I. Sojenica. Mjesto, gdje se je u D. Dolini nastavilo iskopavanje u ljetu 1901. ne veže se neposredno uz onu površinu, što je pretražena godine 1900., nego 23 m dalje uz rijeku (slika 1., i tabla II, 1.). Vec prethodne godine opazilo se na tomu mjestu, kako iz obale strše grede jednog kucnog duvara, pa jer se je bilo bojati, da bi ih povodnja mogla razoriti, zapoceo sam radnju na ovom mjestu. Postignuti rezultat pokazao je, da je taj naum bio sretan, jer je pošlo za rukom, da se na tomu mjestu otkrije gragjevna arhitektura tako uspješnim nacinom, kako se to rijetko kada dogagja. Možemo reci, da smo pri tom poslu imali tim više srece, što je Sava i te godine bila isto onako jogunasta i cudljiva kao i prošlih godina. Uspjeh je polucen samo na taj nacin, što se je mjcsto iskapanja ogradilo nasipom, koji je bio toliko snažan, da je odoljevao, ako ne velikoj bujici, a ono barem navali osrednje vodurine. Sreca je htjela te je ove godine tek tada nastala velika povodnja, kad je vec rad toliko uznapredovao, da je bilo moguce pregledati u cjelokupnosti rezultat iskapanja i naciniti nacrt citave situacije. Poslije toga voda je doduše poplavila ne samo iskopnu površinu, vec i obje obale, pa je cak i cador, razapet na prilicno izvišenom mjestu, valjalo maknuti, da ga ne odnese voda. Površina, što se raskopala na tome mjestu, zaprema 25 m u duljinu, a doprlo se u obalu kakovih 10 m. Glavice greda, koje su nosile podnicu naselja, pomolile su se 5—6m ispod površine obale, no kopalo se i dublje sve do 7.5m, a mjestimice i do 9m, jer je za vecinom starijih nahogjaja, osobito što se tice artefakta od jelenje rožine, valjalo segnuti do u toliku dubinu, gdje su ležali posred kolja u nekoj sivoj homogenoj naslagi ilovace. Premda su pomenuti omjeri o sebi maleni, prikazuju kubikovani ipak prilicnu radnju i to tim vecu, što se je prilikom iskopavanja cesto puta valjalo boriti s nabujalom savskom vodom, te se je veliki dio rada utrošio na nasip, koji je imao da nas brani od vode. Na oznacenoj površini odgrnule su se tri prilicno sacuvane zgrade. Njihovo arhitektonsko ustrojstvo ocuvalo se u toliko, da nam je na osnovu ocuvanih ostataka lako upotpuniti sliku negdašnjeg obitavališta sojenicara. Odgrnuta je još jedna cetvrta zgrada koju je uništio požar, a poznaje se tek po gustoj naslagi gorevine, koja je prikrila podvalu (Rost). (Tabla II., slika II.) Prva od tih zgrada je ona, od koje je jedan dio greda, voda sama razgalila. Godine 1900. vidilo se je još kako iz obale proviruju 6 redova greda, no voda je tri odvalila i odnijela. Tim redovima greda bilo je omegjašeno celo kuce, okrenuto k rijeci, a mjerilo je u dubinu 6m. (Tabla II., A.) Cijelu zgradu pokrila je 5—6m visoka naslaga zemlje, koja se vremenom staložila, te je potpuno zaodjela pojedine dijelove gragjevine. Drvo se našlo vrlo rastrošeno, jer je bilo cas pod vodom, cas na suhom, vec spram toga, kako je voda dolazila ili opadala. Pod uplivom vode razmekšalo se kao spužvasta masa, koja je popuštala i najslabijem pritisku. Krajem, što je bio obrnut k rijeci, bilo je drvo u toliko ocuvano, da se je zemlja oko njega mogla odgrtati, dok se je protivnim krajem od okolne zemlje raspoznavalo tek po boji. Bolje ocuvani dio te prve gragjevine obuhvacao je dvije male odaje od 2.28 x 2.62, doticno 2.28 x 2.5m, a za njima bijaše oveci prostor, kojemu jc širina bila koliko ukupna širina onih dviju odajica, dok mu se duljina nije mogla dosad ustanoviti. Na toj se gragjevini moglo vrlo lako prouciti ustrojstvo gornje gragjevine. Temelj joj bijaše vjencanica, nacinjena od ponešto debljih balvana; ta je vjencanica sastojala na dugoj strani od jedne, na užoj strani od dvije grede položene jedna povrh druge, izmedu kojih bijahu provucene uzdužne grede, tek primitivno uglavljene, tako da su im glave krstoliko provirivale. Slicno bijahu ustrojeni ostali duvarovi; povrh svakog reda uzdužnih ležao je red poprecnih greda, a gdje su se s ovima križale, bile su slabo uglavljene. To se je opetovalo dotle dok nije dostignuta željena visina duvara. Taj duvar nadvisila je valjda opet viencanica slicna onoj u temelju, ali joj se nije našao pouzdani trag. Zaglavci na uglovima bijahu posve jednostavni: pojedine grede bile su na uglovima sedlasto izdubljene, u udubinu legla je poprecna greda, a gornja ju je opet pritisla svojom težinom. Kao gragjevni materijal upotrebljavali su se neotesani jednostavni jedinci, u vjencanice 20 cm debeli, a u duvaru tek 10—15 cm debeli. I predgrade bijahu slicno sagragjene kao što i vanjski duvarovi, jer su im pojedine grede bile provucene kroz vanjski duvar. (Tabla II, slika 6.) Slike 4., 5. i 6., na tabli II., predocuju nam taj nacin gradnje. Razumije se po sebi, da je tako šupalj nacin gradnje iziskivao, da se barem nutrašnje strane duvarova oblijepe ilovacom, koja je branila vjetru da propuhuje. Izmegju ove zgrade (A) i one uz nju (C) nalazi se most (B), 2.7m, širok, a raskopan do u duljinu od 1 m. Za nas je on tim zanimljiviji, što nam tacno pokazuje. kako su bile ustrojene podne podvale za ovece površine. Ni ovdje, kao ni u okolnim duvarovima, nema traga cavlima, da ucvrste spojeve. Pojedini dijelovi podnih podvala sastoje se od jedinjaka, debelih 12—15 cm. Pocivali su na tri paralelno, u razmacima od po 60 cm postavljenim balvanima, a poredani su bili na guslo. Da se ne pomicu, pritiskivale su ih ozgor tri grede, koje ležahu tacno povrh onih odozdo. Za bolju tvrdinu valjda su gornji i donji balvani mjestimice bili pritegnuti obrucevima od granja ili, možda, drvenim cavlima. S onu stranu mosta nalažaše se druga, veca zgrada C; od koje se sacuvala jedino temeljna gragja, doticno okvir podnožja. Procelje te zgrade bilo je za 3m dalje od obale nego li prvašnja; mjerila je u procelju 5.7 m širine; duljina se nije mogla ustanoviti s razloga, što se s radnjom mje toliko uznapredovalo, da se odgrne i stražnje procelje gragjevine. I ovu gragjevinu dijelio je poprijecni duvar u dvije cesti, od kojih je cest u procelju razdijeljena drugim poprecnim duvaro