I. Bogati prehistoricki nalaz iz jedne gromile u Plani (kotar Bilek). V'rlo važan prehistoricki nalaz stigao je našem zemaljskom muzeju iz Plane u kotaru bileckom. Pošavši cestom od Plane prema Gracku, jedno 500 m udaljeno od oružnicke postaje, nalazi se desno od ceste velika gromila, nasuta od krupnoga kamenja. Promjer te gromile ima oko 25 m, a visina njena vrška uzdigla se 3-5 m nad podnicom. Gromila sazidana je na krševitom zaravanku; bila je nekoc pravilna oblika, no vremenom se osula pa bi iz nje izokolni narod vadio katkada kamen, da ga ugradi u cestu. Takom prilikom, vadeci kamen za cestu, naigjoše radnici na južnom rubu gromile na grobnice, u kojiina nagjoše uz nespaljene kosti obilje broncanih i gvozdenih predmeta. Srecom prijaviše nalaznici svoje otkrice isti dan kotarskom predstojniku gosp. Arturu pl. Marczelu, koji je odmah zaustavio daljnje pretraživanje ove gromile te izvjestio o tom nalazu ravnateljstvo zemaljskog muzeja. Prvom prilikom pošao sam po dobivenoj naredbi u Planu, da pretražim ovo mjesto. Nalaznici prekopali su površinu od 3 m2 i našli su u njoj tri kostura a uza njih dvije broncane kacige, više gvozdenih kopalja i broncanih igala, te druge sitnije komade. Lešine bile su položene jedna tik druge u smjeru od zapada k istoku, od priliko 1 m visoko nad podnicom na sloju krupna kamenja, poravnana gore manjim kamenicama i zemljom. Došavši onamo dao sam najprije još jednom pretražiti ovo mjesto i pomno pregledati materijal, što su ga vec bili s gromile izbacili, te sam tom prilikom našao po koji manji komadic, narocito mnogo staklenih i jantarovih zrna, koje nalaznici nijesu bili opazili. Svršivši taj posao dadoh kopati uokolo raskopane površine te sam do nogu onih triju lešina u nešto nižem sloju našao još druge dvije, a uz njih tri broncane fibule, pet srebrnih prstenova, srebrnu kutijicu, vijugasti srebrni nakit, tri srebrna uresna zrna i drugih manjih komada srebrna nakita, nekoliko ukosnica, tri bašlije od bronca i mnoštvo jantarovih i staklenih bombaka. Osim toga bilo je tu i nekoliko gvozdenih predmeta, ali su vrlo patili od hrgje, koja ih je gotovo sasvim istrošila. Pošto je bilo zimno doba, tik pred Božic, a bura nije dala da se nastavi posao, nijesam ovaj put mogao da prekopam cijelu gromilu, vec sam ju oko samog nalazišta pretražio u prugi širokoj 1m, pa osvjedocivši se, da u njoj nema daljnih predmeta, dao sam raskopano mjesto opet kamenjem prikriti. Nalazište razlikuje se od konstrukcije ostale gromile time, što na njemu bijaše izmegju pukotina kamenja još sitnijeg kamenja i zemlje, dok je gromila na ostalim mjestima tek velikim komadima ozidana, a šupljine izmegju kamenica ostaše neispunjene. Kako prekopani prostor zaprema jedva osminu površine same gromile, sva je prilika da ce se daljnim pretraživanjem i na drugim mjestima u njoj naici na lešine, koje su vremenom u toj gromili sahranili. Vec na nekim ovecim gromilama glasinackim moglo se opaziti, da se u njima krije poviše grobnica, a što sam dosele imao prilike proucavati velike gromile hercegovacke, našao sam i u njima da ne kriju samo jedan grob, vec na raznim mjestima i u raznim slojevima poviše grupa lešina, te su prema tome služile valjda kao porodicne grobnice. To ce biti i ovdje a nadati se je, da ce se osim dosele otkrivenih pet grobnica naci još i drugih. Šljemovi. Od starina, nagjenih dosele u ovoj gromili, na prvom mjestu valja nam spomenuti dva broncana šljema. Oblika su polukrugljasta; niz obraze spuštaju sc po dva široka lista. koji su imali da štite lice, zatiok je izvracen, te opasuje vrat kao polukružan horizontalan ovratnik. Na tjemenu proteže se od cela do zatioka široka, sa dva povora opasana pruga, uriješena po srijedi sa tri paralelna zareska. Na krajevima te pruge nalazi se na celu podugacko ofelo dugme, a na zatioku povisoka petlja, uz koju bi se pricvrstila na komadu kajiša ili vrpce pricvršcena perjanica ili crista, nacinjena od konjske dlake. Ova crista dakako da je istrunula. Rubovi šljemova uriješeni su uokolo prugom oblih, zumbom gusto ukucanih zrnaca, opasanih paralelnim linijama. I u ta dva šljema kao i u svih ostalih te vrste opaža se na dnu svakog lista, koji je pokrivao obraze provrtana rupa, kroz koju bi se provlacila vrpca, te bi se ispod brade svezala, da šljem, kad dogje do kreševa ne bi pao s glave. Oba šljema prilicno su dobro sacuvana, samo im se ovratnik na zatioku slomio u više komada. U jednog (slika 1. i 2.) oba su obraza s donje strane okrnuti, a u drugog (slika, 3. i 4.) nalazi se s lijeve strane cela rupa kolik orah; dugme, kojim se pricvršcivala crista fali u tog šljema, koji se od drugoga odlikuje krasnom, tamnom, kao staklo uglagjenom patinom. Opisujuci u „Glasniku", XI., 339.—396. nalaz iz Gorice, izrekao sam mnijenje, da se ovaj oblik šljema može smatrati balkanskim ili bolje ilirskim, jer ga nalazimo samo u onim krajevima, u kojima obitavahu Iliri a ponajviše u takozvanom „ilirskom trokutu", u kome se ilirske tradicije najdulje, i u samo historicko doba održaše. Tamo sam naveo ova nalazišta: Kupanovo u Macedoniji, Labin u Dalmaciji, a n Bosni: Puticevo kod Travnika, Donju Dolinu kod Gradiške, Grude, Drinovce i Goricu u ljubuškom kotaru. Ovim se pridružuju eto od jednoc dva šljema iz Plane, jedan komad nagjen prošlu jesen kod Radišica u ljubuškom kotaru i jedan, što sam ga imao prilike vidjeti u kninskom muzeju. Još valja ovdje spomenuti nalazišta, što ih je pokojni Fiala, opisujuci šljem nagjen u Grudama ('Glasnik", 1897., str. 660.) naveo i koji se nalaze rek bi na periferiji nekadašnjeg ilirskog elementa. Najjužniji eksemplari nagjeni su u Grrckoj i to u Pritanzionu, opisan u Furtwanglera: „Die Bronzen und die ubrigen Kleinfunde vom Olympia", str. 171. i 172. i tri druga, što su u muzeju arheološkog društva u Ateni. Sjevernu periferiju do koje je dopro taj oblik obilježuje nam šljem, nagjen u Berzoviji-Zidovinu u Ugarskoj, te je priopcen u arh. casopisu „Ertcsito", 1897.. str. 29. i 30-, ali je ondje krivo oznacen kao rimski šljem, nadalje