Na kablovskoj gledam Sleepers, film Barryja Levinsona iz 1996. godine... Nekada davno niko nije bio umirao. Djed je samo štancao djecu i amidže i tetke su rasle zajedno sa mnom. S amidžom Musom sam prašio izlokanim seoskim putem, pravili smo topove od blata i povazdan po uglacanom kamenju kraj rijeke pucali po cetnicima. Mnogo, mnogo godina kasnije, kada to više i nije imalo nikakvu znacenjsku vrijednost, sjetit cu se kako su smrti bile upravo takve - literarne, dakle, lažne i blatne. Kao takve, .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.