a) Rimsko glavno mjesto u Bijelom polju kod Mostara. Da je još pod konac cetvrtog stoljeca poslije Hr. kraj današnjeg sela Potoci u Bijelom polju na sjevero-istok od Mostara, postojalo u punom cvatanju rimsko mjesto, to su nam dosad posvjedocavala jedino dva sarkofaga sa bogatom sadržinom, nagjena i iskopana ondje u godinama 1882. i 1890. Tacni položaj ovog mjesta mogao se ipak pouzdano utvrditi tek u godini 1902. na osnovu podataka, što se pribraše nastojanjem i pažnjom oružnickog kotarskog stražmeštra, gosp. A. Dietricha; ali je vec prije toga u godini 1894. šumski upravitelj gosp. C. Kralovetz prijavio, da se uz put što vodi u Rujište, pod zemljom nalaze zidovi od zgrada i mnogi fragmenti od opeke (cigle). Za ljetnikovac, što ga je dao sagraditi megjutim preminuli srpsko-pravoslavni mitropolita mostarski, gosp. Serafim Perovic, vadio se iz starinskih zidina gragjevni materijal na pašnjaku Grcine, koji leži uz desnu obalu potoka Potoci s lijeve strane puta u selo Rujište. Pri tome nije se doduše postupalo spram pravila arheološkog znanstvenog rada, no ovim iskapanjem gragjevnog materijala postiglo se ipak to, da su raskopani solidni, krecom sagragjeni zidovi i mnogi monumenti, što je sve i obratilo pažnju gosp. Dietricha na ovo mjesto. Pošto je pomenuti gospodin upozorio naš muzej na ovo nalazište, pretražila se je dne 21. septembra 1902. svestrano cijela njegova površina. Po citavoj, šipragom zarasloj parceli provlace se ostaci nekadašnjih zgrada; po njoj se, dakle, nekoc sterala oveca naseobina. Osim javnih gragjevina, zasvjedocenih niže opisanim monumentima, bilo je tu i mnogo zgrada za stanovanje, jer množina nagjenih odlomaka od žmurnjaka, ceremita, opeka za grijanje i okruglih ploca za stupove hipokausta, potjece od takovih kuca. Cetiri ovdje nagjena, sada u muzejskim zbirkama pohranjena fragmenta od žljebastih krovnih opeka pokazuju pecate, predocene u slikama 1.—3. Ovi pecati nijesu inace još nigdje zasvjedoceni, spram cega se može pretpostaviti, da su ove krovne cigle, pa dakako i druge opeke (koje se zbog svoje velike težine mogoše iz daleka dobavljati samo znatnijim troškom i za koje je bila podesna ilovaca lošijeg kvaliteta) domaci proizvod, da su dakle, u našim krajevima tecajem rimskog gospodstva postojale fabrike, koje su suzbijale i ogranicavale uvoz cigle iz Italije, upravo košto je to i sada slucaj kod nas od okupacije ovamo. Sve nagjene cigle dobro su izragjene i pecene. 1. Slika 1. predocava odlomak žmurnjaka (Falzziegel), odlomljena na gornjem i donjem rubu, žutkaste boje. Visina štita 2•1cm, širina 5•4 cm, velicina udubenih slova 0•6 cm. Pecat se dvaputa postavljao, te je s desne strane jace utisnut. U prvom retku je posve jasna rijec Iuni, iza koje dolazi valjda slovo B pa onda bez svake sumnje slovo A. U pocetku drugog retka nijesu se valjda dobro otisnula dva slova, iza kojih je opet posve jasno enae. Za mjesto Potoci je po monumentu broj 7. pouzdano zasvjedoceno gentilno muško ime, koje se svršavalo slovom A. Na desnom je kraju utisnut u visini obaju redaka znak u obliku lisnate vertikalne haste, koja se izdiže iz nešto krace horizontalne grede. 2. Slika 2., uokolo odlomljena, crvenkasta. Visina s desne i s lijeve strane odlomljenog štita 2•9 cm; visina izbocenih slova 1•9 cm. Bice da natpis glasi CAI*LI/, ali se zbog jake izlizanosti pouzdano raspoznaju samo prva dva slova. (U pdf formatu slijede slike br. 1, 2 i 3.) 3. Sa sviju strana odlomljeni fragmenat žmurnjaka, crvenkaste boje. Štit, odlomljen s desne strane, visok je 2•35cm; jedino održano slovo C veliko je 1•7 cm. Kako je ilovaca ove cigle istovjetna s onom u naprijed opisanom komadu, bice da je ovo komad, oznacen sa drugim pecatom one ciglane, iz koje je proizašao broj 2. 4. Slika 3. predocava odlomak lijevog donjeg coška tamno crvenog žmurnjaka. Ligatura NE, visoka 4•1 cm, bez okvira, udubeno je utisnuta. Po izloženom raspacavale su u Potocima najmanje tri ciglane svoje proizvode, po cem se može izvoditi, da je to mjesto bilo od ovece važnosti. Od naprvo spomenutih kamenih spomenika, pohranjenih sada u muzejskim zbirkama, bez svake je sumnje mimo sve svoje surovosti najvažnija 5. ploža od vapnenca, slika 4., visoka 0•78 m, široka 0•325 m, debela 0•163 m. Ona je pocivala na kamenoj osnovici, jer je na njezinoj donjoj strani upravo u sredini udubena cilindricka, 3•5 cm duboka rupa za usagjivanje i utvrgjivanjo metalom (Metalldübelloch). Prednja, ponešto izlizana stranica ove ploce razdijeljena je na tri polja udubinama, koje su, kako se po zaostalim tragovima lako razabire, sukcezivno uklesane. Najvece polje podijeljeno je iznad donjeg ruba dvjema paralelnim crtama, a ukrašeno je gore trbušastom vazom, u koje su oštro odsjecene nožice i na široko izbaceni obrubi. Iz grla diže se snopic parotina, a iz ovoga opet izlazi sa svake strane po jedna brazda, da se valovito i simetricno spusti u postrana polja. Nespretno ko ovaj ukras izragjen je takogjer i natpis. Odozgo je preko sva tri polja usjecena zavjetna formula: DEOS| O LI INVICTO | METRI; ispod toga uklesana su samo u srednjem polju (i ako je bilo dosta prostora) bez svake simetrije i da se nije obaziralo na opisanu vazu, imena triju zavještaca bez ikakvih zavjetnih rijeci: Aur(elius) Maximinus, | Flavi(us) Marcellinus,\ Flavi(us) Marcellus. Jedan je od ovih izradio bez pomoci klesarskog majstora ovaj zavjetni spomenik. (U pdf formatu slijedi slika br. 4.) Metri je stavljeno umjesto Mithrae. Slucaj nam je, dakle, i opet darovao monumenat ovog iranskog boga, što nam je tim više dobro došlo, jer je ovaj spomenik kud kamo važniji, nego što bi bio kao daljnji statisticki prilog za upoznavanje raširenosti Mitrasovih bogoštovnih opcina u našem podrucju, o kojoj raširenosti svjedoce inako obicni Mitrasovi spomenici. Prije svega potvrgjuje ovaj naš nalaz — da ponajprije istaknemo više lokalni momenat — naše u ovom „Glasniku“, god. 1897., str. 654. istaknuto nagagjanje o putu, kojim je ovaj tugji kult ulazio u kopnene krajeve rimske Dalmacije. Mjesto P