Preturajuci po listinama u muzeju srp.-pravoslavne stare crkve u Sarajevu naišao sam na jednu bilješku — upravo crkveni oglas — iz druge polovine XVIII. vijeka. Ta bilješka donekle ilustruje tadašnje potišteno stanje raje u Bosni. Bilješka glasi ovako: (U pdf formatu slijedi bilješka na izvornom pismu.) Šteta je što datum nije potpun, nema mu najglavnijeg dijela, godine. Medutim pošlo mi je ipak za rukom, da barem približio, a eventualno i tacno, odredim vrijeme te bilješke. Naišao sam u jedpnoj knjizi vjecnijeh salandara na isti rukopis i ta je ruka ovdje bilježila od 1770. do 1780. godine. Dakle i oglas pada u godine 1770.—1780. Kad bih bio siguran, da ta ruka nije onaj oglas pisala koju godinu prije ili poslije, onda bi se mogla naci i tacna godina. Pretpostavivši, da dan i mjesec, koji je zabilježen u oglasu, odgovara danu i mjesecu kada je oglašeno u crkvi, onda bi taj dan mogao biti nedjelja ili praznik, kada se sakupi više naroda u crkvi. Prva pola junija nema nikakva vecega praznika, dakle je tada 4. juna bila nedjelja. U deceniju od 1770. do 1780. pada 4. juni samo 1777. Kad bi ova pretpostavka bila sigurna, onda bi datum oglasa bio 4. juni 1777. Ova bilješka odnosi se na jedno mjesto u Bašagicevoj „Kratkoj uputi u prošlost Bosne i hercegovine“ str. 116. i 117. To mjesto glasi ovako: 7. ševala 1208. ( u maju 1794.) Husamuddin paša izdade slijedecu naredbu u pogledu odijela i boja. Po visokoj carskoj zapovijedi i šerijatskim pravilima: zeleno, bijelo, žuto i crveno odijelo i obuca nošnja je nuslomanska i jenjicarska; dugi kalpak, dal-fes, gunj zagraija i postule od kajsera narocito je nošnja jenjicarska; ljubicasta, crna i modra džoka, crne cizme ili postule i crno odijelo nošnja je kršcanska; osim toga plave cizme, mestve ili papuce i druga odijela nošnja je kršcanska i židovska. Kako je gori spomenuto, uvijek je u obicaju bila recena nošnja, samo od neko vrijeme kršcani i židovi poceli su oblaciti ova odijela proti šerijatu i carskoj odredbi, da nije moguce razlikovati muslomana od nemuslomana, zato nemusloman bio muški ili ženska, ako bi se usudio obuci drugu boju ili nošnju, nego koju su od starina nosili, da se imadu staviti pred sud na odgovornost i kazniti. Ono što veli Bašagic: „samo od neko vrijeme kršcani i židovi poceli su oblaciti ova odijela proti šerijatu i carskoj odredbi“ slaže se potpuno sa crkvenom bilješkom, te se na obadva mjesta vidi da su hrišcani, a po Bašagicu i jevreji, težili da se izjednace u odijelu sa (Napomena: U pdf formatu slijedi dio teksta na izvornom pismu). Jedino u datumu što se te dvije vijesti razilaze. Iz toga se može zakljuciti, da je crkveni oglas nastao ili ušljed jedne ranije pašinske naredbe, ili ušljed naredbe mjesne sarajevske vlasti, ali u oba slucaja ranije nego naredba u Bašagicevoj knjizi. Šta više iz crkvene bilješke vidi se, da su prestavnici pravoslavnoga naroda i prije pozivani od turske vlasti na odgovornost, jer bilješka veli: (Napomena: U pdf formatu slijedi dio teksta na izvornom pismu) ili (Napomena: U pdf formatu slijedi dio teksta na izvornom pismu). Ali sve uzalud, raja, a narocito mladarija, pored svega toga što se prijetilo šibašem po tabanima (Napomena: U pdf formatu slijedi dio teksta na izvornom pismu) zaboravljana je i na naredbe i na kazne, te je opet pocinjala, da nosi odijelo kroja turskoga i bašinskoga (jenjicarskog) kao cepkene, mrm-curke i t. d. Ovom prilikom da napomenem još nešto, što se tice boja odijela u Bašagica. U jednom tefteru u staroj crkvi snominje se pod godinom 1729. smrt jednoga ucitelja u srpskoj školi u Sarajevu i reda se svo što je ostalo iza njega. Izmedu ostalih stvari spominje se i (Napomena: U pdf formatu slijedi dio teksta na izvornom pismu). Valjda ne ce biti baš puki slucaj, da se u ucitelja hrišcanina desio mavi curak, nego je valjda taj ucitelj skrojio curak baš one boje, koja mu je bila dozvoljena kao hrišcaninu. Prije nego što završim, imam napomenuti još nešto, što sam opazio u karakteru pismena. Najneobicnije mi se ucinilo pismo N. Ono je u originalu napisano kao latinsko kurzivno d sa kovrcicom u gornjem dijelu. Dalje nalazi se jedno pismo kao slavensko (jor). To pismo srpsko-slovenski jezik nema, s toga držim da i nije to nego "k (jat), samo što nema one horizontalne linije u gornjem dijelu. Da je to pismo vidi se i po tomo kako je upotrijebljeno; svagdje je upotrijebljeno mjesto današnjeg j, dakle onako, kako se vida cešce u bosanskijem listinama pa i na steccima. NAPOMENA: U pdf formatu su dostupni dijelovi teksta na izvornom pismu; fusnote.