Kotar Petrovac. Uporedo sa plodnom okolicom bihackom, koja je tako bogata predhistorickim naseobinama, stere se dugoljasta dolina (Längenthal) od Ripca pa do Sipe i Vrtoca. Ona obuhvaca tri polja: Bjelajsko, Medeno i Petrovacko polje, a pala je medu dvije planine: Srneticu, koja leži na istoku, i Crljevicu i Klekovacu sa zapadne strane te se proteže preko resanovackog plato-a sve do vrela Sane. Ovu prostranu dolinu opkolilo je visoko vapneno gorje: sa sjevera Grmec planina, sa zapada Risovac i Cava, s juga Osjecenica. To gorje je u tektonskom smislu nastavak istarsko-dalmatinskog nabranog tla (Faltensystem) a prilicno je bogato šumama i izvorima. Tim više nas iznenaduje što u toj ravnici nailazimo na osebnosti, što su karakteristicne za podrucje krša, kao što su dolace, to jest ljevkaste izdubine, u kojima se slijeva kišnica i sniježne otopine i kojih ima dosta u Petrovackom polju. Ima tamo mnoštvo omanjih i ovecih izbocina, po kojima tlo postaje valovita karaktera. Prirodno je da taj krševiti fenomen upliviše i na hidrografske prilike, i zaista osim nekoliko neznatnih izvora po podnožju okolnih obranaka, ne proticu ovom ravnicom ni rijeke niti koji oveci potok. Tek za velikih kiša u proljecu i jeseni ukaže se mjestimice po koji potocic, da ga naskoro nestane u kakvu ždrijelu krševitog tla. U omanjim i manje dubokim dolinama postaju cesto sticanjem voda bare, koje se sasuše, cim nastane vruce ljetno doba. Oskudica vode uzrok je, te se u našoj ravnici samo u blizini vrela nalazi ovecih naseljenih mjesta. Sama mjesta leže na vrlo plodnom oracem i livadnom zemljištu. Ostali, nenapuceni dio ravince pokrit je tankim slojem crvene ilovace vrlo slabih uvjeta za vegetaciju i služi za nuždu kao ispaša. Sasvim je drugojaciji kraj, što ga zapremaju ispostave u Donjem Uncu i u Kulen-Vakufu uz hrvatsku granicu; ovaj je kraj izrazito gorskog i šumskog karaktera. Dugoljasta dolina (Längenthal), koja pocima u ravnici bihackoj, stere se uz Unu, te se sužuje u klancu medu Ripcom i Kulen-Vakufom, da se poslije proširi u Jugoistocnom pravcu u lijepu dolinu. Uz Unac je dolina uska i opkoljena strmim stranama; tek kod Donjeg Unca i Drvara opet se proširuje i prima u se potok Pojilo. Doline uz Unu i Unu vrlo su plodne i od velike važnosti po poljoprivredu. No još je od vece koristi stocarstvo, kojim se narod bavi po okolnim visoravnima, koje su travom tako bujne da po njima može pasti veoma velik broj marve, po cem su upravo jedinstvene u cijeloj zemlji. I tako je stocarstvo glavni izvor privrede za tamošnje žiteljstvo. Osobito se drži velik broj ovaca i koza, koja vrsta stoke nalazi dovoljne hrane po brdovitom i šumovitom tlu. Broj velike rogate marve zaostaje doduše za mnogim kotarima Bosne, no ipak je spram tamošnjih prilika dosta povoljan. Godišnja proizvodnja korisnih životinja velika je te se može osim domacih potreba i izvoziti; izvozi se stoka, vuna i sirova koža. Industrija drvima stoji na prilicno niskom stepenu zbog oskudice dovoljnih puteva, jer izuzevši dosad sagradene ceste, mogla bi jedino još rijeka Una služiti kao sredstvo za promet. Una kao i ostale bosanske rijeke, prokrcila je sebi put kroz duboke, cesto vrlo romanticne uvale i kroz vrlo plodna polja. Voda joj sadrži vrlo mnogo vapna; iz nje se taloži mnogo sedre, tako da mjestimice od taloga nastanu citavi ogromni pragovi (Barren). Ovecih vodopada ima kod manastira Ermanja, kod Kulen Vakufa, Strbackog brijega, Ripca, Bihaca i t. d. Ovim naslagama sedre znadu se stanovnici koristiti i to tako, da po njima, cesto u dugim nizovima, sagrade mlinove na stupovima; takav niz mlinova nalazi se kod Ripca, Bihaca i t. d. (Isporedi Radimski „Pfahlbau von Ripac bei Bihac“, „Wissenschaftliche Mittheilungen“, sv. V., 1897., str. 29.) Na drugoj strani pak štetne su te naslage, jer u najvecem stepenu prijece svaki saobracaj po vodi, koji bi pogledom na množinu vode u ovoj rijeci mogao biti od velike važnosti za onamošnji kraj, dok je poradi navedenih zapreka skucen tek na kratke daljine. Pocevši od zemaljske mede (na daljnnu od kakvih 10•5 km) pa do manastira Ermanja Una je prikladna samo za splavljenje, dok je onaj komad, što je bez sedrenih naslaga (a to je potez od Ermanja [manastira] do Kulen-Vakufa), prikladan i za vožnju camcima i pri najnižem stanju vode. Od Kulen-Vakufa pa do Ripca (34 km), gdje Una tece kroz strme i tijesne klance, može se opet samo splaviti po njoj. Više Ripca napušta Una tjesnac i protice prostranim i plodnim bihackim poljem. Zbog toga što gornji tok rijeke ne dopušta plovidbu, nije se ondje mogao ni razviti življi promet. Po tome dakle, što je taj kraj u neku ruku kao zatvoren i odijeljen od okolnih zemalja, žiteljstvo mu se odalo lokalnoj industriji drvenih proizvoda osobito rezbarstvu. Industrija im se odlikuje osobito umjetnicki pzradenim preslicama sa raznovrsnim motivima, „vodirima“ (vodene posude, u koje se stavljajuj brusovi), pratljacama, tasovima za vodu i drugim orudem. Od ostale kucne industrije valja napomenuti tkanje vunenih cilima; rad je sasvim primitivan, nu cilimi su sasma cvrsti a izbor boja veoma ukusan. Pošto ovaj kraj obiluje divljaci, a obilne rijeke vrlo dobrom pastrmom stanovništvo se bavi i lovom i ribarstvom. Ukupni broj žiteljstva kotara petrovackog zajedno sa ispostavama Donji Unac i Kulen-Vakuf iznosi 29.526 glava, od ovih otpada na poljodjelce 28.635 Cijeli kotar ima 1425 km2 površine, od koje otpada na izravno produktivno tlo 295 km2 no ipak se obraduje oko 474 km2 površine. Poljodjelstvo kotara Petrovca odbacilo je god. 1898.: kukuruza..............42.938 g jecma.................. 28.357 „ pšenice...................5.381 „ zobi.......................4.513 „ prohe.......................740 „ krupnika..................638 „ raži.......................1.257 „ napolice...............10.271 „ Godine 1895. bilo je: Konja, magaraca i mula 5.659 komada koza . . . . . . . . . . 46.720 komada Goveda i bivola. . . . 34.670 „ svinja . . .