Zakoni i raznorazni propisi u jednoj državi po pravilu bi trebali biti univerzalna vrijednost, datost iznad dnevne politike a pogotovo politicara. Medutim, mije uvijek baš tako. Donedavna zajednicka nam zemlja bila je najbolji primjer kako se vecina papira pisala na »ime i prezime«. Šta je vrhuška naumila to je i progurala, a kome je bilo namijenjeno toga je i dopalo. Mogla je baza reci i koju kriticku, ali (jedno)partijskoj zamisli nije mogla nauditi. Tako nas je ucilo, tako i danas radimo. Ist .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.