god. 1891. u jesen, a 1892. god. u ljetu. Na taj nacin mogao je Reiser sebi stvoriti živu sliku o bogatstvu tamošnje faune i sabrati bogatu lovinu, koja se sada duva u ornitološkoj zbirci našeg muzeja. Ne cu da potanko nabrajam krajeve i mjesta, kojima je Reiser prolazio, jer ce sve to u zanimljivom obliku citatclj naci izloženo u ovom djelu i u dodanoj karti, koja pregledno crta veliki put što ga je prevalio receni ornitolog. Ipak cu samo u kratko da istaknem glavnije momente njegovog znanstvenog proucavanja. Prvi je put Reiser krenuo iz Sofije u Lom-Palanku, niz Dunav do Silistrije, kroz Dobrucu u Varnu i Burgas, odakle se željeznicom vrati u Sofiju. U svakom ovom mjestu boravio je po više dana, loveci i posmatrajuci tamošnji pticiji svijet. Osobito bogat bijaše lov u Svištovu, Varni i Burgasu. Godine 1891. bavio se ponajviše oko Hurgasa, da doceka ptice, koje u jesenje doba u velikim jatima sele u toplije krajeve. Ovuda se Reiser nije dosta mogao da nadivi množini i raznolikosti ptica. Mnogobrojna jata dolijetahu sa sviju strana na Crno more, da se tu ili odmore ili da ondje prezime. Na trecem putovanju godine 1892. ostavi Reiser ved proucene ravnice, te preko Etropola i Kazanlika pogje ravno u planine balkanske i u rodopske gore. Veliko bogatstvo bugarske faune može se lako protumaciti, kad sebi zamislimo, da se ondje miješaju podrucja balticke, ponticke i sredozemne faune. Ovako je bilo Reiseru moguce, da mimo onih 73 vrsti, koje su za Bugarsku vec prije zasvjedocene u literaturi i u onim eksemplarima, koji se cuvaju u zbirkama u Sofiji, konstatira još 240 drugijeh vrsti.Megju ovima imade ptica, koje su nam vec poznate iz Austro-Ugarske i Bosne i Hercegovine; od ovih hocemo samo da istaknemo: bjeloglavog sipinara (lešinara), orla krstaša, sokola selca, žunu (Picus lilfordi). Ali je gosp. Reiser prvi mogao da konstatira za Bugarsku jedanaest novih vrsta a povrh toga i tri vrste koje se do sada u Evropi nikako nijesu našle i kojim je domovina Mala Azija; ove su: žuna, zvana Picus syriacus, vivka, Eudromias asiaticus i bjelguza, Saxicola amphileuca. Potonjoj ptici veoma je slicna Saxicola stapazina, koja se nalazi u Hercegovini. Osim toga našao je Reiser ševu, Otocorys penicillata, koju nahodimo i na Vran-planini kod Zupanjca, za tim u velikoj množini krunatog brljka (Pastor roseus). Konacno mi valja navesti još po koju interesantniju pticu bugarsku, kao: Panurus biarmicus (bradata sjenica), Sitta syriaca, Accentor alpinus, Buteo desertorum, Budytes melanocephalus, Phasianus colchicus itd. Kako vec rekoh, ovaj kratki prikaz Reiserovog djela ne ide za tim, da citavu knjigu iscrpim, nego jedino, da upozorim na njen bogati i zanimljivi sadržaj, kojim ce se ornitologija obilno koristiti.