Uvod. U martu prošle godine bila mi je povjerena casna zadaca, da proputujem evropskom Turskom i Grckom u svrhu entomološkog istra-živanja. Svrha ovoga putovanja bila je dvojaka; prva: da sakupim materijala iz entomološki slabo ili nikako ispitanoga podrucja za djelo „Kukci Balkanskog poluostrva“, od kojega je I. sveska, familija Caraboidea — u rukopisu vecinom vec gotova; druga: da se proširi poznavanje podrucja, što je manje više vec ispitano. Svrha je polucena potpuno, u koliko je to uopce bilo moguce obzirom na veliki prostor i sarazmjerno kratki boravak u pojedinim predjelima. Uspjeh zadovoljava u najvecoj mjeri ne samo što se tice realne vrijednosti sakupljenoga materijala za zbirke bos.-heceg. zemaljskog muzeja, vec takode je u pogledu na interese znanosti. Osobito valja istaknuti, da se je našlo 30 novih vrsta Coleoptera (kukaca), zatim da se je mogao ustanoviti citav niz za evropsku faunu“ novih vrsta, i da se je u mnogo cemu proširilo znanje o raširenosti mnogih slabo poznatih vrsta. Od osobita interesa bio je posjet 2295 metara visokog gorja Peristeri, na koje do sada nije stupio nikoji zoolog; ono je dva dana putovanja udaljeno od Janine, a put ovaj ovršili smo u društvu petorice albaneških oružnika konjanika i jednoga kavaza c. i kr. austro-ugarskog konzulata u Janini velikim uspjehom, ali žalibože pri trajno hrdavom, kišovitom vremenu. Opis putovanja. Dne 17. aprila 1900. pošao sam iz Sarajeva i prispjeo 20. aprila u Carigrad. Tu sam ostao tri nedjelje. Ekskurzije sam poduzimao poglavito u okolicu San Stefansku i Kucuk-Cekmedže (Kutschuk-Tschekmedje), u dolinu Slatkih Voda kod Kiat-hana (Kiathane´), na Princeška ostrva (Halka, Halke´), u Biogradsku šumu kod Bujuk-Dere i konacno u okolicu skadarsku na azijatskoj strani. Putovalo se u pratnji policajnog povjerenika, kog mi je stavio na raspolaganje policajni ministar, te jednoga tumaca. Vrijeme za moga boravka u Carigradu bilo je, osobito isprvice, vrlo hladno i ponekad kišovito. U Atinu došao sam 13. maja. Moj tamošnji boravak trajao je šest dana, a upotrijebio sam ga na ekskurzije u zaton faleroneki (Phaleron) i na Pentelikon te na posjet našega kolege dra T. Kripera (Krüper) i na pregledavanje muzeja. Dana 19. maja otputovao sam u društvu tumaca K. Kristidisa (Ch. Christidis), koga sam najmio za vrijeme mojeg boravka u Grckoj, parabrodom u Stilis (Stylis) kod Lamije, da otuda dodem u varošicu, ili bolje receno u selo Karpenision, što leži na podnožju gorja Veluhi (Veluchi, Tymphrestos). Od Lamije donle putovao sam kolima dva dana, a vrijeme je bilo isprvice najljepše, te sam se mjestimice zadržao, da u hitnji saberem svakovrsnih kukaca sa žita, cešljuge i drugih bilina. Oko podne dospjesmo u Varibopi, grcko seoce, gdje prenocismo. Do zatona sabirao sam po okolici, a vegetacija duž ceste pokazala se je prilicno bogata kukcima. Ne malo cijeli naredni dan (22. maj) probavio sam u natkrivenim kolima, zbog kiše i velikog puta, prevaljenog od Karpensiona dovle. Samo kod hana Panetsu, gdje smo o podne otpocinuli, napustismo za 2 sata naš zatvor. Usprkos što je kiša lijevala ko iz kabla sakupio sam na obali gorskog potoka, narocito ispod mjestimice visokih vodoklena (platana) zanimljivih vrsta Coleoptera, medu ostalim i nekoliko primjeraka Tapinopterus extensus-a. Što sam ga ovdje našao, zacudilo me je tim više, što se ova životinja inace nade u alpinskim regionama; odista sam je poslije u ovom pojasu našao (Peristeri). U kasnu vecer prispjesmo u Karpenision. Drugi dan upotrijebio sam na posjet prefekta i drugih dostojanstvenika, i onaj mi je na temelju preporucenog pisma, što mi ga je izdalo grcko ministarstvo, u svim prilikama bio predusretljiv. Narednih dana poduzimao sam ekskurzije u blizinu Karpenisiona. Okolni visovi i obronci gorja Veluhi vecinom su goli, a mjestimice raste vrsta hrasta Quercus coccifera nadalje Juniperus, Carpinus duinensis i t. d., koje drvece vrlo obiluje kukcima. Poviše na Veluhiju ima prostranih, proredenih šuma Apolo-jele, a po njihovim granama sve vrvi od mnoštva kukaca, imenito Coleoptera. 26. maja poduzeo sam u pratnji dvojice oružnika na konjima i moga tumaca trodnevno putovanje na gorje Oksija (Oxya´), koje leži dobar dan jahanja udaljeno od Karpenisiona, na medi Etolije i Ftiotisa (Phthiotisa). Namjeravao sam da pod vecer dospijem u selo Gardikion, da tamo prenocim i da se drugog dana uspnem na Oksiju. Ali nadode kišovnto vrijeme i magla; da ne zabasamo, uputimo se kroz divlju uvalu bez ikakva puta, na cijem kraju leži selo Pungaki. U ovo smo selo prispjeli u suton, ali istom poslije višesatnog napornog lutanja i vrludanja po strmim, kamenitim obroncima, pri cemu su nam konji više puta pali, pa smo ih morali voditi na uzdi. U zoru uputismo se na Oksiju. Iza dva sata putovanja hvatismo se povora gorskog, koji je bio zastrt gustom maglom, i pokušasmo da stignemo u bukovu šumu, koja se mjestimice širi preko gorskog povora. Na najgušcoj magli i neprestanoj kišici lutali smo više sati izmedu i preko prostranih sniježnih poljana; najzad se vec ne mogosmo snaci te bijasmo sretni, kad iza podneva nadosmo put u Gardikion, gdje prispjesmo pred vecer sasvim iznemogli. Drugi dan osvanu jedva jednoc vedar. Zorom napustismo gostoljubivi dom starješpie sela Gardikiona te vec nakon 1 ½ sata dodosmo na povor Oksije. U carobnu suncevu sjaju ležale su pred nama sniježne poljane i bukova šuma, koju smo prethodnog dana toliko tražili. Sad se dadosmo na sabiranje! Stotine kamenica prevrnusmo i nadosmo bogata plijena. Pokušaji sitom u bukovoj šumi bili su bez ikakova uspjeha, pošto je zbog prethodnih kiša bilo posve mokro i lišce i tlo. Pri kraju posjetismo sniježni pojas Veluhija, u koji se iz Karpenisiona stigne za 2 do 3 sata; ovdje smo bili vrlo zadovoljni sa uspjehom, te izmedu ostaloga nadosmo i jedan eksemplar sicušnog Omphreus aetolicus Apflb. (n. sp.). I ovaj nam je pothvat pokvarilo kišovito vrijeme, ali se je, usprkos neprestane kišice i guste magle marljivo sabiralo do 4 sata po podne, tako da sam pred