Prošastog ljeta nastavilo se iskopavanje samo sojenice u koritu rijeke Save na onom istom mjestu, gdje se je kopalo i prošastih godina. Kako je iz prijašnjih izvještaja poznato, zapremaju dosadašnja iskapanja duljinu od 66 m niz obalu Save, pri cemu se došlo unutra u samu obalu na gornjemu kraju raskopana prostora 10 m, na sredini 16•5 m, a na donjem kraju 12 m. Godine 1903. nastavio sam istraživanje sojenice na istom mjestu, ali još dalje u obalu u namjeri, da se osvjedocim, kako daleko sižu kuce u samu obalu. Time sam dopro u gornjoj i donjoj trecini raskopine do 14. metra u obalu, a u srednjoj trecini do 18. Prostor što je tom prilikom raskopan iznosi oko 220 m²; to je srazmjerno malen prostor, ali ako spomenem, da je valjalo kopanjem segnuti do u dubljinu od 5•5 m, prikazuje se ta radnja daleko težom, jer je trebalo preko lopate prebaciti 1210 kubicnih metara zemlje. Rezultat ovoga iskapanja, u koliko se odnosi na gragjevni oblik sojenice, prikazan je u osnovnom nacrtu na priloženoj tabli LIV. Kad sravnimo ovu tablu sa nacrtom pregjašnje godine 1902., to cemo odmah razabrati, kakav su upliv imale poplave, koje su izmegju godine 1902. i 1903. u više puta poplavile zeniljište, što je prikrivalo sojenicu. U gornjemu kraju, gdje je obala kao zid zašticivala raskopani prostor, te bujica nije mogla da tako naglo bije o strminu uzdužne obale, mnogo se bolje sacuvao prvobitni raspored, pa nam s toga naš nacrt u ovomu gornjemu kraju pokazuje i mnogo više potankosti. Bujica je niže dolje, pošto je prevršila, a djelomice i razorila nasip, kojim smo branili raskopinu od navala vode, udarala mnogo žešce u obalu, te ju po malo potkapala, obarajuci zemlju niza strminu, tako da se tu uslijed upliva vode vrlo mnogo zemlje osipalo, cime se ne samo zasuše pregjašnja iskapanja, nego se i poremetio prvobitni položaj gragjevnih ostanaka sojenice, pa nije bilo druge, nego na ovim mjestima iz onog usova probirati sitnije predmete, kojima voda nije mogla naškoditi. Sravnjivajuci iskapanje godine 1903. sa onima u pregjašnjim godinama opazilo so i to, da su gragjevni ostanci takogjer na mjestima, gdje im voda nije mogla toliko naškoditi, bili slabije sacuvani od onih, raskopanih u pregjašnjim godinama, što ima svoj razlog u ovome: Sojenica, što je dalje ulazila u obalu, sve se više uzdigla slijedeci kosinu obale, tako da su kuce u nizu, raskopanom 1903., blizu 2•5—3 m poviše ležale nego onaj najdonji trijem, koji sojcnicu zarubljuje prema rijeci. U toj visini drvo nije bilo neprestano pod vodom kao u nižim slojevima; vlaga, koja najbolje konzervira drvo, nije dakle na nj neprestano utjecala, i kako je drvo vecim dijelom ležalo u suhoj zemlji, to je dakako laglje istrunulo. U najgornjim slojevima išao je taj proces truljenja tako daleko, da se prvobitna struktura drveta gotovo sasvim izgubila, te se ono razlikovalo od ostale zemlje jedino po mrkoj boji, a samo u nižim slojevima sacuvalo je ono tu svoju strukturu, ali je bilo vecinom tako prhko, da se nije moglo krenuti s mjesta, a da se ne raspadne. Na zraku i suncu to se drvo brzo raspadalo u prah. Da se doskoci ovomu zlu, poslužih se izvrsnim sredstvom; njime postigao sam to, da jo i ovo prhko drvo usprkos kiši i suncu ostalo za dugo i bar dotle citavo, dok sam mogao pregledati površinu raskopine u njezinoj cjelini, što mi je bilo vrlo važno za prosugjivanje rasporeda i za slikanje njegovo. Prije sam se služio za konzerviranje trulog drveta smjesom pokosti (Firniss) i petroleja; ovaj put pokušao sam impregnirati drvo obicnim karbolinejom, cim se pomolilo iz zemlje i valjano ocistilo, a time pronagjoh sredstvo, koje je ne samo daleko jeftinije od pokosti, nego je takogjer daleko bolje služilo. Omastiv i najtruliju dasku više puta karbolinejom, ostala je ona citava i u najžešcoj suncanoj žegi, koja je po citav dan na nju žarila, dok bi se drvo, ako se i najpomnjivije natapa firnisom, raspadalo u prah. Tako sam svu odviše istrulu gragju dao natopiti karbolinejom, te bi ju bez pomicanja ostavio na svome mjestu, pa sam tako pod konac otkopavanja dobio potpunu sliku citavog rasporeda. Ali i za trajnije konzerviranje drveta izvrsno je poslužila ta tvar, jer drvo natopljeno njome ne samo da ne puca, nego se i ne savija, dok bi pri upotrebi pokosti to uvijek bivalo mimo sve pomnje. Napominjem ovu sitnicu, jer mislim, da ce se tim postupkom moci poslužiti po koji istraživalac i spasiti mnogu drvenu starinu, koja bi inace posve propala. Rezultat ce biti uvijek povoljan, samo valja paziti, da se drvo svaki put, cim se uslijed sušenja na njemu pokažu sitne pukotine, iz nova natopi i da se to opetuje sve dotle, dok se karbolinejom iz drveta ne istjera sva vlaga, te se ono sasvim ne osuši. Vec za pregjašnjih otkopavanja moglo se opaziti, da se podnica sojenice, što je dalje u kopno zalazila, sve to više izdiže, tako da je najdonju podnicu trijema, položenu po samoj obali, nadvisila podnica kuce u gornjem redu za tri metra (isporedi prorež A, .B na tabli XLII.). Isto to opazilo se i prigodom iskapanja u godini 1903., jer su podnice, otkopane u nizu više IV., V. i VI. kuce, bile uzvišenije od onih u tijem kucama, a podnicu trijema na obali nadvisile su podnice takogjer za tri metra. Što se tice kuca IV., V. i VI., otkopanih vec prije, pokazala su zadnja iskapanja, da su bile sve do stražnjog duvara otkopane, a za njima se dalje u obali nanizao novi red zgrada. Ali dok su prvašnje zgrade stajale nad vodom, ove iznova otkopane bile su vec na suhom. Najbolje se to razabiremo otud, što se nije našao nastavak mostu, koji je izmegju IV. i V. kuce vodio s obale do donjeg trijema sojenice. Pošto su ove zgrade bile na suhom, nije ni cudo, što se nijesu tako ocuvale kao one zgrade pod vodom. Tako se ne nagjoše više ni okolice duvarova niti poprecne grede, koje su razdjeljivale prostorije u zgradama: ili su duvarovi bili od zemlje i šepera, pa su zbog toga laglje propali, ili se grede njihove izobarale i istrunule. Od samih zgrada nije dakle tu preostalo drugo nego tragovi od podnica,