22.04.2009
Pomjera prste, prebira drvenu krunicu. Na rub stolice, sa strane, oslonjen Tomlinovic. Dok im prilazi, žena gleda kroz njega ukocenim, staklenim pogledom. Kad se približi, pruži ruku, malo se nakloni i tiho prozbori: Istinski mi je žao, primite moje saucešce, moju sucut... Žena ga ne pogleda, cuti. Tomlinovic se pomjeri, prihvati pruženu ruku. Hvala, gospodine Šanticu. Iijepo od vas da ste došli. Neko mu ponudi stolicu. Sjedne. S tacne pokupi šoljicu kafe. Šoljica je porculanska, prevelika, k .....
Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.