Lanjskog ljeta (1901.) iskopao je seljak Sava Medan u svojoj njivi u Vranjskoj u kotaru bileckom hrpu srebrnih novaca, koji su dobavljeni za zemaljski muzej. U muzej dospjelo je svega 203 komada a bili su vecinom dinari dubrovacki (184 komada), ali je bilo megju njima i 19 komada bosanskih bana Stjepana Kotromanica. Zanimljiv je ovaj nalaz ne toliko zbog rijetkosti bosanskih novaca iz doba prije Tvrtka, koliko radi toga, što nam on nedvojbeno dokazuje, da su prvi bosanski novci kovani ne samo posve po uzoru dubrovackih, vec da su po svoj prilici kovani u samom Dubrovniku. Ako sravnimo u tom nalazu bosanske komade sa dubrovackima, osvjedocicemo se lako, da su i u jedne i u druge grupe kalupi izragjeni od istih majstora. Slicnost u izradbi je tolika, da je lik na zalicju i u dubrovackih i u bosanskih novaca — Isus stojeci, okružen u mandorli — posve isti, a samo na licu naci cemo bitnih promjena, jer je u dubrovackih novaca prikazan sv. Blaž, u bosanskih pako slika banova s macem i krstom (bolje žezlom) u ruci. Obje vrste novaca u ovom nalazu nijesu ali samo tipološki i stilisticki tijesno srodne, vec su i kovane po istom zakonu. Težina i po tome novcana vrijednost posve se podudaraju, jer u ona 19 bosanska komada iznosi poprecna težina komada 1•65 g, dok je u dubrovackih 1•61 g. Neznatna razlika od 0•04 g jedva da je spomena vrijedna, ako uvažimo, da se u ono davno doba novac nije baš najtacnije mjerio, a osobito se nije mjerio komad po komad vec odmah citava libra ili unca. Tako je u ono 19 bosanskih komada maximum 1•95 g, minimum tek 1•51, a pošto ni serije, koje sam vagao — bosanskih 19, dubrovackih 184 komada — nijesu razmjerne, razumije se po sebi, da ni poprecna mjera u manjoj seriji ne ce biti toliko pouzdana kao ona u vecoj. I ovaj nam dakle nalaz iz nova dokazuje, da se je bosansko novcarstvo osnivalo na dubrovackom; to nam valja zakljuciti ne samo po tipološkoj srodnosti nego i po slicnoj mjeri i vrijednosti pojedinih novaca. Vec sam imao prilike istaknuti, da su neki novci, kovani za banova Kotromanica, prije nego se Tvrtko zabanio, kovani ili u samom Dubrovniku ili upotrebom kalupa, pozajmljenih iz Dubrovnika. Na tim je novcima na licu prikazan ban Bosne sjedeci, a na zalicju kao i u dubrovackih zaštitnik Dubrovnika sv. Blaž sa natpisom. Ovaj se natpis može samo tako protumaciti, da je ovaj novac kovan u samo Dubrovniku, te bismo mogli lako pomišljati i na to, da se kovac zabunio te dohvatio mjesto obicnog kalufa sa likom Spasitelja, što bi ga otisnuli i na dubrovackim i na bosanskim novcima, kaluf sa likom sv. Blaža. Ali da to nije ucinjeno tek pukom zabunom vec namjerice, dokazuje nalaz iz Lisogpolja u Srbiji od god. 1883., gdje je u 134 komada te vrsto nagjeno ne manje vec 26 otisaka iz raznih pecata. Da li je Bosna time bila sporazumna, to nije poznato, a možda se tek kasnije dosjetiše, da bi kogod po slici dubrovackog zaštitnika na bosanskom novcu mogao izvoditi, da je Bosna zavisna od Dubrovnika, našto zamijeniše sliku sv. Blaža sa slikom Spasitelja. I taj lik nalazimo na dubrovackim novcima, ali na zalicju a on je i za bana Tvrtka posve istovjetan i u izradbi i u kompoziciji sa onim na dubrovackim novcima. Toj vrsti novaca pripadaju i oni bosanski komadi, koji se nagjoše u Vranjskoj. Za ovu vrstu znamo ali pouzdano da je vec kovana u Bosni, ali pecatima koje je izrezao dubrovacki majstor, jer na 18. marta 1365. zakljucio je dubrovacki Consilium Rogatorum „de concedendo domino bano Bosnae, quod possit facere fieri in Ragusio aliqua, cunia cum Christo ab uno latere et ab alio cum bano cum spata", a 1. aprila iste godine dobio je dozvolu za priregjivanje tih kalufa neki Radoje. Rezanje takih kalufa bijaše u ono vrijeme posao zlatarski, a ovi su majstori valjda radili pod nadzorom uprave. Da su u ono vrijeme razne države udešavale svoj novcani sistem po uzoru drugih država i da su u svojim novcima nasljedovali ne samo sadržaj vec i oblik novca, nije bilo rijetko. Kao primjere mogli bismo navesti novce, što su ih kovali banovi Pavao i Mladin Šubic po uzoru mletackih groševa a osobito one obilne groševe, što ih je kovao Uroš I. u Brskovu i koje prozvaše „grossi de Breskoa". Ali dok su Mlecani proti ovim imitacijama u mnogo prilika prosvjedovali i odregjivali stroge kazne protiv onoga, u koga bi se takav groš našao, bijaše Dubrovnik posve sporazuman, da se u Bosni nasljeduje njegov novac. U novcanom prometu vladao je izmegju Dubrovnika i Bosne potpuni reciprocitet te su i dubrovacki groši i polugroši (mezzanini) vrijedili i u Bosni. Tako je vec dubrovacki kronista Filip Dediversis (1434.) u svojoj kronici zabilježio: „hae duo monetae (t. j. groši i polugroši dubrovacki per universam Bosnam tanquam bonae ac sunt expenduntur pretio et valore Ragusino". Samo bakreni novac nije imao pristupa u Bosni, jer se u njoj folari nisu kovali. Historickih podataka o bosanskom novcarstvu imademo na žalost vrlo malo. Nešto sam o tome pribrao u svojoj radnji o „državnom i sudbenom ustrojstvu Bosne u doba prije Turaka“ a držim, da je na mjestu da to ovdje ponovim i u nekoliko popunim. Kada se Tvrtko zakraljio (1376. god.) promijenilo se lice bosanskih novaca, jer nas od tog casa na njima ništa više ne sjeca dubrovackih. Na licu nalazimo kraljev grb a na zalicju sv. Grgura, kojega odsada nalazimo kao zaštitnika kraljevine Bosne na svim novcima bosanskim. Ali i velicina a s njome i vrijednost novca se promijenila; težina groša poskocila je znatno te dosiže u nekih komada 3•60 g. Ako toj promjeni i nemamo pismenog tumaca, sva je prilika, da je Tvrtko poprimio mletacki novcani sistem. Mi to možemo zakljuciti ne samo po vccoj vrijednosti novca, koja se približuje mletackoj, vec i po jednoj listini od 2. aprila 1404., što ju je kralj Ostoja izdao Mlecanima. U njoj se veli: „Item promittimus, quod de brevi fieri faciemus monetam. nostram, quae accureret per totum nostrum regnum taliter, quod subditi et fideles Venetiarum erunt cquales omnibus nostris subditis et aliis quibuscunque forensibus, qui ven