Na podnožju visoke Raduše, 10 km od Prozora, prostire se gornja Ramska dolina. Ona je sa svih strana opkoljena gorskim lancima, a pretrgavaju je omanje doline i uvale, po cem nalikuje valovitu predjelu. U najistocnijem kraju te doline izvire Rama, koja tu sebi krci put ponajprije kroz tjesnac, a za tim kroz plodnu dolinu, te se najzad izlijeva u rijeku Neretvu. Ta kotlina zove se gornja Rama. Jako je napucena; po njezinim rubovima nižu se sela jedno do drugog, a osobito gusto na podnožju Raduše planine. Medu ovima je najvažnije selo Varvara. To ime možda je postalo od rijeci Barbara, a možda je preostalo iz predhrišcanskog doba, kao ono slicno ime liburnijske varoši Barvara na Krki u Dalmaciji. Podno sela Barvare, izmedu gornjeg i donjeg izvora Rame, izdiže se osamljena glavica, koja je na južnoj i zapadnoj strani teško pristupacna zbog strmenitosti; nasuprot se na istocnoj i sjevernoj strani spušta u vidu stepenica, pa se napokon blagim slazom hvata plodnih polja. Ta krševita glavica, zvana Gradina, bila je središtem prehistoricke naseobine. Ona je za to bila podesna vec po svom prirodnom položaju, pošto tu ne bijaše nužno graditi ni umjetnih nasipa ni jarkova za obranu. Samo sa sjeverne, manje strme, dakle lako pristupacne strane, podignut je bio bedem u doba nastavanja, a ostatci mu se još i danas raspoznaju. Nacinjen je bio od obicna kamenja, a današnja mu visina iznaša oko 1m. Raskopan je 25 m u duljini, 30 cm u širinu. Sloj u kom se nalažahu ostatci naseobine bio je sprva vrlo tanak, a što se je bliže primicao stijeni, koja je opasala vršak glavice bivao je sve deblji, tako da je najzad iznašao 2½m. Nekako u sredini otkopane površine naišlo se na citav niz malih peci, slicnih današnjim bosanskim krušnim pecima. Pobliže stražnjega zida našlo se je dvije vrsti peci, i to od onih, malo prije pomenutih, a zatim drugih u vidu prostih cilindrickih ognjišta. Smještene su u redove, a prvobitno nijesu bile u zemlju ukopane, vec stojahu na prvobitnoj površini tla. U ovome što slijedi iznosim u kratko spisak najvažnijih predmeta, koji se nadoše na toj naseobini, a koji su kadri da osvijetle karakter toga mjesta. Predmeti od kamena. Kao ostatci neoliticke periode nadoše se dvije zaoštrene sjekire od kamena. U jedne je jedna strana plosnata, a druga dosta jako svedena, tako da nalikuje više dlijetu, docim je druga sjekira mnogo tanja, te se zaoštruje pravilno kao klin. Iste oblike a i isti materijal, što ih vidamo u tih sjekira, nadosmo u velikom broju vec u Butmiru kod Sarajeva. Još se našao malen, na vršku zaokružen i uvinut, tek grubo otesan nož od jaspisa, koji se je valjda upotrebljavo i za struganje. (Slika 1.) U isto doba pristaje još dotjerani vršak koplja od kamena, prevucen svijetlim slojem jaspisa. Duljina mu je 7 cm. (Slika 2.) Ako i ne po vremenu, a to po upotrebljenom materijalu-kamenu ide uz istu vrstu niz kamenog oruda, ponajviše kalufa iz broncanog doba, u kojima možemo nazrijevati najinteresantnije od svih nadenih komada, jer nam dokazuju, da su se stanovnici recene gradine bavili lijevanjem bronca, a sudeci po obilju tih kalufa ramska je gradina jamacno najvažnije dosele u Bosni poznato mjesto, na kome je bila metalurgicka naseobina. Šteta je samo, što su svi kalufi mahom odlomci, pa se mogu smatrati ko otpaci ili razbito komade, a i bez toga opažaju se na svakom komadu tragovi cešceg upotrebljavanja. Sve je od fina pjeskovca, malen dio od pjeskovita lapora, a samo je jedan komad od jako pecene ilovace, pomiješane zrncima pijeska. Slika 3. pokazuje nam kaluf kratkog bodeža od bronca, sa plosnatim drškom. Latica drška bijaše zarubljena oblom podebelom pruticom, u koju je imala da se usadi s obje strane košcana ili drvena plocica sapa. Duljina drška bila je možda 7cm, a oštrice kakih 20 cm. Najveca širina noža iznaša 4cm; vrlo je plosnata i po srijedi bez povora. Slicnih bodeža našlo se je na Debelom brdu kod Sarajeva i u Lašvi nedaleko Lašvanskog mosta (gl. „Wissenschaftlichen Mittheilungen aus Bosnien und der Hercegovina", sv. IV., str. 187.), tom samo razlikom, što je kod ovih povor na oštrici jako izbocen. Druga dva kalufa od pijeskovca, što su ležali jedan uz drugi, predocena su u slikama 4. i 5., a pokazuju jasne tragove plosnatih balcaka. Na žalost su oba komada vrlo nepotpuni ulomci, baš kod balcaka odlomljeni, te po njima nijesmo kadri da ustanovimo oblik i vrstu maca. Slika 6. a i b pokazuju nam dvije polovine jednog te istog kalufa od fino-zrnata žuta pijeskovca za rukobran u ravnoj prekrstnici na balcaku. Cini se, da su se ta dva kalufa mnogo upotrebljavala. (O macevima sa jednom poprijeckom na gornjem kraju balcaka sravni Sophus Muller: „Die nordische Broncezeit und deren Periodentheilung", str. 16., sl. 14.) Na stražnjoj strani jedne od tijeh polovina nalazi se lik prstena jako jasne brazde za salivanje. Promjer prstena iznaša 433mm a debljina 6 mm; prerez mu je cetverouglast. Sasvijem nalik na ovaj predašnji našao se još jedan ulomak, slika 7., sa kalufom za prsten, 54 mm u promjeru a 5mm debljine; no prorez u koluta je okrugao. U tom kalufu su jame za ulivanje otopine. Cetverouglast ulomak kalufa, slika 8., od vrlo finog, žuckastog pijeskovca predocuje nam model za nakit u vidu tocka sa žbicama; na obodu ima produžak, slican trnu, dug 2 ½cm. Izvanjska omjera ima 63 mm. Slika 6., na tabli I., prikazuje kaluf za šiljak koplja, sa vrlo jakim, uzdužno udubljenim središnjim rebrom. Po ovom komadu može se zakljuciti, da je list koplja iznašao po prilici 9 cm. Ulomci kalufa za koplja prikazani su i na slici 7. i 8, (na tabli I.). Prvi komad imadaše dva kalufa, od kojih se razabire s jedne strane list koplja sa oblim povorom, a s druge tek mali dio kopljanog lista, a do njega kaluf igle sa zaobljenom glavicom; potonji komad prikazuje ovršak koplja. Komad na istoj tabli u slici 5. ulomak je vecega komada, u kome bijaše urezano na tri strape kalufa: na strani a ovršak koplja, na strani b sap drugog koplja, a na strani c komad broncanog noža sa uskim drškom i jama