I. Nalazište. Vec pred nekoliko godina dospjelo je u naš zemaljski muzej nekoliko prehistorijskih predmeta iz okolice D. Doline kod bos. Gradiške, a megju njima i lijepa broncana kaciga, opisana u „Glasniku“, god. 1897., str. 662., tab. III. Nastojanjem g. Mirka pl. Gjurkoveckog u Bos. Gradiški, koji se najvecom požrtvovnošcu zauzeo za sabiranje i sacuvanje starina u tamošnjoj okolici, došlo je i poslije u zemaljski muzej nekoliko manjih komada, a megju njima i krasno izragjeni bodež od bronca, nagjen u samoj D. Dolini. Sve ovo, pa i vijest spomenutoga gospodina, da se u D. Dolini nalazi gradina, pod kojom je u koritu Save opazio za niske vode mnogo kolaca, koji bi mogli pripadati kakvoj prehistorickoj sojenici, ponuka me vec god. 1899., da pod kraj zime razgledam nalazište. Na samom mjestu u selu, gdje je nagjen onaj bodež, nije se doduše ništa drugo našlo. Neki seljak nabasao je na nj kopajuci hendek, te nije uza nj našao ni kostiju niti drugih predmeta, koji bi opravdavali mnijenje, da je taj komad namjerice ondje sahranjen. Ni uokolo nije se našlo tragova starom naselju, ali tim zanimljivijom pokazala se sama gradina. Ta gradina je jajolika humka; plosnati joj vršak nadvisuje za kakih 4 m savsku obalu, koja je na tom mjestu i onako dosta visoka, jer za obicne vode nadvisuje površinu rijeke bar za 5 m. Ta humka, na kojoj se danas nalazi katolicko groblje, gotovo je puna ulomaka od posuda, kostiju i drugih prehistorickih utaraka, koje bi seljaci cas na samoj površini cas kopajuci dublje nalazili u groblju i posvuda uokolo u njivama. Da je ta humka, koja se podigla tik nad obalom Save, te daje izmegju sebe i nje jedva mjesta uskom putu, bila prikladna za naselje, lako je shvatljivo. Onaj kraj topi Sava svake godine bar jedan put, a gdjekoje godine i do tri puta, pa kada bi upravo i tako nabujala, da bi vas kraj na daleko i široko pretvorila u more te bi voda dopirala i u same kude, potopiv i soje, na kojima su posagragjene, izdigla bi se gradina još uvijek iznad površine vode, te bi na njoj zatražio i narod i stoka, kao za velike povodnje uz okupaciju, zakloništa i suha dna pod sobom. Baš radi toga, što gradina nije bila toliko izložena povodnjama, odabraše je za grobište, da u njemu sahrane, što im je najmilije — svoje pokojnike. U davno doba bijaše ali ta gradina i naseljem i branikom, u kojem se narod ne samo uz povodnju vec i za druge nevolje zaklonio. Kroz dugo vremena nakupilo se naokolo tragova ljudskog živovanja, koje je zemlja pokrila te nam nakon hiljadu godina izmiljaju iz njenog krila. Pod tom gradinom, u samom koritu rijeke, nalazila se sila ulomaka od posuda, a osobito mnogo lijepo ornamentiranih zemljanih bombaka. Da se i tu nagjoše, lako je razumljivo: niz strmu obalu popadao bi sa gradine po koji komad sam od sebe, neke bi bacili starosjedioci ove gradine u vodu, a neke survala je i sama voda, kidajuci komad po komad od obale. Ali uz te ostanke staroga naselja vidio sam, kako iz obale savske i iz samog korita proviruju ovrsci kolaca, gotovo istruhlih, što je primjetio i gosp. pl. Gjurkovecki. U prvi mah nijesam doduše pomislio, da su ovi kolci ostanci sojenica, jer je bilo teško vjerovati, da ce drvo, izvrženo neprestanim mijenama vode, cas bujici, cas opet za ljetnih suša suncanoj žegi a zimi mrazu, biti kadro, da kroz hiljade godina prkosi uplivu atmosfere, koja bi inace organicke tvari u brzo rastvorila i uništila. Tek kada zapoceše iskapanje na ovom mjestu, dokazalo se, da se tu u koritu same Save doista nalazila ovelika naseobina na sojenicama, koja se, kako se za sada razabire, prostirala u duljini od blizu 200 m niz današnju obalu, a u zalegju joj bijaše ona humka, koju narod danas zove „Gradina“. No ova naseobina mogla je ondje samo onda postojati, ako se pretpostavi, da se je lice Save tecajem stoljeca znatno promijenilo. Rijeka Sava u današnjem svojem normalnom stanju natapa kolje, koje je nosilo stare sojenice, a za redovitih godišnjih naplava diže se toliko, da bi natopila te kuce do iznad krova te ne bi dakle bilo moguce naci opstanka u njima. Zato držim, da je korito Save u doba, kada je u tim sojenicama živio ribarski narod, bilo barem 3 ili 4 m niže nego je danas, a tek vremenom da se je podiglo i zasulo ove sojenice, dok ih nova obala nije prekrila. To mnijenje opravdano je i samom prirodom rijeke, kaka je Sava, jer svaka rijeka, koja izvire u gorskom kraju te strmo brza niza strane u ravan, u gornjem tijeku prokapa svoj put sve dalje u dubinu, dok bi u ravni, gdje sporije tece, sroje korito sve više dizala. Zemlja i kamenje, što ju kida i niza strminu sobom nosi, slaže u ravninu te joj korito ušljed toga postaje sve višim, a obale sve nižima. Tako je i Sava, kako je na tome mjestu dokazano, povisila svoje korito, dok nije dospjelo na onu visinu, koju ima danas. No ove sojenice uz gradinu nijesu jedini tragovi prehistorickog naselja. Malo niže gradine, jedva kojih pedesetak koracaja, nalazi se manja humka (današnje pravoslavno groblje), koju narod zove za razliku od prijašnje malom gradinom, pa i na njoj je svuda tragova naseobini. Tih tragova naci je i naokolo po svim njivama, te bi narod pri oranju i kopanju iskopao u svako doba po koji stari ulomak. Kakovih sto koracaja više gradine, u tako zvanom Gornjem Polju nagjene su i grobnice ovih prehistorickih naseljenika, a u njima po gdjekoji predmet od bronca ili pecene zemlje. Kako se ovi po obliku i ornamentici posve podudaraju sa slicnim predmetima, nagjenim u sojenicama, nema dvojbe, da su to grobnice starosjedioca, koji življahu u sojenicama. Na žalost nije se moglo sasvim prekopati ovo grobište, jer je zemljište zasagjeno. Mi imademo odanle tek nekoliko predmeta, nagjenih slucajno i prigodom pokusnog kopanja. Ali i ostanaka iz rimskog doba našlo se u D. Dolini za Gradinom, a pod Gornjim Poljem razabire se, kako se iz mocvara diže široki, na vrhu slabo zaobljeni nasip, koji se proteže pravcem prema Gornjoj Dolini. Taj nasip pokrit je na površini kamenjem, kojeg je tu u naplavi inace vrlo rijetko nac