Komemoracija i ukop stotina žrtava srebrenickog zlocina apokalipticno su zatamnili jedanaesti juli. I dane iza njega. Tog dana se bez suza place za svima kojima je rat skratio život kuršumom, gelerom, bolešcu, kamom, gladu, poratnom pustinjom samoce i sjecanja. Uz strepnju hoce li to opet biti jedan i jedini dan kad se misli na Srebrenicu i Srebrenicane? Sjetio sam se u ponedjeljak rijeci jednog sarajevskog borca, iz prve ratne zime: "Ne bojim se da cu poginuti, bojim se da ce mi djeca ostati s .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.