B. Nahogjaji iz sojenice. Dobitak ove godine u nahogjajima bio je znatniji nego li prošlih godina. K dosadanjemu obilju predmeta i oblika prikljucuju se mnogi ili posve novi oblici ili inacice vec poznatih oblika, te nam tako upotpunjuju sliku o nacinu živovanja nekadašnjih stanovnika sojenice. Daleko bi nas zavelo, kad bismo htjeli potanko opisivati pojedine predmete, pa cemo se ograniciti da opišemo tek nekoje od njih. Po materijalu od koga su nacinjeni, razlucicemo predmete od kamena, kosti, odnosno rožine, pecene zemlje, kovina i staklovine. Najobilniji su brojem rožni i zemljani predmeti, a pojedince nagjeni komadi, koji nam predocuju razne starije izradbe dokazuju, da je industrija i fabrikacija rožnih i zemljanih artefakta ovdje u velike cvjetala. Naše sojenice prema tome nijesu samo zanimljive kao naselje, vec i kao sjedište neke ma i primitivne predhistoricke industrije, koja je sigurno u toliko bila razvita, da je posve zadovoljavala potrebama same naseobine, a gdješta od tih proizvoda možda se je i izvažalo. I. Orugje od kamena. I ovoga puta rijetki su bili u našoj sojenici nahogjaji od kamena, pošto je za vecinu njih bio prikladniji materijal od rožine, kosti, ilovace ili kovine. U svemu se od kamenitog orugja našlo: jedan kao šaka veliki kamen od granita za drobljenje žita, nekoliko fragmenata brusova, od kojih je jedan dobro ocuvani prikazan na tabli XLV., slika 19., jedan jajolik kotur od šljunka, u sredini probušen, koji je služio kao nakitno zrno (tabla XLV., slika 20.) i jedan jezicasti privjesak od kamena, slicna serpentincu sa odlomljenom ušicom (tabla XLV., slika 18.). Od kamenih nalazaka naizanimljiviji su neki kalupi za salivanje. Ovi dokazi metalurgicne industrije za našu sojenicu rijetko su se našli i u pretprošlim periodama iskopavanja. Možda uzrok valja tražiti u tome, što se ta grana industrije, pri kojoj je potrebita jaka vatra, vršila samo na suhom kopnu, jer bi u samoj sojenici bila prevelika opasnost od požara, koji bi mogao upropastiti i samu naseobinu. Prilika je, da ce se s vremenom naici na obilnije tragove metalurgicke djelatnosti na samoj „Gradini“ ili u njenoj široj okolici. Da su kalupi, nagjeni u sojenici, dospjeli samo slucajno onamo nije vjerojatno, jer se našlo samo razlupanih komada bez ikakve vrijednosti, kakovi otpadaju u blizini talionica, pa nije vjerovati, da ce ko takovo kamenje iz daljega bez svrhe dovuci ovamo. Makar da se dakle našlo samo nekoliko oblika, ipak nam je dozvoljeno nagagjati, da se je ovdje na licu mjesta salijevala mjed, a to nam ponovno dokazuju dva loncica za talenje kovina, u kojih je površina sasvim optocena troskom i ocaklinom, a na njoj se još i danas nalaze tragovi kovine. Oblikom se ovi slažu sa slicnim loncicima za talenje, nagjenim vec god. 1900., a prikazanim u doticnom izvještaju na tabli XV., slike 17. i 18. Nagjeni kalupi ovi su: Jedan kalup od jako pecene, sive, pjeskovite ilovace sa otiskom oštrice sjekirice (Hohlkelt); jedan kalup od lapora sa otiskom uresne igle sa dvije glavice; jedan vrlo loše ocuvan kalup od crveno pecene ilovace sa otiskom glavice jedne uresne igle, uriješene bobicama i ušicom na vršku glavice. II. Predmeti od rožine i kosti. a) Težacko orugje. Da su se naši sojenicari bavili zemljodjelstvom, to nam dokazuje osim velike množine nagjenog sjemenja takogjer i pojedino težacko orugje. Na prvom mjestu stoje motike od jelenskoga roga, dakle od materijala dovoljno tvrda, da posluži za okapanje prhkog humusa Savske doline. Takovih motika našlo se vec kod prvih otkopavanja, a prošlog ljeta pridoslo je takogjer prilicno mnogo. Ima ih nekoliko oblika. Najprakticnije su one što su izdjejlane od rožne stablike, na kojoj je ostavljen komad paroška, te je na tom proširenom mjestu otesana rožina u prilicno široku oštricu. Sap za držalo smješten je povisoko nad oštricom, da halatka svakim udarcem prodre dublje u zemlju. Oštrica izdjelana je klinasto i što tanje, pa je tako nastalo vrlo podesno težacko orugje i dosta prakticno u ruci marljivoga težaka. Najljepši takav komad prikazan je na tabli XLIII., slika 1. Ukupna mu je duljina 31 cm, a širina oštrice 10•5 cm. Drugi, slicni, nu ponešto tanji primjerak dug je 27 cm, rupa za držalo nalazi se više u sredini, oštrac je širok 8•5 cm. Našlo se osim toga dvije manje motike istoga oblika. Od tih se primjeraka dosta razlikuju ostale motike. Nacinjene su od glavnoga roga bez parožaka, oštraci im dakle nijesu širi nego što je debljina roga, pa da tako uzak oštrac bude što jaci, izdjelan je deblje i ima oblik tupa klina. Rupa za držalo izbušena je više prama tupomu kraju, pa to orugje izgleda gotovo kao cekic. Slicnih komada našlo se i prošle godine, a prikazani su na tabli VI. u slikama 4.—6. Pri otkopavanju 1902. našlo ih se u svemu 6 komada, duljine izinegju 15—20 cm. Ali da se i kod motika, nacinjenih od same stablike roga bez paroška poluci tanja oštrica, otesali bi ispod sapa rog do pola debljine i tada bi tek izdjelavali oštricu. Time je nastala treca inacice motika, koja je megju nahogjajima od god. 1902. zastupana sa dva lijepa eksemplara, duga 23 odnosno 17 cm. Daljnji oblik motike imade dvije oštrice, a obje stoje jedna spram druge poprijecno, jedna je dakle bila u pravcu držala, pa je služila slicno kao sjekira, dok je druga oštrica služila za kopanje. Ovo dvostruko orugje izdjelano je od debeloga jelenskog roga, a posjedujemo ga u dva eksemplara iz ovogodišnjega kopanja; jedan je (tabla XLIII., slika 2.) dug 25 cm, drugi 18 cm. Osim tih dobro ocuvanih motika našlo se je fragmenata od još cetiri motike, te jedan nedovršeni komad, na kojem je samo rupa izbušena, a oštrac nije ni zapocet. Megju težacko orugje uvrstio bi i nekoliko komada posebne vrsti, izdjelanih takogjer od rožine, od kojih je ponajbolje ocuvani komad prikazan na tabli XLIII., slika 3. To je komad povelikog paroška, savijenog u spodobi slova „S“, dug 24 cm, a na donjem je kraju izdjelan i izdubljen u podobi kašike sa dosta oštrim bridovima. Služio je valjda kao „šiljak“ pri